Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4392/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2410/2021-27 od 12. srpnja 2024., dana 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2410/2021-27 od 12. srpnja 2024. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja ĐM za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.075,06 EUR–a[1] (8.100,04 kn) na ime naknade štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. ožujka 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 575,00 EUR–a.

3. Žalba je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 12. rujna 2023. (list 102-103 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. BM, stalnog sudskog vještaka od 23. travnja 2023. (list 95-97 spisa), da mu tuženik isplati:

- iznos od 1.008,70 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO),

- iznos od 66,36 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz 1095. st. 1. ZOO–a,

dakle ukupan iznos od 1.075,06 EUR–a u koji je uračunat doprinos tužitelja nastanku štete, a koji tužitelj priznaje u omjeru od 20%, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. ožujka 2019. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 31. siječnja 2019. u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao EM, u raskrižju oduzeo prednost osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je došlo do sudara između ta dva automobila.

4.2.2. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi na kojima se ista u tome dijelu temelji.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 31. siječnja 2019.,

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 28. rujna 2021. koja je sadržavala zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege isplati iznos od 1.380,32 EUR–a (10.400,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 15. listopada 2021. naveo u bitnom da priznaje nastanak nesreće i pasivnu legitimaciju, ali da u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, budući da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete jer isti u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, čime je postupio suprotno odredbi iz čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20),

- da je na okolnost povreda tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj u i u svezi nesreće zadobio provedeno medicinsko vještačenje od strane prof. dr. sc. BM, stalnog sudskog vještaka,

- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 23. travnja 2023. naveo u bitnom:

- da je tužitelj (rođen 1973.) stradao u nesreći od 31. siječnja 2019. i pritom zadobio sljedeće ozljede: natučenje područja desne očne duplje i natučenje prsišta,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, a slabog intenziteta 21 dan, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta 14 dana,

- da zbog navedenih ozljeda nije došlo do trajnog smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl. u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 25 sati,

- da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na koji nije imao prigovora, konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 12. rujna 2023. na način da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege isplati iznos od 1.075,06 EUR–a u koji je uračunat doprinos tužitelja nastanku štete, a koji tužitelj priznaje u omjeru od 20%, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka,

- da se tuženik podneskom od 4. listopada 2023. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u bitnom na način da iz zadobivenih ozljeda proizlazi da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, slijedom čega (ponovno) ističe isključivu odgovornost tužitelja za nastanak štete,

- da je tužitelj u podnesku od 21. veljače 2024. istaknuo, između ostalog, da nije sporno da bi nastanak svih zadobivenih ozljeda bio spriječen da je tužitelj u trenutku nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da je tuženik u podnesku od 10. travnja 2024. istaknuo, između ostalog, da ne priznaje doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%, odnosno da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete.

7. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da se, dovodeći u vezu ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, i to natučenje područja desne očne duplje i natučenje prsišta, s nespornim činjenicama da tužitelj na dan štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i da bi sve zadobivene ozljede bile izbjegnute da je tužitelj koristio sigurnosni pojas, dolazi do zaključka da nije nedvojbeno utvrđeno jesu li ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju posljedice štetnog događaja ili su iste posljedica pada u kući 3 dana prije štetnog događaja, a kako proizlazi iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka,

- da je u konkretnom slučaju tužitelj dužan dokazati da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, a da tužitelj to nije dokazao jer nije dokazao da je navedene ozljede zaista zadobio u predmetnom štetnom događaju,

- da je, slijedom toga, valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev primjenom odredbe iz čl. 221.a ZPP–a.

8. Međutim, uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da nije nedvojbeno utvrđeno jesu li ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju posljedice štetnog događaja ili su iste posljedica pada u kući 3 dana prije štetnog događaja, budući da je vještak u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da je tužitelj stradao u predmetnoj nesreći i pritom od ozljeda zadobio natučenje područja desne očne duplje i natučenje prsišta, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

9. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

10. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano te, imajući pritom u vidu tužiteljevo priznanje doprinosa nastanku štete u omjeru od 20%, kao i tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, s time da će za svoju odluku navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, sve u smislu odredbe iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.

11. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović