REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4781/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja TOMMARIS KREATIVA d.o.o., Zagreb, Jaruščica 9A, OIB 70364953389, kojeg zastupa punomoćnik Marko Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika studio OEL d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 65, OIB 89506769595, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-903/2024 od 23. listopada 2025., 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-903/2024 od 23. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-903/2024 od 23. listopada 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, sudski predmet poslovni broj Ovrv-17483/2023, javnobilježnički predmet poslovni broj UPP/OS-Ovrv-251/2023 od 17. travnja 2023. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 590,62 eura sa zateznim kamatama od 5. rujna 2022. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 eura (točka I. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura u roku od petnaest dana (točka II. izreke), a odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za pristojbe sukladno rješenju o ovrsi i odluci suda (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 240. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima jer plaćanje dijela tužiteljeve tražbine, ne može predstavljati priznanje duga u odnosu na cijelu tražbinu, a uz to tu odredbu nije doveo u vezu s činjeničnim stanjem i prigovorima tuženika. Također tvrdi da je pogrešno primijenjena i odredba članka 221.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku, jer je sud onemogućio tuženika u dokazivanju činjenice da tražbina ne postoji odbijanjem svih dokaznih prijedloga ocjenjujući ih nepotrebnim i u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka. U vezi s tim žalitelj tvrdi kako uopće nije jasno zašto sud uzima u obzir „protek vremena“ kada tuženik nije utjecao na tijek i trajanje predmetnog postupka, a dužnost je suda da rukovodi postupkom i spor riješi u razumnom roku, pa se načela efikasnosti i ekonomičnosti postupka ne mogu tumačiti na uštrb prava bilo koje stranke u postupku. Žalitelj zaključno navodi kako iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno kako je sud cijenio obje navedene ponude i kako ih je doveo u vezu s utvrđenim činjeničnim stanjem, zato što ponuda broj 29-202 od 11. ožujka 2022. sadrži stavke sadnje biljaka a ponuda broj 64 -202 od 29. ožujka 2022. ne sadrži te stavke, a među strankama je bilo prijeporno upravo to jesu li dogovorili sadnju biljaka i slijedom toga je li tuženik bio dužan platiti uslugu koja mu nikada nije izvršena, nego je bio primoran o svom trošku angažirati radnike za iskop zemlje. Odluku o parničnim troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu ili je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je plaćanje neplaćenog dijela računa broj 29 -PP-1 od 30. ožujka 2022. u iznosu od 590,62 eura. Riječ je o računu koji je tužitelj izdao tuženiku nakon prihvaćanja ponude broj 64. Tuženik je na temelju ponude broj 29 platio iznos od 1.058,46 eura, pa je na samom računu naznačeno da je potrebno uplatiti još 670,25 eura od čega je prije pokretanja ovoga postupka tuženik platio još 79,63 eura.

7. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da je podmirio cijenu sadnica i da je pretrpio štetu angažiranjem radnika za sadnju i čekanjem da tužitelj isporuči sadnice, te da je zahtijevao sniženje cijene zbog neispunjenja ugovora.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik u prilog svojih tvrdnji da se poslužio pravom na smanjenje cijene zbog neispunjenja ugovora odnosno štete koju je pretrpio nije dostavio pisanu korespondenciju kojom bi dokazao svoje tvrdnje, nije dostavio pisane iskaze zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka, dok se smatra da je koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnom računu i zaključio da je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio a tuženik nije platio naknadu. Stoga je pozivom na odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan i platni nalog održao na snazi.

9. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 eura pa je riječ o sporu male vrijednosti (članak 458. i 502. ZPP -a), a u tim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Dakle, presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa drugostupanjski sud ne može ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, jer je člankom 467. stavkom 2. ZPP-a propisano da se u tim sporovima ne primjenjuje odredba članka 370. ZPP-a.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je presuda jasno i razumljivo obrazložena navođenjem odlučnih činjenica koje je sud utvrđivao, koje je dokaze izvodio, kako ih je cijenio i kako je na temelju njih utvrdio istinitost činjeničnih navoda na kojima se zasniva tužbeni zahtjev. O tome da je tužitelj ispunio svoje obveze pobijana presuda sadrži valjane razloge i među njima nema proturječnosti. Pravilno su cijenjene i dvije tužiteljeve ponude, prva na viši iznos koji je uključivao i uslugu sadnje i druga na manji iznos bez te usluge.

11. Doduše, točne su tvrdnje žalitelja da djelomično podmirivanje duga ne znači priznanje preostalog dijela tužiteljeve tražbine u smislu članka 240. ZOO -a i da se slijedom toga na činjenicu da je tuženik djelomično platio jedan dio računa ne može izvesti valjan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za plaćanje preostalog dijela. Međutim, iz obrazloženja presude očito je da nije zasnovana na takvom pravnom zaključku, pa se prvostupanjski sud nepotrebno pozivao na tu zakonsku odredbu. S druge strane, samo navođenje sadržaja te odredbe u obrazloženju presude nije utjecalo na njenu pravilnost i zakonitost.

12. Osnovano žalitelj tvrdi i da se u smislu odredbe članka 221. b ZPP -a treba omogućiti tuženiku da dokaže nepostojanje tražbine i u slučaju kada je tražio odbitak pretporeza po računu čije je plaćanje predmet spora. Ali u ovom konkretnom slučaju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da to tuženik nije učinio jer nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama da je pretrpio štetu zbog neispunjenja ugovornih obveza (zato što mu tužitelj nije dostavio sadnice na ugovoreni način) i da je od tužitelja tražio sniženje cijene. Tuženik je imao mogućnost dostaviti pisane izjave svjedoka i svog zastupnika po zakonu, kako mu je bilo naloženo rješenjem od 19. rujna 2024. (točka VI. izreke) na temelju članka 492.c ZPP -a, kao i e-mail korespondenciju iz koje bi proizlazila istinitost njegovih tvrdnji.

13. Na utvrđene činjenice pravilno je primijenjena odredba članka 590. ZOO -a o pravima i obvezama stranaka iz ugovora o djelu, pa nije ostvaren ni taj žalbeni razlog.

14. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude, kojim je njemu naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove, pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

15. Kako ne postoje dopušteni razlozi na koje ukazuje žalitelj, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić