REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-21/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 693,28 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1181/2022-28 od 7. studenog 2025., 11. svibnja 2026
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1181/2022-28 od 7. studenog 2025. u točkama I. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke II. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1181/2022-28 od 7. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1181/2022-28 od 7. studenog 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 693,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2019. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 693,28 EUR preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.912,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška u iznosu od 37,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (točka IV. izreka).
2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Žalbeni navodi tuženika se u bitnom svode na to da je prvostupanjski sud presudu zasnovao na troškovniku koji nema snagu niti javne niti privatne isprave te ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o neosnovanosti zahtjeva na temelju internog troškovnika tužitelja, kao i nalaza sudskog vještaka, koji je prepisao troškovnik i koristio dokumentaciju dostavljenu nakon zaključenja prethodnog postupka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik nadalje ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o neosnovanosti zahtjeva na temelju internog troškovnika tužitelja koji je osporio te ističe da tužitelj nije dokazao stvarnu visinu štete na oštećenoj ogradi. Predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove računajući žalbeni trošak u iznosu od 222,61 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.
5. Tuženik presudu pobija u cijelosti, iako nema pravni interes pobijati točke II. i IV. izreke u kojima je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje kamata preko dosuđene stope i plaćanje djela parničnog troška. Zato je na temelju odredbe članka 358. stavka 3. u vezi s odredbom članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) valjalo žalbu u tom djelu odbaciti, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
6. U preostalom dijelu pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a u granicama određenim u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 114. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članka 356. ZPP-a) osim u dijelu odluke o troškovima postupka, i imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.
7. Prije svega, u predmetnom slučaju riječ je
o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije moguće pobijati zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog navedenog drugostupanjski sud nije ispitivao postojanje bitne povrede odredaba postupka na koju se pozvao žalitelj ističući da vještak vije mogao koristiti isprave dostavljene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (…). Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj sud polazi od činjenica kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno navodima žalitelja te imajući u vidu odlučne činjenice, ocjena je ovoga suda da je sud pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje u tekstu: ZOO), Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23) te ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 693,23 EUR na ime naknade štete, koja se odnosi na troškove sanacije zaštitne ograde, koju je pretrpio tužitelj zbog prometne nezgode 30. lipnja 2019. koju je skrivio osiguranik tuženika.
10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, a u žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja 30. lipnja 2019., pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Zatim, nije sporno da je u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika oštećena zaštitna ograda na autocesti kojom upravlja tužitelj, da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete za troškove popravka zaštitne ograde u iznosu od 2.574,86 EUR, te da mu je tuženik isplatio iznos od 1.881,59 EUR. U odnosu na spornu visine štete, prvostupanjski sud je izveo dokaz vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da su tužitelju nastali troškovi popravka oštećene zaštitne ograde u iznosu od 2.574,86 EUR.
11. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos koji čini razliku između plaćenog i zahtijevanog iznosa, budući da se ne radi o radovima redovnog održavanja autoceste, već izvanrednim okolnostima, pa je temeljem odredbe članka 1045., 1046. i Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju i iznos od 693,28EUR s pripadajućom zateznom kamatom (članak 1086. ZOO-a) u konkretnom slučaju od 20. prosinca 2019. kada se tužitelj obratio tuženiku prijavom štete, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO -a, koja se primjenjuje na ostale odnose.
12. U odnosu na u žalbi isticane primjedbe na izvedeno vještačenje valja reći da je nakon tuženikovih primjedbi na pisani nalaz i mišljenje, vještak saslušan na ročištu te da je dao odgovore na sva pitanja tuženika i otklonio je primjedba, a nakon čega tuženik više nije imao nikakvih primjedbi. Prema shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke i ispravama u spisu i odluku o visini tužbenog zahtjeva utemeljio na tom nalazu, ne izvodeći daljnje dokaze za što je dao jasne i argumentirane razloge u točkama 21. i 22. obrazloženja, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
13. U obrazloženju presude sud je izložio razloge o odlučnim činjenicama, a koji su prema utvrđenju ovoga suda uvjerljivi i logični i u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza, te je jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na kojima temelji donesenu odluku te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda o neosnovanosti tuženikovih prigovora. Obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.
14. Pravilna je i zakonita odluku o parničnom trošku koja je donesena na temelju odredbe članka 154. i 155. ZPP-a, a tuženik je odluku o dosuđenom parničnom trošku tužitelju osporio samo zbog odluke o glavnoj stvari, ne navodeći određeno razloge zbog čega je smatra nepravilnom.
15. Zbog navedenog je valjalo tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi točke I. i III. izreke prvostupanjsku presudu, kako je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
