Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1328/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1143/2025-15 od 5. siječnja 2026., dana 8. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice RU kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1143/2025-15 od 5. siječnja 2026. u kojoj tužiteljica nije uspjela sa troškovima postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 2.9. Ugovora o kreditu broj 3221406205 koji su tužiteljica RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., Trg bana Zagreb, Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 kao kreditor, zaključili dana 28. listopada 2010. a koja glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“.
Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 487,11 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2010. pa do isplate.
Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 727,58 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Protiv ove odluke o troškovima sadržane u navedenoj presudi u kojoj tužiteljica nije uspjela sa troškovima postupka žali se tužiteljica. Tužiteljica smatra da joj sud nije na pravilan način odmjerio troškove navodeći da je neosnovano sud prvog stupnja kao vrijednost predmeta spora uzeo samo zahtjev koji se odnosi na isplatu neosnovano naplaćenog iznosa, a ne i deklaratorni zahtjev, obzirom da je tužiteljica postavila i zahtjev na utvrđenje nepoštenosti odnosno ništetnosti odredbe o obradi kredita. Predlaže preinačiti odluku o troškovima u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.
5.1. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda kao što je je to smatrao i prvostupanjski sud, da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva. Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (Rev-374/13). Stoga vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP -a) kao što je to odredio i prvostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prema toj vrijednosti spora tužiteljici odmjerio troškove zastupanja po punomoćniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ broj 138/23), koje troškove je uvećao za troškove sudskih pristojbi.
6. Slijedom navedenog žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
7. Radi iznesenog je žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana te je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 8. svibnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Travaš
