REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wijge Holding B.V., Bellamypark 21, 4381 CG Vlissingen, Nizozemska, OIB: 22909003712, kojeg zastupa punomoćnica Beata Glinska, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glinska & Mišković, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269f, protiv tuženika DIV GRUPA d.o.o., Samobor, Bobovica 10A, OIB: 33890755814, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Zagreb, Strojarska cesta 20/XXII, radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2403/23 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2403/23 od 16. listopada 2025. u točkama I. i III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom, točkom I. izreke utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja Wijge Holding B.V. u ukupnom iznosu od 6.136.000,00 eura u tablici ispitanih i osporenih tražbina pod rbr. 458 kao vjerovnika u predstečajnom postupku nad tuženikom DIV GRUPA d.o.o. koji se vodi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem St-1329/2022. Točkom II. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi osnovanom tražbina tužitelja Wijge Holding B.V. u ukupnom iznosu od 48.718,06 eura u tablici ispitanih i osporenih tražbina pod rbr. 458 kao vjerovnika u predstečajnom postupku nad tuženikom DIV GRUPA d.o.o. koji se vodi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem St-1329/2022. Točkom III. nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 138.288,62 € sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom IV. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 87.500,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, pozivajući se na odredbe čl. 48. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22; dalje: SZ), čl. 50. i čl. 68. SZ-a. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 115/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tuženik osporava dio presude kojom nije uspio u sporu (točka I. i III. izreke, čl. 365. st. 1. ZPP -a). Žalitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud donošenjem presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 13. ZPP-a. Smatra da tužbeni zahtjev, odnosno izreka presude u točki I. nije podobna za raspravljanje niti je u skladu s odredbama čl. 50. SZ-a, jer tužbeni zahtjev ne sadrži sve ono što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, pa je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude. Žalitelj smatra da je predmetna tužba podnesena preuranjeno, a što i sam prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje u obrazloženju presude, ali zauzima pogrešan pravni stav o tumačenju rokova propisanih čl. 68. SZ-a. Ističe da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom procesnih odredbi trebao predmetni tužbu odbaciti rješenjem kao preuranjenu budući da u trenutku podnošenja predmetne tužbe nisu bile ispunjenje materijalne i procesne pretpostavke za vođenje predmetnog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11., t. 13. ZPP-a na koju tuženik opisno upire u žalbi. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu osnovu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je osnovana tužiteljeva tražbina u iznosu od 6.184.718,06 € u tablici ispitanih i osporenih tražbina pod rbr. 458 kao vjerovnika u predstečajnom postupku nad tuženikom DIV GRUPA d.o.o. koji se vodi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem St-1329/2022.

9. Nespornim proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu, ali je sporno je li tužba preuranjena te je li sporna osnova tužbenog zahtjeva u smislu pozivanja tuženika na odredbu čl. 359. st. 1. ZOO-a, kao i sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da u predstečajnom postupku nad tuženikom, koji je otvoren 27. travnja 2022., u kojem je tužitelj prijavio svoju tražbinu u iznosu od 6.184.718,06 €, a koju tražbinu je osporio tuženik, tvrdnjom da se radilo o predujmu za ulaganje u društvo Tradewind Voyages temeljem sporazuma koji je kasnije raskinut.

11. Nesporno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1329/2022 od 23. studenog 2022. o utvrđenim i osporenim tražbinama, pod t. III rbr. 458. utvrđena osporenom tražbina tužitelja u iznosu od 6.184.718,06 €, dok je t. IV. rbr. 70., tužitelj upućen u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma pokrenuti parnicu protiv tuženika.

12. Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1329/2022 o potvrdi plana restrukturiranja objavljeno na e-oglasnoj 19. lipnja 2023., prvostupanjski sud je mišljenja da je pravomoćnost nastupila 5. srpnja 2023., a tužba podnesena 12. srpnja 2023. Međutim, nesporno je da je protiv tog rješenja o potvrdi plana restrukturiranja, žalbu podnio vjerovnik KONTOURS d.o.o., te je povodom iste u trenutku podnošenja tužbe bio u tijeku postupak pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2555/2023. Uvidom po ovome sudu, u predmetni spis, utvrđeno je da su rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2023., odbijene žalbe vjerovnika.

13. U obrazloženju sud navodi da je povjerenik u predstečajnom postupku priznao tužiteljevu prijavljenu tražbinu u cijelosti, ali da je dužnik istu osporio smatrajući da se radilo o predujmu za ulaganje u društvo Tradewind Voyages, temeljem sporazuma koji je kasnije raskinut, a što je navedeno i u tablici osporenih tražbina objavljenoj 8. kolovoza 2022. Tužitelj ističe da je tuženik sam uz prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka od 19. travnja 2022. priložio i prilog VII. i Popis obveza unesenih u poslovne knjige u kojemu je naveo i tražbinu tužitelja u iznosu od 43.624.666,42 kn temeljem Ugovora o pozajmici, uz naznaku da se radi o razlučnom vjerovniku, što znači da i sam tuženik ima evidentiranu tražbinu tužitelja u svojim poslovnim knjigama na temelju Ugovora o pozajmici, dakle po istoj osnovi po kojoj je i tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku, uz naznaku da se radi o razlučnom vjerovniku što ukazuje na postojanje založnog prava. Nadalje navodi da je tužitelj tražbinu prijavio na temelju Ugovora o zajmu od 5. siječnja 2021. sklopljenog između tužitelja kao zajmodavca te društva Brodosplit d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592 („Brodosplit“) kao zajmoprimca te g. M, kao jamca, kako je izmijenjen s vremena na vrijeme („Ugovor o zajmu“). Dodatkom br. 3. Ugovora o zajmu, tuženik je dobrovoljno i uz suglasnost ostalih ugovornih strana stupio u položaj Brodosplita d.d. u tom Ugovoru o zajmu, odnosno stupio u položaj zajmoprimca. Iz Ugovora o zajmu koji je priložen uz tužiteljevu prijavu tražbine evidentno je da se iznos tužiteljeve tražbine poklapa s iznosom prijavljene tražbine u ovom postupku. Također navodi da je, tražbina tužitelja osigurana, između ostalog, založnim pravom (hipotekom) na brodu upisanom u Upisniku brodova pri Lučkoj kapetaniji u Splitu, na temelju Ugovora o hipoteci trećeg reda na teret broda u gradnji „Brodosplit 485“ od 21. travnja 2021. sklopljenog između Brodosplita te tužitelja ovjerenog od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, OV-2238/2021 („Ugovor o hipoteci“) koja hipoteka je i evidentirana u upisniku brodova kao javnoj knjizi.

14. Prvostupanjski je sud uvidom u Ugovor o kratkoročnom zajmu od 5. siječnja 2021. (list 38.-44. spisa), utvrdio da je tužitelj sukladno odredbi čl. 1. pozajmio društvu Brodosplit d.d. iznos od 2.000.000,00 €. Sud je izvršio uvid Aneks br. 1. do 5. Ugovora o kratkoročnom zajmu od 5. siječnja 2021.

15. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je uvidom u Ugovor o hipoteci trećeg reda na teret broda u gradnji „Brodosplit 485“, utvrdio da je navedeni ugovor potpisan od strane društva Brodosplit d.d. kao hipotekarnog dužnika i tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika te je navedenim ugovorom društvo Brodosplit d.d. zasnovalo hipoteku trećeg reda na predmetnom brodu radi osiguranja naplate svih potraživanja proizašlih iz Ugovora o zajmu i to do najvišeg iznosa od 4.000.000,00 € uvećano za sve kamate i troškove i ostale obveze po ugovoru o zajmu.

16. Uvidom u popis obveza unesenih u poslovne knjige (list 233. spisa) prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik navedeno potraživanje u iznosu od 43.624.666,42 kn (5.789.988,24 €) prikazao u navedenom popisu i to s naznakom „Ugovor o pozajmici“.

17. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem, pa je vještak u svom nalazu i mišljenju od 6. ožujka 2025. naveo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na dan podnošenja prijedloga tuženika za pokretanje predstečajnog postupka (25. travnja 2022.), preostalo potraživanje tužitelja po Ugovoru o kratkoročnom zajmu od 5. siječnja 2021. i pripadajućih aneksa, iznosilo ukupno 6.136.000,00 EUR, a sastojalo se od 636.000,00 EUR dospjelih nepodmirenih redovnih kamata (stupac ‘h’ Tabele 1 iz nalaza) i 5.500.000,00 EUR nepodmirenog glavnog duga (stupac ‘j’ Tabele 1 iz nalaza).

18. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj doista pozajmio tuženiku i Brodosplit d.d. iznos od ukupno 5.500.000,00 €, temeljem predmetnog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici s pripadajućim aneksima. Budući da tuženik nije ni tvrdio da je utuženo potraživanje vratio niti da je predmetno potraživanje prestalo na bilo koji drugi zakonom propisani način, to je sud utvrdio osnovanim predmetno potraživanje tužitelja u iznosu od 6.136.000,00 €, (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 48.718,06 € utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. U odnosu na tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe prvostupanjski je sud prigovor ocijenio neosnovanim.

20. Odredbom čl. 48. st. 1. SZ-a propisano je da ako je dužnik osporio tražbinu, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Stavkom 5. navedenog članka je propisano da ako za tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja. Budući da tužitelj nema ovršnu ispravu tuženika, već društva Brodosplit d.d., to je pravilno tužitelj upućen u parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine.

21. Nadalje, odredbom čl. 50. st. 2. SZ-a je propisano da će sud rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama odlučiti o upućivanju na parnicu radi osporavanja tražbine, dok je stavkom 3. tog članka propisano da u parnici iz st . 2. čl. 50. SZ-a, može se zahtijevati utvrđenje tražbine samo na temelju osnove i u iznosu kako je naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu te da uz zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine za koju ne postoji ovršna isprava vjerovnik može zahtijevati namirenje tražbine u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja, ako se parnica pokreće nakon potvrde plana restrukturiranja.

22. Odredbom čl. 68. st. 1. SZ-a, je između ostaloga propisano da parnični i arbitražni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe mogu se nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

23. Mišljenje je prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju tužba mogla podnijeti već nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma, bez da je isti trebao postati pravomoćan, budući da navedena odredba samo u slučaju donošenja rješenja o obustavi predstečajnog postupka, zahtijeva da je takvo rješenje pravomoćno da bi se mogao pokrenuti ili nastaviti postupak dok u slučaju sklapanja predstečajnog sporazuma (donošenja plana restrukturiranja), zakonodavac nije propisao da se postupak može pokrenuti ili nastaviti nakon pravomoćnosti tog rješenja, već je dovoljno da je takvo rješenje o sklapanju predstečajnog sporazuma doneseno.

24. Prvostupanjski je sud uvidom u rješenje o utvrđenim i osporenim tražbina od 23. studenog 2023., poslovni broj: St-1329/22, utvrdio da je točkom III. redni broj: 458. osporena tražbina tužitelja u iznosu od 46.598,758,22 kn/6.184.718,06 eura. (list 286. spisa) Točkom IV. 70. navedenog rješenja (list 343 . spisa), upućen je vjerovnik osporene tražbine (ovdje tužitelj) u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi pokrenuti parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

25. Kako je rješenje o potvrdi plana restrukturiranja od 16. lipnja 2023. objavljeno na e-oglasnoj ploči dana 19. lipnja 2023., tužitelj je trebao tužbu podnijeti u roku od 8 dana računajući od 19. lipnja 2023., odnosno najkasnije 27. lipnja 2023., dok je tužba podnesena 12. srpnja 2023. Međutim, s obzirom da je tužitelj pogrešno upućen od strane stečajnog suda, to ne može tužitelj, trpjeti posljedice pogrešne upute suda. Stoga imajući u vidu da je predmetno rješenje postalo pravomoćno tek 19. rujna 2023., a da je tužba podnesena 12. srpnja 2023., to je tužitelj postupao sukladno uputi suda slijedom čega je tužba pravovremena.

26. Prvostupanjski sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne radi o dilatornom roku pa stoga čak i kada bi uputa stečajnog suda bila pravilna, nije od značaja što je tužitelj podnio tužbu prije nastupa pravomoćnosti rješenja o sklapanju predstečajnog sporazuma, pri čemu se ukazuje da je svakako prije zaključenja glavne rasprave navedeno rješenje čak i postalo pravomoćno 19. rujna 2023., pa s obzirom da je za odluku mjerodavno stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave, to u navedenom slučaju, čak ni tada predmetna tužba ne bi bila preuranjena. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tuženikove prigovore u odnosu na preuranjenost tužbenog zahtjeva neosnovanima.

27. Žalbeni razlog preuranjenosti tužbe nije osnovan iz više razloga, koje je iznio prvostupanjski sud. U konačnici rješenje o potvrdi plana restrukturiranja od 16. lipnja 2023., svakako je u međuvremenu postalo pravomoćno pa su i iz razloga svrsishodnosti, zbog formalnosti, prigovori postali bespredmetni.

28. Neosnovanim se ukazuje tuženikov žalbeni navod da tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio u točki I. nije kondemnatoran, ne može postati ovršan i kao takav nije podoban za raspravljanje budući da nije određeno u kojem opsegu bi to tuženik trebao namiriti tužiteljevu tražbinu iz postavljenog tužbenog zahtjeva, a sve sukladno potvrđenom planu restrukturiranja. Ovo stoga što je tužitelj u ovom predmetu postavio samo tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanosti osporene tražbine na temelju osnove i u iznosu kako je naznačeno u prijavi i na ispitnom ročištu, a koji je tužbeni zahtjev postavljen sukladno odredbi čl. 50. st. 2. SZ-a. Okolnost da tužitelj nije uz deklaratoran zahtjev, postavio i kondemnatoran da se namiri sukladno planu restrukturiranja, tužiteljeva je dispozicija. Tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje osnovanosti njegove tražbine, ne i namirenje iste, a što je njegovo pravo, ali ne i obveza, kako to sugerira žalitelj. Pogrešno smatra žalitelj da tužbeni zahtjev ne sadrži sve što je potrebno za postupanje po istome. Postavljeni tužbeni zahtjev sadrži sve što je potrebno za postupanje po istome, a činjenica da ne sadrži kondemnaciju nije od utjecaja za pravilnost odluke. Tužitelj nije bio dužan postaviti zahtjev za namirenje. Činjenica da tužitelj takav zahtjev nije istakao, postavljeni tužbeni zahtjev ne čini ga nepodobnim za raspravljanje i sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a).

29. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na navode tuženika odnosno njegovo pozivanje na odredbu čl. 359. st. 1. ZOO-a jer predmet ovog postupka nije zahtjev za isplatom odnosno nije zahtjev za ispunjenjem obveze, već se tužbom traži utvrđenje osnovanosti same tražbine, pa se odredba čl. 359. st. 1. ZOO-a, ni ne može primijeniti budući da usvajanjem tužbenog zahtjeva neće doći do ispunjenja same tražbine, već isključivo do njenog utvrđenja osnovanom. Stoga se žalbeni navodi u tom pravcu ukazuju neosnovanima.

30. Također ni tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 359. st. 1. ZOO-a kao i žalbeni navodi u tom smislu nisu osnovani. Stranke su Dodatkom br. 3. Ugovora o zajmu ugovorile da se suglasno odriču svih prava i obveza Brodosplit d.d. kao zajmoprimca temeljem Ugovora o zajmu, time se tužitelj nije odrekao založnog prava na brodu u vlasništvu Brodosplit d.d., niti je stoga bio dužan izdati brisovno očitovanje Brodosplitu d.d. jer se radi, kako je navedeno u Dodatku 3. Ugovora, o odricanju od prava i obveza društva Brodosplit d.d. kao „zajmoprimca“ a ne i kao založnog dužnika.

31. Suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva.

32. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) niti tuženik osporava točnost obračunatih troškova.

33. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović