REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2134/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ružica Piličić Šinko, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2368/2025-3 od 10. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-139/2024-61 od 15. srpnja 2025., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2368/2025-3 od 10. prosinca 2025. zbog pravnih pitanja:
„I. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
II. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
III. Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 122/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2368/2025-3 od 10. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-139/2024-61 od 15. srpnja 2025. navodeći pravna pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a koja glase:
„I. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Dodataka Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi?
II. Je li sklapanjem dodatka tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju čl. 19.a do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?
III. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
IV. Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 122/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“.
2. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojih pitanja praksa ovoga suda nije jedinstvena (primjerice odluke ovoga suda Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.).
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci.
7. U odnosu na preostalo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
