Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1834/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice OIT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3577/2025-11 od 18. prosinca 2025., dana 8. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3577/2025-11 od 18. prosinca 2025. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 599,54 eura (do iznosa od 1.099,54 eura) sa zateznim kamatama i odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje točka V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3577/2025-11 od 18. prosinca 2025.

III. Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 82,41 eura, dok se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u preostalom dijelu od 82,41 eura odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: [broj kredita], od 9. kolovoza 2006., sklopljenog između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužiteljice OIT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja u dijelu čl. 2. st. 3. glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.''

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 326,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2006. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.099,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude u dijelu odluke o troškovima postupka u točkama III. i V. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je protiv točke III. izreke prvostupanjske presude osnovana.

4. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništenosti nepoštene ugovorne odredbe ugovora o kreditu i isplatu iznosa koje je tuženik primio s osnove ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2006.

5. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka.

6. Trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. - u nastavku teksta: OT) temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

7. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 18. srpnja 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 25. rujna 2025. i 6. studenoga 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 eura, uvećanog za PDV 25% (200,00 eura), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 33,18 eura i za presudu u zahtijevanom iznosu 66,36 eura (točka III. izreke prvostupanjske presude), dok je ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke prvostupanjske presude).

8. Kako tuženik nije uspio u sporu odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka V. izreke prvostupanjske presude).

9. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja kao vrijednost predmeta spora trebao uzeti samo iznos iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, bez uzimanja u obzir kod odmjeravanja troška onog dijela koji se odnosi na deklaraciju (utvrđenje).

Prema čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

U ovom predmetu tužiteljica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora, iako tužbeni zahtjev sadrži i kondemnatorni i deklaratorni dio, na način da je posebno odredi la vrijednost predmeta spora za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, zatim toj vrijednosti pribrojila i visinu novčanog iznosa iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. No, kako se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, to tužiteljica nije mogla naznačiti drugu vrijednost spora, različitu odnosno višu od one koja proizlazi iz novčane svote koju potražuje, a pored činjenice da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u ovom slučaju služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu (kondemnaciju). Dakle, za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila već iznos novčane svote koju tužiteljica potražuje.

10. Zbog toga je sud prvog stupnja kao vrijednost predmeta spora trebao uzeti novčani iznos koji tužiteljica potražuje, a prema kojemu tužiteljici pripada po 50 bodova za svaku radnju zastupanja po odvjetniku sukladno Tbr. 7/1 OT, a ne po 100 bodova kako je to odredio.

11. S druge strane, tuženiku ne pripada pravo na troškove postupka jer nije uspio u sporu.

12. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2 i 3. žalba tuženika je u dijelu kojim osporava trošak postupka koji je tužiteljici dosuđen prihvaćena te je dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 eura odbijen, s tim da sud prvog stupnja nije počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka, i to kako niti onu koju tuženik ističe u žalbi (iz č. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a) kao niti neku na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. ZPP-a.

13. Tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 82,41 eura (50%), dok je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u preostalom dijelu od 82,41 eura odbijen kao neosnovan. Naime, od 100,00 eura uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe u visini od 39,82 primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku je priznato u omjeru od 50% s obzirom da je sa žalbom uspio protiv točke III. izreke, ali ne i protiv točke V. izreke koju je također pobijao žalbom.

14. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

mr.sc. Iris Gović Penić