Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-182/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Šimencu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šimenc i partneri d.o.o. u Splitu, protiv protivnice osiguranja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Dori Živković, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje mal. djeteta US, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica ĆS, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo-Podružnica Split, Gundulićeva 26a, te uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, rad i privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-814/2025-32 od 10. travnja 2026., dana 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-814/2025-32 od 10. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnice osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je radi zaštite interesa i dobrobiti maloljetne US, rođene **.**.2019., određena privremena mjera na način da je pod točkom I. izreke utvrđeno da će maloljetna US kao zajedničko dijete predlagatelja i protivnice osiguranja, stanovati s ocem na adresi u [adresa]. Pod točkom II. izreke je privremenom mjerom odlučeno o načinu održavanja osobnih odnosa majke sa maloljetnim djetetom na način da će ih ostvarivati jednom u mjesecu od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati prilikom čega će majka dijete preuzimati u kućanstvu u kojem dijete stanuje s ocem te dijete vratiti u to isto kućanstvo a u slučaju neostvarivanja određenih osobnih odnosa majka će iste ostvarivati jednom tjedno u trajanju od 30 minuta kroz telefonski poziv i video poziv petkom u vremenu od 18,00 do 18,30 sati. Točkom III. izreke je zabranjeno protivnici osiguranja sa maloljetnim djetetom US napuštati teritorij Republike Hrvatske bez izričite posebne suglasnosti oca djeteta i predlagatelja osiguranja AS. Pod točkom IV. izreke je određena registracija zabrane iz točke III. izreke rješenja u državnom i prekograničnom informacijskom sustavu. Točkom V. izreke je naloženo protivnici osiguranja na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta mjesečno doprinositi iznosom od 224,00 eura, svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun predlagatelja osiguranja, počev od 16. rujna 2025. pa ubuduće. Točkom VI. izreke je upućen predlagatelj da u roku od tri mjeseca pokrene postupak koji se osigurava privremenom mjerom, radi opravdanja privremene mjere uz upozorenja da će se u protivnom donijeti rješenje o ukidanju iste. Točkom VII. izreke je određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka s kojim od roditelja će maloljetno dijete stanovati te uzdržavanja maloljetnog djeteta ili do drugačije odluke suda, ako se promijene okolnosti pod kojima je mjera određena. Točkom VIII. izreke je protivnici osiguranja izrečena dužnost naknaditi troškove postupka u iznosu od 959,73 eura, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Točkom IX. izreke je određeno da tijek roka za žalbu i žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protivnica osiguranja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – dalje: ObZ) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili podredno da preinači rješenje na način da odbije prijedlog za određivanje privremene mjere. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Predlagatelj osiguranja u odgovoru na žalbu protustranke osporava istu u cijelosti s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ju odbije kao neosnovanu te potvrdi pobijano rješenje u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud je utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP sve u svezi s čl. 346. ObZ.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su predlagatelj i protivnica osiguranja živjeli u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno zajedničko dijete mlt. US, rođena **.**.2019.,

- da je mlt. US hrvatska državljanka koja je od 18. studenog 2019. do 25. studenog 2020. imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], a potom od 25. studenog 2020. na adresi [adresa],

- da su predlagatelj i protivnica po rođenju djeteta živjeli na adresi u [adresa], pri čemu su svi imali prebivalište na adresi [adresa] gdje se nalazi manji stan u vlasništvu predlagatelja, ali su se na djetetov prvi rođendan preselili kao podstanari na adresu u [adresa] u veći stan zajedno sa sinom protivnice osiguranje iz ranijeg braka,

- da je početkom 2023. došlo do prekida izvanbračne zajednice između stranaka te je zajedničko maloljetno dijete ostalo živjeti sa ocem, dok je majka otišla u Njemačku te je sa djetetom ostvarivala susrete kada bi dolazila u Split,

- da je zajedničko dijete stranaka redovito pohađalo jaslički a nakon toga vrtićki program u Dječjem vrtiću Marjan u Splitu od 2022. do kolovoza 2025. u sklopu kojega je socijalno i društveno integrirano,

- da je zajedničko dijete stranaka u školskoj godini 2024/2025 redovito pogađalo tečajeve engleskog jezika udruge Mali Papagalo u Splitu,

- da je zajedničko dijete stranaka tijekom školske godine 2024/2024 redovito dva puta tjedno pohađalo tečaj plesa u prostorijama gradskog kotara Meje,

- da je u lipnju 2025. kao dio programa sportske aktivnosti udruge Sportko, maloljetna US, pogađala školu i tečaj rolanja,

- da je maloljetna US od lipnja do kolovoza 2024. te potom od lipnja do srpnja 2025. pohađala tečaj plivanja u plivačkom klubu Jadran,

- da je maloljetna US zdravstvenu stomatološku skrbi u razdoblju od srpnja 2024. do svibnja 2025. ostvarivala u stomatološkoj poliklinici iSmile,

- da je predlagatelj pred nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područnim uredom u Splitu, u srpnju 2024. pokrenuo postupak obaveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka radi ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa sa djetetom, te je predmetnoj službi učestalo iznosio strah i brigu da bi majka mogla odvesti maloljetno zajedničko dijete u Njemačku, da su u sklopu tog postupka roditeljima upućeni pozivi na koje majka nije odgovorila do 4. rujna 2025., kada su oba roditelja pristupila na zakazani termin te su usmenim putem postigli sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i to na način da će maloljetno dijete i nadalje stanovati sa ocem u Splitu, a majku viđati sukladno poslovnim obvezama majke i vrtićkim obvezama djeteta, a koje okolnosti je prvostupanjski sud utvrdio temeljem izvješća stručnog tima Područnog ureda Split od 24. 11. 2025. ( str. 29-30 spisa),

- da je protivnica osiguranja bez dogovora, suglasnosti i znanja oca, odvela dijete 7. rujna 2025. u Njemačku,

- da je predlagatelj o odvođenju djeteta odmah obavijestio nadležnu PU Splitsko- dalmatinsku kojoj je podnio prijavu radi otmice djeteta te je putem nadležnom Ministarstva podnesen Zahtjev za vraćanjem djeteta u Republiku Hrvatsku sukladno Haškoj konvenciji o građansko-pravnim vidovima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980 ( str. 79-96 spisa ),

- da je protivnica osiguranja pred prvostupanjskim sudom u Munchenu SR Njemačka pokrenula postupak radi roditeljske skrbi pod posl. br. 527 F11082/25 te zahtjev za prijenosom prava određivanja boravka, te je navedeni sud u Njemačkoj dopisom od 8. prosinca 2025. obavijestio AS, da je postupak u Hrvatskoj pokrenut ranije i da taj sud namjerava obustaviti predmetni postupak dok hrvatski sud ne donese pravomoćnu odluku o (međunarodnoj) nadležnosti,

- da je prvostupanjski sud u Münchenu je dopisima obavijestio AS kako je ročište za saslušanje zakazano za 16. siječnja 2026. otkazano zbog obustave postupka.

7. Polazeći od takvih utvrđenja i provedenog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je nadležan za donošenjem odluke u pravnoj stvari pozivajući se na odredbe čl. 7. st. 1. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba Bruxelles II ter) koja je preuzela odredbe ranije važeće Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (dalje: Uredba Bruxelles II bis) i koja se primjenjuje od 01. kolovoza 2022. , na koju primjenu upućuje i odredba čl. 50. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i 67/23, dalje: ZMPP) i koji osim u odnosu na raniju Uredbu Bruxelles II bis upućuje i na primjenu Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznaju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br. 5/09.), a sve iz razloga jer je provedenim postupkom utvrdio da je maloljetna US imala uobičajeno boravište u [adresa] u trenutku pokretanja postupka pred sudom u smislu čl. 5. ZMPP i čl. 7. st. 1. Uredbe Bruxelles ter. Navedeni zaključak prvostupanjski sud izvodi iz utvrđenih činjenica u sklopu kojih je maloljetno dijete po prestanku izvanbračne zajednice ostalo živjeti s ocem, utvrđenja da je u gradu Splitu pohađalo vrtić sve do odvođenja u Njemačku 7. rujna 2025. od strane majke, da je dijete bilo i socijalno i društveno integrirano u svoju okolinu u gradu Splitu gdje je pohađalo brojne aktivnosti, da je stelo brojna prijateljstva druge djece te ostvarivalo kontakte sa širom obitelji u vidu bake s očeve strane te očeve sestre i njezine djece.

8. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 536. ObZ-a, a imajući u vidu utvrđene činjenice i to prije svega navode stručnog tima HZSR-a PU Split prema kojima su roditelji kod te službe dana 4. rujna 2025. usmenim putem postigli sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na način da će maloljetno dijete i nadalje stanovati s ocem, a majku viđati sukladno poslovnim mogućnostima majke i vrtićkim/školskim obvezama djeteta, kao i mišljenje posebne skrbnice koja zastupa interese djeteta, ocijenio osnovanim donijeti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine, koju je ovlašten donijeti temeljem odredbe čl. 346. st.1. toč.2. Ovršnog zakona, jer je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. S obzirom da se radi o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i da su se osobni odnosi predlagatelja osiguranja s djetetom ostvarivali na teritoriju Republike Hrvatske, gdje je dijete sve do 7. rujna 2025. i stanovalo, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 419. st. 1. toč. 6. ObZ-a ocijenio nužnim izreći i registraciju zabrane u državnom i prekograničnom informacijskom sustavu tj. zabraniti majci djeteta napuštanje teritorija Republike Hrvatske s maloljetnim djetetom, smatrajući da se činom majke i samovoljom u pogledu odvođenja djeteta, narušena roditeljska skrb roditelja u odnosu na maloljetno dijete.

10. U odnosu na zatraženo uzdržavanje primjenom odredbi čl. 288., 309. 310., 311. 538. st. 1. i 539. st. 2. ObZ, prvostupanjski sud određuje i privremenu mjeru radi doprinosa uzdržavanju, cijeneći pri tome dob maloljetnog djeteta, njene svakodnevne potrebe s područja prehrane, higijenskih potrepština, odjeće, obuće, te pronalazeći njezine mjesečne potrebe ekvivalentnim minimalnom novčanom iznosu potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta, sve sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj:75/2025).

11. Protivnica osiguranja pobija prvostupanjsku odluku u bitnome smatrajući da se temelji isključivo na navodima predlagatelja osiguranja te posredno provedenim dokazima, ističući da protivnica osiguranja nije sudjelovala u postupku te nije saslušana. Osobito osporava zaključak u pogledu protupravnog odvođenja djeteta te o navodnom usmenom dogovoru roditelja o tome da dijete stanuje s ocem u Hrvatskoj, kao i utvrđenje o najboljem interesu djeteta bez neposrednog uvida u životne okolnosti majke. Uz navedeno, ponavlja istaknuti prigovor međunarodne nenadležnosti smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ispitao sve relevantne okolnosti u pogledu uobičajenog boravišta djeteta te da nije pravilno primijenio odredbe Uredbe Bruxelles II ter.

12. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode protivnice osiguranja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da isti nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena pobijana odluka.

13. Naime, sud prvog stupnja je, polazeći od predloženih i izvedenih dokaza (uvjerenja o prebivalištu, rodnog lista i domovnice maloljetnog djeteta, zahtjeva za vraćanje djeteta, Izvješća stručnog tima HZSR-s PU Split, dokumentacije iz postupka prvostupanjskog suda u Münchenu, Odjela za obiteljske stvari, e-mail korespondecije njemačkog središnjeg tijela od 23. veljače 2026., potvrde i dopisa Dječjeg vrtića Marjan, potvrde o pohađanju tečaja engleskog jezika, tečaja plesa, škole rolanja, tečaja plivanja i stomatologa te izvođenjem dokaza saslušanjem predlagatelja osiguranja) utvrdio odlučne činjenice koje u svojoj osnovi polaze od toga da je zajedničko maloljetno dijete stranaka živjelo u gradu Splitu od rođenja **.**.2019. pa do 7. rujna 2025. kada je od strane majke bez znanja i suglasnosti oca sa kojim je do tada živjelo, odvedeno u Njemačku, pri čemu je dijete od rođenja do prestanka izvanbračne životne zajednice roditelja početkom 2023. živjelo sa oba roditelja, a nakon toga sa ocem.

14. Nadalje, iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi utvrđenje da je maloljetna US boravkom na području grada Splita, do trenutka kada je u rujnu 2025. odvedena od strane majke u Njemačku, bez znanja i suglasnosti oca sa kojim je do tada živjela, ostvarila svakodnevne, stabilne i ustaljene društvene-socijalne kontakte uobičajene za dijete njezine životne dobi, u sklopu kojih je bila nedvosmisleno integrirana u okolinu u kojoj je živjela.

15. Takve okolnosti prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, nije utvrdio isključivo temeljem navoda predlagatelja osiguranja i posrednim dokazima, već savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP u vezi čl. 346 . ObZ ) i u sklopu kojih je utvrdio da je maloljetno zajedničko dijete stranaka imalo prijavljeno prebivalište na području grada [adresa] gdje je pohađalo vrtić od jasličke dobi, da je pohađala brojne izvan-vrtičke aktivnosti, da je primala odgovarajući zdravstvenu skrb u gradu Splitu, da se družila te ostvarila uobičajene i stabilne kontakte sa drugom djecom svoje životne dobi, da je osim sa ocem ostvarivala kontakte i sa drugim članovima očeve obitelji, i koja sva utvrđenja u ukupnosti ukazuju na djetetovu integriranost u okolinu iz koje je odvedena u rujnu 2025. godine.

16. Da prvostupanjski sud odlučne činjenice nije utvrdio isključivo temeljem navoda predlagatelja, potvrđuje i izvješće stručnog tima nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Splitu od 24. 11. 2025., iz kojeg proizlazi da je predlagatelj učestalo iznosio strah i brigu da bi majka mogla odvesti maloljetno zajedničko dijete u Njemačku, kao i činjenicu da su 4. rujna 2025. ( odnosno samo tri dana prije nego li će dijete biti odvedeno u Njemačku), oba roditelja usmenim putem pred tim tijelom postigli sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u sklopu koje su dogovorili da će maloljetno dijete i nadalje stanovati sa ocem u Splitu, a majku viđati sukladno poslovnim obvezama majke i vrtićkim obvezama djeteta. Navedeno tijelo predstavlja nepristranu i stručnu pravnu osobu koja je u sklopu svojih ovlasti provodila radnje upravo vezano uz obavezno savjetovanje radi ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa sa djetetom, i koji dokaz kao takav potvrđuje utvrđenje o socijalnoj i društvenoj integriranosti maloljetnog djeteta u sredinu u kojoj je živjela, kao i činjenicu da je do odvođenja od strane majke u rujnu 2025., dijete živjelo sa ocem uz suglasnost majke.

17. U odnosu na žalbene navode koji ukazuju na to da protivnica osiguranja nije saslušana niti osobno poduzimala radnje u postupku, valja ukazati da je prvostupanjski sud pismena pokušavao dostaviti istoj na prijavljenu adresu prebivališta u gradu [adresa], nakon čega je primjenom odredbe čl. 84. st. 1. i 2. ZPP rješenjem od 7. siječnja 2026. postavio joj zakonskog zastupnika u osobi Dore Živković, odvjetnice u Splitu, koja je zastupala pravne interese protivnice osiguranja, pri čemu svoja prava i dužnosti sukladno odredbi čl. 85. obnaša sve dok se protivnica osiguranja ili njezin punomoćnik ne pojave pred sudom, ili dok nadležno tijelo ne obavijesti o postavljanju skrbnika, a koje okolnosti u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi nastupile. Stoga iz takvih okolnosti proizlazi da ne dolazak protivnice osiguranja na ročište i njezino saslušanje nisu uzročno posljedično povezani sa postupanjem suda već razlozima koji počivaju na samoj predlagateljici, pri čemu je prvostupanjski sud poduzeo zakonom propisane i predviđene mjere u sklopu kojih je istoj osigurao zaštitu interesa i samo zastupanje.

18. Također nepravilno žaliteljica smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ispitao relevantne okolnosti u pogledu uobičajenog boravišta djeteta i primjene Uredbe Bruxelles II ter. Naime, navedena Uredba Vijeća 2019/1111 od 29. lipnja 2019. predstavlja sekundarni akt Unije sa izravnom primjenom u državama članicama, pri čemu uspostavlja jedinstvena pravila o nadležnosti za sporove o roditeljskoj odgovornosti s međunarodnim elementom te sadrži i odredbe kojima se nadopunjuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece („Haška konvencija iz 1980.”) u pogledu odnosa među državama članicama.

19. Iz točke 19. do 22. uvodne izjave predmetne Uredbe proizlazi da se nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću temelji na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se u skladu s tim primjenjivati. Svako upućivanje na interese djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članka 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. („Konvencije UN-a o pravima djeteta”) kako su provedeni u okviru nacionalnog prava i postupka. Kako bi se zaštitili interesi djeteta, nadležnost bi ponajprije trebalo određivati prema kriteriju blizine. Međutim, u slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta te ne dovodeći u pitanje mogući izbor suda u skladu s tom Uredbom, sudovi države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište trebali bi zadržati svoju nadležnost dok se ne uspostavi novo uobičajeno boravište u drugoj državi članici i dok se ne ispune neki specifični uvjeti.

20. U tom smislu je odredbom čl. 10. Uredbe Bruxelles II ter propisano da sudovi države članice imaju nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) ako postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice: i. da najmanje jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici; ii. da je u toj državi članici bilo prethodno uobičajeno boravište djeteta; ili iii. da je dijete državljanin te države članice;

(b) ako stranke i svaki drugi nositelj roditeljske odgovornosti: i. svojevoljno su postigli sporazum o nadležnosti, najkasnije u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili ii. izričito su prihvatili nadležnost tijekom postupka te je sud osigurao da sve stranke budu obaviještene o svojem pravu da ne prihvate nadležnost; i

(c) izvršavanjem nadležnosti štite se interesi djeteta.

21. Nadalje, odredbom čl. 9. Uredbe Bruxelles II ter je propisano da ne dovodeći u pitanje članak 10., u slučaju protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta , sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, zadržavaju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici i:

(a) svaka osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb ne pristane na odvođenje ili zadržavanje; ili

(b) dijete u toj drugoj državi članici ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a dijete se smjestilo u novoj sredini, i dok nije zadovoljen barem jedan od sljedećih uvjeta:

i. u roku od godinu dana od trenutka u kojem je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi, zahtjev za povratak nije podnesen nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je dijete zadržano;

ii. zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb povučen je, a novi zahtjev nije podnesen u roku iz podtočke i.;

iii. zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb odbio je sud države članice iz razloga koji nisu razlozi iz članka 13. stavka 1. točke (b) ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980. i ta odluka više ne podliježe redovnom pravnom lijeku; iv. nije pokrenut postupak pred nijednim sudom kako je navedeno u članku 29. stavcima 3. i 5. u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja;

v. odluku o pravu na skrb koja ne podrazumijeva povratak djeteta donijeli su sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja.

22. Kako u konkretnom slučaju iz provedenog postupka proizlazi da je maloljetno zajedničko dijete stranaka odvedeno od strane majke 7. rujna 2025. godine u Njemačku, bez suglasnosti i znanja oca sa kojim je dijete do tada živjelo, a riječ je o maloljetnom hrvatskom državljaninu koji je od rođenja 2019. do tog trenutka imao uobičajeno boravište na području grada [adresa] u Republici Hrvatskoj i koje je od rođenja do početka 2023. živjelo sa roditeljima a potom sa ocem, koji je odmah nakon odvođenja o tome obavijestio nadležna tijela te podnio prijavu i zahtjev za vraćanjem djeteta u Republiku Hrvatsku sukladno Haškoj konvenciji o građansko-pravnim vidovima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. , a dijete u drugoj državi članici ne boravi dulje od godine dana, pri čemu je protivnica osiguranja pred sudom druge države članice ( prvostupanjskim sudom u Munchenu SR Njemačka ) pokrenula postupak radi roditeljske skrbi pod posl. br. 527 F11082/25 te zahtjev za prijenosom prava određivanja boravka, ali je navedeni sud obavijestio predlagatelja da stoga što je postupak u Hrvatskoj pokrenut ranije, namjerava obustaviti predmetni postupak dok hrvatski sud ne donese pravomoćnu odluku o (međunarodnoj) nadležnosti, te je potom i obavijestio o obustavi postupka, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nadležan za odlučivanje u predmetnom sporu budući da sukladno odredbi čl. 9. Uredbe Bruxelles II ter i konkretnim okolnostima slučaja, zadržava nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici pod uvjetima propisanim navedenom odredbom čl. 9. Uredbe.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio svoju nadležnost nakon čega je dostatno, razumljivo i argumentirano, pozivom na materijalno pravne odredbe ObZ-a i Ovršnog zakona, odlučio o zahtjevima predlagatelja, pružajući pri tome dostatna i prihvatljiva obrazloženja koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. Pri tome valja naglasiti da predmetna privremena mjera predstavlja pravni institut koji osigurava prava ili interese stranaka te prije svega maloljetnog djeteta u obiteljsko pravnoj stvari do donošenja konačne odluke u sporu, što znači da je riječ o odluci privremenog karaktera kojom se ne prejudicira odluka o glavnoj stvari.

25. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci.

26. Kako protivnica osiguranja nije uspjela sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 11. svibnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković