REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1227/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja GORAN I ZORAN d.o.o., OIB: 45716968513, Ulica Petra Krešimira IV 73, Solin, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković & Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika ACCOLA d.o.o., OIB: 90431698927, Ulica hrvatskih žrtava 23, Seget Donji, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. u Splitu, radi isplate iznosa od 4.600,00 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-431/2024-29 od 2. veljače 2026., 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-431/2024-29 od 2. veljače 2026. u točkama I. do VI. i točki VIII. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 4.600,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi pobliže označenoj u točki I. izreke tog rješenja određena je prethodna mjera zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, zabranjeno je FINA-i da u pogledu tuženikovih računa daje naloge bankama za vršenje isplata tuženiku ili trećim osobama po nalogu tuženika, određeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja, određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine, određeno je da će prethodna mjera trajati do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točke I. -VI. izreke). Odlukom iz točke VII. izreke odbijen je tužiteljev prijedlog u dijelu u kojem se mjera predlaže radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 250,00 eura na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 9. rujna 2024. do isplate, novčane tražbine tužitelja u iznosu od 800,00 eura na ime troškova parničnog postupka kao i tražbine u iznosu od 342,45 eura na ime troškova postupka osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate. Odlukom iz točke VIII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove osiguranja u iznosu od 284,95 eura. Odlukom iz točke IX. izreke, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova osiguranja u iznosu od 57,50 eura.
2. Pobijano je rješenje prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga - zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, odnosno smatra pogrešnim utvrđenje suda da je tužitelj učinio svoju tražbinu vjerojatnom u dovoljnoj mjeri da bi se ispunile pretpostavke za određivanje privremene mjere. Navodi da činjenica da zastupnik po zakonu tuženika nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem ne bi trebala biti od utjecaja na uspjeh u sporu. Također je nezanemariva činjenica da tuženik nije koristio odbitak pretporeza po računu koji mu je ispostavio tužitelj. Predlaže ovom sudu preinačiti i odbiti prijedlog za donošenje prethodne mjere, podredno ukinuti ga i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.
7. Nije sporno da se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Felzer Puljiz poslovni broj Ovrv-3572/2024 od 21. veljače 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi naplate dospjele novčane tražbine u tom iznosu sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi vjerodostojne isprave - izvoda otvorenih stavki. Tužitelj je tuženiku izdao račun za uslugu detekcije potencijalnih oštećenja na cjevovodu CCTV opremom i za parcijalnu sanaciju cjevovoda DN 200 mm metodom bez iskopa.
8. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka naveo da tužitelju ne duguje iznos određen rješenjem o ovrsi iz razloga jer tužitelj nije izveo radove u skladu s pravilima struke te da je tužitelju prigovorio zbog neizvršenih radova. Međutim tijekom postupka, do donošenja prethodne mjere tuženik nije dokazao da je prigovorio izvedenim radovima. Dakle, tijekom postupka nije osporio da su radovi izvedeni, nego je osporio kvalitetu izvedenih radova.
9. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za određivanje osiguranja kojeg je tužitelj predložio. Odredbom čl. 501.a ZPP -a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine - osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Iz te zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:
a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i
b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
11. U konkretnom slučaju, iz isprava u spisu proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu - ispitivanje i sanacija cijevi na gradilištu, da je tužitelj tuženiku izdao račun za izvršenu uslugu, da tuženik ne spori da su radovi izvedeni nego spori način izvedbe koji po njegovom stavu nije u skladu s pravilima struke. Prema odredbi čl. 604. Zakona o obveznim odnosima naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, što tuženik nije učinio.
12. Napominje se da odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na teret dokazivanja koji je povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere na tuženiku. Tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu već je za njega dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zatim da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru navedenog sadržaja (zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera). Tuženik je taj koji mora u prigovoru protiv platnoga naloga tj. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će on uspjeti u sporu, a to u ovom slučaju nije učinio.
13. Slijedom iznijetih okolnosti, relevantnih za odluku o vjerojatnosti uspjeha u parnici, a time i za odluku o prijedlogu za prethodnu mjeru po čl. 501.a ZPP -a, tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pa je ono na osnovi odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a u pobijanom dijelu potvrđeno.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
