Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-460/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1., 2. i 3. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2204/2020- 144 od 31. ožujka 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NB kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2204/2020-144 od 31. ožujka 2025. godine okrivljenik PB oglašen je krivim zbog učina jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ i čl. 139. st. 2. KZ, sve u vezi sa čl. 51. KZ, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, time da mu je temeljem čl. 56. KZ izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1. 1. Na temelju čl. 68. KZ okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se za vrijeme uvjetovanog dijela kazne izdržavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a trajat će do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude s time da će sud protekom prve godine od dolaska okrivljenika na izvršenje ove mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz čl. 68. st. 1. KZ/11 za nastavkom ove mjere, a o čemu će donijeti rješenje.

1. 1. 1. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljenom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura te temeljem čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP troškova vještačenja u iznosu od 889,78 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu, ukine presudu te donese presudu kojom se okrivljenika oslobađa optužbe i određivanja sigurnosne mjere te naloži nadoknadu odvjetničkih troškova u korist okrivljenika, podredno, usvoji žalbu, ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni, pobijana presuda nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, nije utvrđeno da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, već je presuda jasna i razumljiva te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude u svim njenim dijelovima.

6. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

6. 2. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

7. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza ispitanih svjedoka TB i LB proizlazi dokazanim počinjenje kaznenog djela na štetu oštećenih. Naime, ovi svjedočki iskazi u bitnim dijelovima su suglasni, objektivni i životni. U odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke istina je da LB nije mogla čuti prijetnje izrečene njenom suprugu u ožujku 2020. godine koje su bile izrečene preko telefona koje nitko osim oštećenika i nije mogao čuti. Logično je i životno da joj je kasnije njezin suprug te prijetnje prenio jer je očekivano da se o takvoj stvari, koja ga je očito uznemirila, požali supruzi, prije nego što je podnio kaznenu prijavu zbog tog događaja, pa da o tome ona ima samo posredna saznanja koja je iznijela pred sudom. Uz to, oštećeni TB je kategoričan kad opisuje tijek razgovora, izrečene prijetnje i uznemirenost koju je zbog njih osjetio.

7. 1. U odnosu na toč. 2. izreke koja se odnosi na događaj od 30. lipnja 2020. godine ponovno se žalbom problematiziraju iskazi oštećenika jer navodno nisu usuglašeni s iskazima uredujućih policajaca. Međutim, žalitelj propušta uočiti da je već okrivljenik u svojoj obrani potvrdio kako je bio u sukobu sa svojim stricem nezadovoljan podjelom ostavine svoje bake i oca, smatrajući kako ga pripada dio te imovine. Potvrdio je da je između njih bilo povišenih tonova, pa i vrijeđanja. Potvrdio je kako je jednom prilikom došao na adresu stana u [adresa] gdje je zatekao oboje oštećenih. Međutim, oštećena je precizno opisala kako se tog 30. lipnja nije nalazila u stanu kad je okrivljenik prijetio TB već je došla na Igorov poziv tako da je on sam boravio u stanu s okrivljenikom tako da je životno kako nije mogla čuti prijetnje upućene TB, ali je čula prijetnje izrečene njoj, kojih se uplašila, a koliko su je uznemirile potvrđuje i njeno ispitivanje na raspravi tijekom koje se tresla i plakala. Konačno, vjerodostojnost iskaza oštećenika proizlazi i iz činjenice da uopće nisu zainteresirani za kazneni progon okrivljenika i da stoga nemaju nikakvog razloga bezrazložno ga teretiti.

7. 2. Što se tiče iskaza uredujućih policajaca jedan od njih se događaja uopće nije mogao sjetiti jer da tjedno ima oko trideset intervencija slične prirode dok je drugi policajac kategoričan kako okrivljenik ispred njih (policajaca) nije prijetio oštećenoj. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud uočio da je riječ o događaju koji je bio jako stresan za oštećenicu, jer predstavlja znatno odstupanje od njenog uobičajenog života, za razliku od policajaca kojima je postupanje u ovakvim situacijama dio svakodnevnog posla i nije za očekivati da bi protekom vremena (od događaja do ispitivanja policajca ... proteklo je gotovo pet godina), pamtili svaki detalj svake intervencije u kojoj su sudjelovali.

8. Što se tiče izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti s pravom je prvostupanjski sud izrekao takvu mjeru okrivljeniku za kojeg nije sporno da boluje od shizofrenije, koja je neizlječiva bolest, ali se može adekvatnom terapijom držati pod kontrolom i osigurati bolesniku normalno funkcioniranje. Po vještacima je ta bolest takva da kod okrivljenika može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela čime su ispunjeni svi uvjeti za njeno određivanje. Okolnost da okrivljenik u razdoblju od izvršenja djela do presude nije činio kaznena djela treba pripisati izrečenim mjerama opreza kojih se pridržavao, a ne okrivljenikovim dobrim zdravstvenim stanjem.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji, pri čemu ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih, ali i otegotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrstu kaznene sankcije, držeći da će se upravo primijenjenom sankcijom, uvjetnom osudom, kojom je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci odgođena na vrijeme od 2 (dvije) godine, pod uvjetom da ne počini novo kazneno djelo, uz primjenu izrečene sigurnosne mjere, ostvariti sve zakonske svrhe iz čl. 41. KZ.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru, 11. svibnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović