REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2161/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Medved, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3213/2024-3 od 19. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-422/2021-33 od 16. listopada 2024., u sjednici 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3213/2024-3 od 19. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-422/2021-33 od 16. listopada 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom u smislu čl. 14. Ustava i pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu čl. 18. Ustava i čl. 13. Konvencije, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„(i.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(ii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iii.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača NN br. 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(iv.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(v.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovora naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja kojima se problematizira ocjena suda o ništetnosti tzv. izlazne naknade odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su sudovi zauzevši shvaćanja u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022, Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022., Revd-4245/2024-2 od 18. veljače 2025., Revd-4904/2024-2 od 21. siječnja 2025. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda.
8. U odnosu na pitanje koje se odnosi na dospijeće plaća zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih shvaćanja u odlukama ovoga suda br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., te također nije riječ o pitanju u odnosu na koju bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP ovaj sud smatra da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje, prava na jednakost svih pred zakonom i prava na obrazloženu odluku u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, dakle iznosi razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve relevantne navode tuženika, te se te presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
12. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, to nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda niti u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
