Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-252/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Domagoja Štefana, odvjetniku iz Čakovca, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-32/2026 od 23. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NE, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K- 32 /2026 od 23. ožujka 2026. okrivljenik IE oglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 17. studenog 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 68. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. KZ/11 okrivljenom NE se izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem članka 79. KZ/11, u svezi članka 181. stavak 7. ZKP/08, od okrivljenika NE je trajno oduzet jedan kuhinjski nož ukupne dužine 22 cm, sa crnom plastičnom drškom te oštricom dužine 11 cm, koji je privremeno oduzet od HE uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PUM, PP Čakovec serijskog broja [serijski broj] od 17. studenoga 2025., te je odlučeno da se isti ima uništiti po pravomoćnosti pobijane presude, a izvršenje se povjerava Policijskoj upravi međimurskoj.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i točka 1. istog zakona, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, pa oni padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja po službenoj dužnosti Domagoja Štefana, odvjetnika iz Čakovca i to zbog povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom županijskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i okrivljenika oslobodi kaznenopravne odgovornosti za predmetno kazneno djelo, a podredno da preinači odluku o kazni na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu.

3. Dana 21. travnja 2026. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podnijelo je odgovor na žalbu u kojem predlažu da nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada se žali da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da je u vezi s tim na njegovu štetu povrijeđen Kazneni zakon. Naime, okrivljenik u žalbi ističe kako personalni dokazi provedeni tijekom prvostupanjskog postupka ne potvrđuju tvrdnje optužbe da bi on te prigode držao u ruci nož oštrice 11cm, a sve s ciljem da ustraši svoju izvanbračnu suprugu HE, te da je izgovorio inkriminirane riječi "ubit ću tebe a onda sebe", što da bi izazvalo kod žrtve strah za vlastiti život. Navodi da se zapravo radilo o glasnoj prepirki između njega i žrtve, što da je potvrdila sama žrtva, a i on u svojoj obrani jer su jedini nazočili istom događaju. Ističe kako je pogrešan zaključak suda da je svjedokinja BE uvjerljivo svjedočila i čula kako je okrivljenik tijekom razgovora sa žrtvom vikao po stanu, uzeo nož u ruke, prijetio žrtvi, te da bi ona decidirano čula njegove riječi "ubit ću tebe, a zatim sebe".

6.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik zapravo polemizira s razlozima pobijane prvostupanjske presude, sugerirajući zaključak da nije počinitelj djela niti kazneno odgovoran za inkriminirano kazneno djelo. Njegova žalba se u suštini svodi na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, s tvrdnjom da tijekom provedenog postupka na strani okrivljenika nije dokazana okrivljenikova namjera.

6.2. Protivno žalbenim navodima okrivljenika i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve važne i odlučne činjenice, te u vezi s tim ispravno primijenio Kazneni zakon.

6.3. Okrivljenik u svojoj žalbi ne iznosi nešto novo što nije naveo u svojoj obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.4. Protivno takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je nakon temeljite analize ispravno ocijenio rezultate izvedenih dokaza, obranu okrivljenika NE, te izveo ispravni zaključak da je okrivljenik inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 u vrijeme i na način pobliže opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude.

6.5. Prema tome, za svoje utvrđenje i zaključak, uz sve rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, logično i dostatno obrazloženje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.6. Protivno žalbenim tezama okrivljenika nema potrebe za preispitivanjem činjeničnog stanja, pa stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim zbog povrede Kaznenog zakona.

7. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika zbog odluke o kazni. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci prestrogo odmjerena i da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani: njegovo lišenje poslovne sposobnosti, bitno smanjenu ubrojivost, te činjenicu da se unatrag više godina liječi u ....

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud stava je kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Stoga je taj sud, polazeći od stupnja krivnje okrivljenika i pogibeljnosti kaznenog djela zbog kojeg je istog proglasio krivim, opravdano okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Pritom mu je kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost, što je inkriminirane prigode bio bitno smanjeno ubrojiv zbog svoje ozbiljne psihopatologije uparene sa žudnjom prema kanabinoidima, te što je otac dvoje maloljetne djece o kojoj je dužan skrbiti, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nije utvrdio. Međutim, upravo imajući u vidu sve navedene okolnosti, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela kao i posljedice istog, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenika, te činjenicu da je istomu izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, obzirom je prvostupanjski sud prilikom izricanja iste mjere imao u vidu medicinsku dokumentaciju za okrivljenika priloženu u spisu, koja ukazuje da je isti više puta hospitaliziran na odjelu psihijatrije i da troši lijekove u kombinaciji s drogom, uslijed čega njegovo ponašanje postaje nepredvidivo i opasno, a pogotovo kada ne uspijeva doći do droge, kao i činjenicu da isti ima dijagnosticiran dublji poremećaj ličnosti, te patološku sklonost sintetskim kanabinoidima koja graniči s ovisnošću, uslijed čega mu je i povišen rizik kaznenog recidivizma, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio vrstu i visinu kaznenopravne sankcije okrivljeniku.

7.2. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada u pobijanoj presudi ocjenjuje kako će se izrečenom kaznom zatvora okrivljeniku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna okrivljeniku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećeg kaznenog djela nanio svojoj obitelji i društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 11. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović