REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1629/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured mr. sc. Andreja Fileš Ružić i Anamarija Varović Kanižaj iz Čakovca, protiv tuženika BAT d.o.o., Rudolfa Steinera 2, Čakovec, OIB 01944520619, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Plavetić - Knežević – Kriković iz Čakovca, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-491/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-20/2023-55 od 16. svibnja 2025., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje u odnosu na peto, šesto, sedmo i osmo postavljeno pitanje kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-491/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-20/2023-55 od 16. svibnja 2025, te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud dužan obrazložiti zbog čega drži da nisu ostvareni konkretni žalbeni razlozi tj. pojedina u žalbi istaknuta povreda parničnog postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava na način da raspravi konkretne žalbene navode koje žalitelj ističe tj. kojima se u žalbi argumentira pojedini žalbeni razlog, ili je dovoljno da samo općenito (paušalno, općenitom sintagmom) navede da povreda nije počin jena odnosno da navedeni žalbeni razlog nije ostvaren?
2. Je li pravilno primijenjeno materijalno pravo kada sud zaključi da je radnik postupao nedopušteno, iako nije utvrđeno postojanje ikakve zabrane, upute, upozorenja niti reakcije nadležnog zaposlenika – voditeljice odjela na postupak radnika kojemu je nazočna, koja bi takvo postupanje isključivala odnosno sprječavala ili zabrinjavala?
3. Postoji li odgovornost poslodavca, makar djelomična (podijeljena) ukoliko voditelj odjela vidi da radnik s drugog odjela poduzima nedopuštenu radnju, a na to ne reagira?
4a) Smatra li se da je šteta nastala na radu ili u svezi s radom ako je do nje došlo u poslovnom prostoru poslodavca (prodajni centar) u kome je radnik zaposlen /iako se nije dogodila na odjelu na koji je trenutno bio raspoređen, uzimajući u obzir činjenicu da je ugovorom o radu zaposlen na radnom mjestu tj. za poslove prodavača
– i poslove koji su u skladu s njegovom stručnom spremom i sposobnostima, s mjestom rada „u sjedištu poslodavca i u mjestima gdje poslodavac ima organizacijske dijelove, odnosno gdje poslodavac organizira rad“ (a ne na pojedinom konkretnom odjelu)?
4b) Može li poslodavac biti odgovoran za ozljedu radnika nastalu tijekom radnog vremena u prostoru poslodavca, predmetom koji se nalazi u tom prostoru (prodajnom prostoru) poslodavca, i u okviru rizika koje poslodavac kontrolira, /iako se nije dogodila na odjelu na koji je trenutno bio raspoređen, uzimajući u obzir činjenicu da je ugovorom o radu zaposlen na radnom mjestu tj. za poslove prodavača – i poslove koji su u skladu s njegovom stručnom spremom i sposobnostima, s mjestom rada „u sjedištu poslodavca i u mjestima gdje poslodavac ima organizacijske dijelove, odnosno gdje poslodavac organizira rad“ (a ne na pojedinom konkretnom odjelu)?
5. Može li se a priori isključiti objektivna odgovornost poslodavca prema čl 25. Zakona o zaštiti na radu ako je ozljeda nastala uporabom predmeta koji se nalazi u prodajnom prostoru poslodavca, ako se ne radi o sredstvu rada u užem smislu, već o robi koja je predmet prodaje u poslovnom prostoru poslodavca (prodajni centar) u kojem je radnik zaposlen?
6. Može li se teret dokazivanja nedopuštenosti radnje i krajnje nepažnje prebaciti na radnika, ako poslodavac nije dokazao postojanje zabrane, niti je dokazao da je osigurao jasne upute, organizaciju i nadzor rada te ako voditelj odjela na kome se radnja odvija ne reagira na poduzimanje radnje?
7. Je li osnovano za štetu nastalu uslijed radnje radnika poduzete u sklopu poslovanja i unutar organizacijske jedinice poslodavca u kojoj je radnik zaposlen (prodajni centar) automatski smatrati da nije nastala na radu ili u vezi s radom samo zbog toga što je radnja poduzeta na drugom odjelu a ne na onom na koji je radnik trenutno raspoređen?
8. Može li se smatrati da su uredno provedene mjere zaštite na radu i da je uredno provedeno osposobljavanje za rad na siguran način ako
- ispitivanje nije proveo ovlaštenik ili povjerenik za zaštitu na radu, već službenica poslodavca?
- je radnik osposobljen za rad samo na jednom odjelu, iako je prema ugovoru o radu zaposlen na poslovima prodavača u prodajnom centru, bez ograničenja na jedan odjel na koji je praktično raspoređen?
- ako dio osposobljavanja za odjel na koji je radnik raspoređen nije proveden bio proveden?
- ako ista osoba u iskazu navodi da je osposobljavanje provodio kao zaposlenik poslodavca kod kojega radi dio radnog vremena, a potvrda o osposobljavanju je izdana po drugoj tvrtci - u kojoj je ta osoba također zaposlena?
- ako osoba raspoređena za voditelja poslovnog objekta (prodajnog centra) i ovlaštenika za zaštitu na radu ne posjeduje potvrdu o osposobljavanju za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, nego istu stekne tek kasnije, nakon nastupa štetog događaja - ozljede na radu?
- ako postoji i prdano je u spis više raznih verzija procjene rizika - s različitim datumima, a u inspekcijskom nalazu uopće nema podataka kojima bi se identificirala rocjena rizika?
8b) Postoji li odgovornost poslodavca - makar i djelomična odnosno podijeljena, ako su postojali propusti navedeni u pitanju 8?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su prvo do četvrto postavljeno pitanje preopćenita te njima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
4.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi povrede prava osobnosti uslijed ozljede za koju tužitelj u postupku tvrdi da je zadobivena na radu i vezi sa radom 11. srpnja 2018. kada je prema navodima tužbe tužitelj kao zaposlenik tuženika ozlijeđen na radu kod tuženika prilikom obavljanja poslova prodavača u trgovačkom centru Bat, trgovačkog društva BAT d.o.o., u [adresa], na način da je oko 15,50 sati kupac tražio bakrenu žicu te je voditeljica odjela alata rekla tužitelju da odreže žicu za kupca i da je prilikom rezanja odrezani dio udario tužitelja u lijevo oko te probio prednji dio oka tj. ozlijedio ga.
4.2. U postupku je međutim utvrđeno da do ozljede na radu nije došlo na tužiteljevom radnom mjestu prodavača na Odjelu bolje i lakovi, već na drugom odjelu Prodajnog centra tuženika, Odjelu alata, na koji je otišao samovoljno nakon što je na njegovo radno mjesto na Odjel boja i lakova došao djed njegove tadašnje djevojke koji je trebao manji komad bakrene žice za zavarivanje, te je tužitelj od prodavačice na tom Odjelu alata, MU, tražio da mu pokaže žicu za zavarivanje, nakon čega mu je ista donijela kolut tražene vrste bakrene žice za zavarivanje promjera 1,0 mm (milimetar) i stavila je na prodajni pult tog Odjela alata, a nakon čega je tužitelj sa tog koluta armiračkim škarama odrezao komad žice duljine oko pola metra, koji ga je odrezani komad žice tada udario u lijevo oko.
4.3. U postupku je također utvrđeno da se naveden proizvod bakrena žica za zavarivanje promjera 1,0 mm (milimetar) u prodajnom centru tuženika ne prodaje u metraži, već se prodaje u zapakiranom kolutu od 5 kg (kilograma), kako je to razvidno i iz Foto elaborata ozljede na radu, a slijedom čega proizlazi da se ta žica u prodajnom centru tuženika sa tog koluta ne smije rezati, niti za prodaju, niti za uzorak.
4.4. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova kako štetni događaj nije nastao na radu ili u vezi s procesom rada tužitelja za koji bi ga zadužio tuženik poslovima i radnim zadatcima na koje je bio raspoređen već je štetnu radnju poduzeo samovoljno izvan svoji redovitih poslova i radnih zadataka tako da se ne može smatrati da bi šteta koja je predmetom ovog spora nastala na radu ili uvezi sa radom kojeg je tužitelj obavljao za tuženika kao poslodavca.
4.5. Stoga niti razlog važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nije uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno navedena pravna pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na ta pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
6. Za peto do osmo pitanje ovaj revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385.a ZPP.
6.1. Slijedom navedenog u odnosu na ta pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
