REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1558/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja JOLLY AUTOLINE d.o.o., OIB 17898328148, Šibenik, Ante Šupuka 10, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate iznosa od 45,32 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2641/2025 od 19. veljače 2026., 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2641/2025 od 19. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45,32 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 91,40 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).

6. Stoga, žalbeni razlozi koji se odnose na bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8., čl. 219., čl. 221.a i čl. 461.a ZPP-a nisu dopušteni u sporovima male vrijednosti.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 45,32 EUR sa zateznim kamatama po osnovi naknade štete odnosno razlike između cijene sata rada koju je obračunao tužitelj i one koju je priznao tuženik u mirnom postupku, za popravak vozila oštećenika GC, oštećenog u prometnoj nezgodi 7. travnja 2023., prema tužiteljevom računu broj 3301/ZG1/1 od 29. svibnja 2023.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. lipnja 2023. oštećenica ustupila tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku u utuženom iznosu sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je tuženik procijenio štetu na vozilu, platio je nesporni iznos štete po utuženom računu u iznosu od 699,93 EUR. U odnosu na spornu cijenu sata rada, sud je utvrdio da je tužitelj obračunao broj sati limarskih i lakirerskih radova u skladu s tuženikovim izvidom štete i to u iznosu od 45,00 EUR po satu, uvećano za PDV, koja cijena nije viša od one koju redovito naplaćuje u svom poslovanju i prema svom cjeniku. Sud je zaključio da ne postoji doprinos oštećenice u smislu čl. 1092. ZOO-a, jer oštećenica može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da je pobijana presuda razumljiva i sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

11. Ovaj sud nije cijenio nove činjenice iznijete tek u žalbi (paušalno osporavanje nastanka štetnog događaja, protupravnosti i krivnje vozača vozila osiguranog kod tuženika), koje tuženik nije ni obrazložio, jer sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što u konkretnom sporu nije slučaj (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

12. Naime, kao što je prvostupanjski sud obrazložio, tuženik je samo općenito osporio odgovornost za štetu i nije iznio nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće, a sud je utvrdio da je tuženik napravio izvid štete, ponudio je oštećeniku plaćanje iznosa od 699,93 EUR, koji je i platio, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, pa je utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika. Stoga se tuženik neosnovano tek u žalbi poziva na odredbu čl. 1072. st. 1. ZOO -a, budući da tijekom postupka nije iznio nikakve činjenice koje bi ukazivale na primjenu te zakonske odredbe.

13. Suprotno žalbenim navodima, sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to čl. 80. st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 1092., čl. 5. i 10. ZOO-a. Pobijana presuda nije protivna općim načelima obveznog prava. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Navedeni stav je izrazio ovaj sud u brojnim odlukama, npr. u presudama poslovni broj Pž-949/2024 od 20. ožujka 2024., Pž-1769/2025 od 2. svibnja 2025., Pž-1802/2025 od 5. svibnja 2025., Pž-1574/2025 od 26. siječnja 2026. i dr.

14. Prvostupanjski sud je obrazložio da sukladno čl. 81. st. 1. ZOO -a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu. Suprotno žalbenim navodima, kamata u konkretnom slučaju ne teče od dana donošenja prvostupanjske presude, već sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od kasnijeg datuma sukladno tužbenom zahtjevu, kao što je pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Stoga neosnovano tuženik osporava pravo na kamatu i tijek zatezne kamate.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik nije iznio konkretne žalbene navode, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec