REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2022/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Špehar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o., OIB 97205998947, Zagreb, Komolačka ulica 7A, radi osiguranja prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-516/2025-10 od 16. ožujka 2026., 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-516/2025-10 od 16. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski je sud prihvatio tužiteljev prijedlog radi osiguranja njegovog novčanog potraživanja u iznosu od 4.642,50 EUR i pripadajućih kamata određivanjem prethodne mjere kako je navedeno u izreci rješenja uz obrazloženje da se radi o postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u kojem sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, može odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Navodi da iz priloženih dokaza u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 501a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) za donošenje rješenja o određivanju prethodne mjere.
2. U obrazloženju se nadalje navodi da tužiteljeva tražbina proizlazi iz računa za vulkanizerske usluge koje je tužitelj izvršio, a tuženik ih nije platio. Tuženik je u prigovoru naveo da nema osnove za ovrhu jer je sve tražbine tužitelja podmirio dok je tužitelj naveo da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu djelomično podmirio utuženu tražbinu, račune tužitelja broj 687/02/1, 781/02/1 i 1714/02/1, u ukupnom iznosu od 349,00 EUR te je za navedeni iznos umanjio tužbeni zahtjev. Navodi da tuženik nije osporio da je usluga naručena i izvršena, ali nije predložio dokaze kojima bi pobio tužiteljeve navode i dokaze, odnosno nije učinio vjerojatnim da tražbina po utuženim računima ne postoji.
3. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da pobija zaključak prvostupanjskog suda o vjerojatnosti uspjeha tužitelja, a ne tuženika u sporu. Navodi da tužitelj nije „dokazao tražbinu vjerodostojnom“, a da je tuženik likvidno društvo i da se ne nalazi pred stečajem.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članaka 365. i 381. ZPP -a u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđeno je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne ističe koju od povreda na koje ovaj sud nije u obvezi paziti po službenoj dužnosti. Odlučno činjenično stanje nije sporno, a prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 501.a ZPP-a.
8. Odredbom članka 501.a ZPP-a (članak 97. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 25/13) propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će sud odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i c) ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Ovaj sud ukazuje kako se, prilikom tumačenja zakonske norme, mora polaziti kako od sadržaja same norme, tako i od njenog obrazloženja, odnosno od onoga što zakonodavac navodi kao razlog njenog donošenja. U ovom konkretnom slučaju, obrazloženje prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnog postupku od 1. veljače 2013., javno objavljeno na stranicama Hrvatskog sabora, navodi kako je svrha te odredbe da se osigura „određivanje prethodne mjere u postupku pred trgovačkim sudovima radi osiguranja naplate tražbine u slučaju kada iz podataka u spisu proizlazi veća vjerojatnost uspjeha u sporu.“
11. Pri tome valja ukazati kako se, u postupku po žalbi protiv rješenja o određivanju prethodne mjere po članku 501.a ZPP-a, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje prethodne mjere.
12. Pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da su u predmetnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere po članka 501.a ZPP -a, kako je to predložio tužitelj. Naime, postupak se vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 4.991,50 EUR, tužitelj je podnio odgovarajući prijedlog radi osiguranja tražbine u iznosu od 4.642,50 EUR, sukladno činjenici da je tuženik podmirio dio utuženog potraživanja u iznosu od 349,00 EUR, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi kako je isti mišljenja da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu jer tuženik nije osporio da je usluga naručena i izvršena, a nije predložio dokaze kojima bi pobio tužiteljeve navode i dokaze pa nije učinio vjerojatnim da tražbina po utuženim računima ne postoji.
13. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Sudac
Mirna Maržić
