Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Pr-43/2025-13 od 14. studenog 2025., 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Pr-43/2025-13 od 14. studenog 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III i IV izreke presude.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici, kao slijedniku RČ, na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, iznos od 147,46 Eur bruto s pripadajućim zateznim kamatama od 16. ožujka 2014 . do isplate (toč.I), te na ime naknade plaće za godišnji odmor iznos od 57,05 Eur bruto sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je specificirano u izreci presude (toč.II), sve to za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014.; odbijen je zahtjev za isplatu naknade plaće za godišnji odmor u istom periodu, za razliku od 57,05 Eur do 252,61 Eur tj. za 195,56 Eur (toč.III), te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.085,32 Eur.

2. Tužiteljica pobija presudu u odbijajućem dijelu pod točkom III navodeći kako sud prvog stupnja nije dao razloge zbog kojih je u pogledu naknade plaće za godišnji odmor tužbeni zahtjev prihvatio za 57,05 Eur, te odbio u preostalom dijelu. Pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući kako je uspjeh stranaka u postupku pogrešno izračunat, da je tužiteljici trebalo dosuditi trošak u cijelosti te da se odluka ni u tom dijelu ne može ispitati. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe, razlike u naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i terenskog dodatka sve za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2016., time da je u tužbi navedena vrijednost predmeta spora od 17.100,00 Kn (2.269,56 Eur), a podneskom od 15. prosinca 2021. nakon uređenja tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka, iznosila je 22.313,52 Kn (2.961,51 Eur).

6. Prvostupanjski je sud u ovoj pravnoj stvari već donio presudu broj Pr- 728/2016-23 od 27. rujna 2022., kojom je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici po osnovi neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, dodatak za obavljanje stražarske službe sve za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 1.914, 59 Kn (254,11 Eur), te na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka iznos od 1.870,00 Kn (248,19 Eur) ukupno 502,30 Eur u kojem dijelu je odluka stekla svojstvo pravomoćnosti presudom i rješenjem ovog suda broj Gž R-125/2023-3 od 25. veljače 2025. Međutim, istom presudom i rješenjem ovog suda, prvostupanjska presuda broj Pr-728/20216-23 od 27. rujna 2022. ukinuta je u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 1.903,27 Kn (252,60 Eur) na ime naknade plaće za godišnji odmor, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za razliku od 1.378,18 do 18.003,83 Kn (tj. za 16.625,65 Kn odnosno 2.206,60 Eur).

7. U ponovljenom postupku, tužiteljica je nakon provedenog dopunskog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev potražujući na ime neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom daljnjih 147,46 Eur bruto, dok je u pogledu zahtjeva za naknadu plaće za godišnji odmor ustrajala u zahtjevu za isplatu 252,61 Eur bruto, što ukupno iznosi 400,07 Eur.

8. Imajući u vidu da dio tužbenog zahtjeva o kojem je pravomoćno odlučeno iznosi 502,30 Eur i da je u ponovljenom postupku predmet tužbenog zahtjeva isplata daljnjih 400,07 Eur (tuženica se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe), radi čega se sukladno odredbama čl. 464. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) radi o sporu male vrijednosti.

9. Sukladno odredbama čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode žalbe, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a ni da je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tužiteljica sadržajno ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.

11. Prvostupanjski je sud odluku kojom je na ime naknade plaće za godišnji odmor, naložio tuženici, isplatiti tužiteljici 57,05 Eur a odbio za daljnjih 195,56 Eur, obrazložio pod točkom 28. obrazloženja, navodeći da se temelji na nalazu i mišljenju vještaka odnosno dopuni tog nalaza, a iz spisa predmeta vidljivo je kako se radi o dopuni od 13. travnja 2022. prema kojoj razlika naknade plaće za godišnji odmor iznosi 428,84 Kn (57,05 Eur).

11.1. Stoga je neosnovan žalbeni razlog tužiteljice da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu naknade plaće za godišnji odmor samo za 57,05 Eur.

12. Neosnovano tužiteljica smatra kako joj je trebalo dosuditi troškove postupka u cijelosti, jer da se tuženica nije protivila tužbenom zahtjevu. Ovo zato jer tužiteljica ni u pogledu djelomično povučenog tužbenog zahtjeva nije uspjela u postupku u cijelosti, budući je u postupku, u cijelosti uspjela sa dva od tri tužbena zahtjeva, a s trećim djelomično, no ne radi se o situaciji iz čl. 154. st. 5. ZPP. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, sukladno odredbama čl. 154. st. 2. ZPP, mjerodavnim u vrijeme podnošenja tužbe, utvrdio uspjeh svake od stranaka u postupku, te potom i potrebne troškove, u odgovarajućem omjeru, a zatim izvršio prijeboj troškova.

13. Nije osnovan ni žalbeni navodi kako se trošak vještačenja ne uzima u obzir pri prijeboju. Naime, sud je tužiteljici, neovisno o uspjehu u postupku priznao trošak vještačenja u cijelosti (499,92 Eur), te je taj trošak pribrojio iznosu ostalih troškova do kojih se došlo uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u sporu (2.150,71 Eur), što ukupno iznosi 2.650,63 Eur.

13.1. Nadalje, tuženici je na ime zastupanja, sukladno omjeru uspjeha u postupku priznat trošak od 482,36 Eur, čemu je dodan trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 82,95 Eur, dakle ukupno 565,31 Eur.

13.2. Nakon izvršenog prijeboja (2.650,63-565,31=2.085,32) prvostupanjski je sud tuženici naložio naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.085,32 Eur.

14. Da je prvostupanjski sud prvo od tužiteljici priznatih troškova na ime zastupanja (2.150,71) oduzeo tuženici priznati trošak (535,31) to bi iznosilo 1.585,40 Eur a uvećano za 499,92 Eur, troška vještačenja 2.085,32 Eur, dakle, upravo koliko joj je i dosuđeno.

14.1. Stoga kako na iznos troškova koji je tužiteljici priznat (i dosuđen) ne utječe je li trošak vještačenja pribrojen troškovima zastupanja prije ili nakon što je od tog troška oduzet tuženici priznati trošak, to je žalba tužiteljice i u pogledu odluke o troškovima postupka neosnovana.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama III i IV potvrđena.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredaba čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspjela.

U Šibeniku, 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić