REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1756/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ODDČZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice KDDČZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Surić & Kvartuč d.o.o. u Zadru, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-22/2025-2 od 14. siječnja 2026. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-169/2019-107 od 24. rujna 2024., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-22/2025-2 od 14. siječnja 2026., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je tuženiku onemogućeno pravo na pristup sudu, pravo na dokaz te pravo na kontradiktoran postupak, a radi čega postoji povreda prava jamčenih čl. 14. i čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije kada nižestupanjski sudovi odbiju neposredno izvesti dokaze koje je tuženik predložio izvesti bez da pri tome obrazlože zbog čega predmetne dokaze nisu izveli odnosno zbog čega smatraju da izvođenjem predloženih dokaza tuženik ne bi dokazao osnovanost svojih navoda i prigovora s kojima se protivio tužbenom traženju pa da li je time ujedno pred nižestupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t.11. ZPP a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev -1260/14-2 od 14.02.2018. i Ustavnog suda RH U-III-1406/2023 od 04.10.2023.?
2. Da li u slučaju nastanka prometne nesreće do koje je došlo sudarom/srazom pješaka i osobnog vozila kada je prometnim vještačenjem utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na način:
- da je na mjestu nezgode brzina ograničena sa 50 km/h,
- da se vozač vozila kretao brzinom od 39,5 km/h,
- da je pješak stupio na kolnik zaklonjen (drvoredom) stablom radi čega ga prije stupanja na kolnik vozač nije ni mogao vidjeti,
- da pješak stupa na kolnik svega 0,88 sekundi prije sudara odnosno na udaljenosti od vozila svega 9,7 metara,
- da se vozač morao kretati brzinom od 23,8 km/h (dakle, više nego dvostruko nižom od brzine ograničenja) da bi izbjegao nezgodu,
da se sudar dogodio na način da pješak udara u desnu prednju bočnu stranu vozila,
- da do nezgode ne bi došlo da se pješak nije upustio u prelazak kolnika kada je od njega vozilo bilo udaljeno vremenski svega 0,88 sekundi odnosno prostorno svega 9,7 metara,
osporena drugostupanjska presuda u primjeni odredbi čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. ZOO i suđenja postojanja doprinosa u nastanku štete na strani pješaka u omjeru većem od 20% odstupa od stajališta sudske prakse sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-869/1992-2 od 16.06.1992., Žs u Slavonskom Brodu St. sl. u Požegi Gž-109/2020-2 od 18.02.2020. u kojim odlukama je u sličnim okolnostima slučaja suđeno postojanje doprinosa u nastanku štetnog događaja (prometne nesreće) na strani pješaka u omjeru 50% (Rev-869/1992-2) odnosno 80% (Gž-109/2020-2) pa da li je radi toga stajalište izneseno u osporenoj drugostupanjskoj presudi nezakonito radi čega bi ostavljanje na snazi takve drugostupanjske presude dovelo do povrede načela osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?
3. Je li drugostupanjski sud donosi nezakonitu presudu kada se u žalbi propusti očitovati na konkretne žalbene prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora s kojima je tuženik ukazivao na proturječnost iskaza svjedoka pri čemu drugostupanjski sud ne navede da li postoje proturječnosti u iskazima svjedoka i ne navede koje iskaze svjedoka prihvaća a koje iskaze svjedoka, i iz kojih razloga, ne prihvaća, a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Gzz-9/1991-2 Gzz-15/1991-2 od 24.04.1991., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012.?
4. Kada je u prvostupanjskom postupku izveden dokaz saslušanjem više svjedoka a tuženik žalbom ukazuje kako su se jedne strane iskazi nekih svjedoka pravno irelevantni za odluku o meritumu spora (pravu na traženje naknade štete) dok da su s druge iskazi drugih svjedoka upravo pravno irelevantni i da je na istima treba utemeljiti meritornu presudu pri čemu ukazuje na nedosljednosti i proturječnosti u iskazima svjedoka pa time u žalbi iznosi konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora je li drugostupanjski sud dužan obrazložiti svoju presudu na način da navede što je svaki od svjedoka konkretno naveo u svom iskazu te obrazloži zbog čega prihvaća iskaze nekog ili nekih svjedoka a zbog čega iskaze drugih svjedoka, i kojih, ne prihvaća, ili pak može samo pobrojati sve svjedoke bez konkretiziranja što je koji od svjedoka konkretno izjavio te prepričati ono što smatra da je relevantno bez da je pri tome obrazložio da li između saslušanih iskaza svjedoka postoje proturječnosti i bez da je konkretizirao koje iskaze svjedoka prihvaća a koje iskaze, i zbog kojih razloga, ne prihvaća, a sve ovo imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Gzz-9/1991-2 Gzz-15/1991-2 od 24.04.1991., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012.?
5. Je li drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu koja proturječi stajalištima sudske prakse kada je dosudio tužiteljici posrednu naknadu neimovinske štete iz čl. 1101. ZOO zbog smrti supruga iako je tuženik u žalbi isticao kako faktična i stvarna bračna zajednica između tužiteljice i pok. supruga, unatoč tome što brak formalno nije bio razveden, nije postojala pri čemu je iz dokaza u spisu vidljivo da su tužiteljica i pok. suprug živjeli odvojeno u različitim državama i na različitim kontinentima 18 godina prije šetnog događaja te se nisu međusobno posjećivali pa samim time nije postojalo zajedničko kućanstvo pri čemu nije postojala ni njihova egzistencijalna povezanost, da nakon ozljede supruga a dok se isti (prije nego je preminuo zbog zadobivenih ozljeda) nalazio u bolnici i Domu za nemoćne osobe u vremenu dužem od dva mjeseca tužiteljica nije došla obići supruga pri čemu ne navodi da su postojali nekakvi objektivni razlozi (npr. zdravstveni, obiteljski, financijski i sl.) koji bi je u tome onemogućili dok je istodobno izvedenim dokazima utvrđeno da tužiteljica nije ni kontaktirala Dom za nemoćne osobe u kojoj se nalazio njezin suprug prije smrti kako bi se interesirala za njegovo zdravstveno stanje, a sve imajući na umu stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda RH Gzz-125/00-2 od 125/00-2 od 16.05.2001., Rev-1914/12-2 od 25.01.2017., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž- 3399/11-2 od 12.01.2012. i Žs u Sisku Gž-172/2014-3 od 10.02.2016.?
6. Kada tuženik žalbom osporava visinu utvrđene i suđene naknade posredne neimovinske štete iz čl. 1101. u svezi s čl. 19. i čl. 1000. ZOO tužiteljici koja potražuje naknadu posredne neimovinske štete zbog smrti supruga pri čemu se žalbom ističe na konkretne činjenice odnosa između tužiteljice i njezina pok. supruga te s time u vezi prigovara kako je u smislu pravilne primjene materijalnog prava i konkretnih stajališta sudske prakse predmetnu naknadu posredne neimovinske štete zbog smrti srodnika (pok. supruga) trebalo utvrditi i suditi u nižem iznosu od onoga koji se uobičajeno dosuđuje u sudskoj praksi hrvatskih sudova je li drugostupanjski sud dužan konkretno odgovoriti na predmetne žalbene razloge ili je dostatno da presudi navede kako je visina pravične novčane naknade u skladu s Orijentacijskim kriterijima iznosima za utvrđivanje visine a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., Rev-70/2009-2 od 02.06.2010., Županijskog suda u Varaždinu Gž-1172/05-2 od 24.10.2005., Županijskog suda u Karlovcu Gž-114/2012-7 od 31.03.2013.?
7. Da li kod odluke o visini pravične novčane naknade posredne neimovinske štete zbog smrti supruga posredno oštećenoj tužiteljici/supruzi koja potražuje naknadu posredne neimovinske štete iz čl. 1101. ZOO visinu naknade posredne neimovinske štete treba odmjeriti i dosuditi u nižem iznosu od onoga koji se uobičajeno sudi u praksi hrvatskih sudova kada je u postupku utvrđeno da su tužiteljica i pok. suprug živjeli odvojeno u različitim državama i na različitim kontinentima 18 godina prije šetnog događaja te se nisu međusobno posjećivali pa samim time nije postojalo zajedničko kućanstvo pri čemu nije postojala ni njihova egzistencijalna povezanost, da nakon ozljede supruga a dok se isti (prije nego je preminuo zbog zadobivenih ozljeda) nalazio u bolnici i Domu za nemoćne osobe u vremenu dužem od dva mjeseca tužiteljica nije došla obići supruga pri čemu ne navodi da su postojali nekakvi objektivni razlozi (npr. zdravstveni, obiteljski, financijski i sl.) koji bi je u tome onemogućili dok je istodobno izvedenim dokazima utvrđeno da tužiteljica nije ni kontaktirala Dom za nemoćne osobe u kojoj se nalazio njezin suprug prije smrti kako bi se interesirala za njegovo zdravstveno stanje, a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-70/2009-2 od 02.06.2010., Županijskog suda u Varaždinu Gž-1172/05- 2 od 24.10.2005., Županijskog suda u Karlovcu Gž-114/2012-7 od 31.03.2013.?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer njima tuženik isključivo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
