Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3438/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], **.**.2001., kojeg zastupa punomoćnik Borislav Škarda, odvjetnik u Umagu, protiv prvotuženika Hrvatski telekom d.d. OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnica Ester Filipas, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri i drugotuženika HP – Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi prvotuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl. Br. Psp-55/2020-39 od 17. travnja 2023., dana 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl. Br. Psp-55/2020-39 od 17. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I., toč. II. (osim u dijelu koji se odnosi na parkirno mjesto P2, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023.), te u dijelu pod toč. IV. Izreke (osim u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade putnih troškova svjedocima ĐF i UFF u ukupnom iznosu od 15,93 Eur) i rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je prvo tuženik Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 tijekom rujna i listopada 2020. godine a za što je tužitelj saznao 05.10.2020. godine smetalo tužitelja UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] tako što mu je postavljanjem i osposobljavanjem rampe na pristupu nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeo posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnog mjesta P1 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnom mjestu P1, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, pa se prvo tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 nalaže da u roku od 8 (osam) dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem ili onesposobljivanjem postavljene rampe ili predavanjem tokena koji je otvara tužitelju UF.

II. Zabranjuje se 1.-tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 prema tužitelju UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] svako buduće isto ili slično smetanje ili oduzimanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnog mjesta P1 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnom mjestu P1, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023.

IV. Prvo tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, dužan je naknaditi tužitelju UF parnični trošak u iznosu od 937,98 Eur, u roku 8 (osam) dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je prvo tuženik Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 tijekom rujna i listopada 2020. godine a za što je tužitelj saznao 05.10.2020. godine smetalo tužitelja UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] tako što mu je postavljanjem i osposobljavanjem rampe na pristupu nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeo posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnog mjesta P1 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnom mjestu P1, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, pa se prvo tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 nalaže da u roku od 8 (osam) dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem ili onesposobljivanjem postavljene rampe ili predavanjem tokena koji je otvara tužitelju UF, dok se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parkirno mjesto P2, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, kao neosnovanim.

II. Zabranjuje se 1.-tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 prema tužitelju UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] svako buduće isto ili slično smetanje ili oduzimanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnog mjesta P1 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnom mjestu P1, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, dok se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parkirno mjesto P2, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, kao neosnovanim.“

Točkom III. Odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženika koji glasi:

" I./ Utvrđuje se da je 2.-tuženik HP - Hrvatska Pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 tijekom rujna i listopada 2020. godine a za što je tužitelj saznao 05.10.2020. godine smetalo tužitelja UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] tako što mu je postavljanjem i osposobljivanjem rampe na pristupu nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeo posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnih mjesta P1 i P2 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnim mjestima P1 i P2, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine, pa se 2.-tuženiku HP - Hrvatska Pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 nalaže da u roku od 8 (osam) dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem ili onesposobljivanjem postavljene rampe ili predavanjem tokena koji je otvara tužitelju UF.

II./ Zabranjuje se 2.-tuženiku HP - Hrvatska Pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 prema tužitelju UF iz [adresa], ulica **.**.2001., OIB: [osobni identifikacijski broj] svako buduće isto ili slično smetanje ili oduzimanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnih mjesta P1 i P2 i posjed prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parkirnim mjestima P1 i P2, kako je to označeno na skici izmjere geodeta VF od dana 05.01.2023. godine.

III./ 2. Tuženik HP - Hrvatska Pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 je dužan naknaditi tužitelju UF iz [adresa], ulica **.**.2001.,

OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u roku 8 dana.".

Točkom IV. Izreke, naloženo je prvo tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, naknaditi tužitelju UF parnični trošak u iznosu od 937,98 Eur, u roku 8 (osam) dana, dok se tužitelj odbija sa zahtjevom za isplatu naknade putnih troškova svjedocima ĐF i UFF u ukupnom iznosu od 15,93 Eur kao neosnovanim.

Točkom V. izreke, odbačen je kao preuranjen zahtjev II-tuženika HP - Hrvatska Pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

2. Rješenje pobija prvo tuženik u dijelu odluke pod toč. I., II. (osim tu dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za u odnosu na parkirno mjesto P2), i IV. (osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu putnih troškova svjedocima ĐF i UFF) izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, ukinuti rješenje u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.

4. Žalba je osnovana.

5. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet postupka je pružanje posjedovne zaštite tužitelju, jer su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza osobnim vozilima po pravcima pristupa sa javne prometnice do parkirnog mjesta P1 i P2 i u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti parkiranja osobnog vozila na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su tuženici postavili i osposobili rampu za pristup nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Na žalbu prvo tuženika, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz iskaza svjedoka SF, EF, AF, ĐF, UFF, ŽF, HF, te OF proizlazi kako se je tužitelj predmetnom parkiralištem koristio od 1994. pa sve do postavljanja rampe na kolnom ulazu nekretnine, oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu I-tuženika, te da su se tim pravom koristile osobe koje su bile najmodavci tužiteljevog stana na prvom katu zgrade, koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao tužiteljevi pomoćnici u posjedovanju; da prvo tuženik ničim nije dokazao da je upozoravao tužitelja na zabranu parkiranja vozila na predmetnom parkiralištu, cijeneći pritom iskaze svjedoka AF, ĐF i UFF koje su u svojim iskazima potvrdile da zaštitar na navedenom parkiralištu nije branio parkiranje osobama koje su imale daljinski upravljač od rampe što nedvojbeno uključuje i tužitelja za kojeg je utvrđeno da je takav upravljač imao.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza, te parkiranja osobnog vozila na nekretninama kč. Br. [katastarska čestica] i kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na jednom parkirnom mjestu oznake P1,da ga je prvo tuženik smetao u zadnjem mirnom posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, te parkiranja osobnog vozila na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jednom parkirnom mjestu označenom kao P1.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da II. tuženik nije počinio smetanje posjeda te stoga nije pasivno legitimiran u ovom predmetu.

10. Sa ovakvim zaključkom, koji se odnosi na prvo tuženika, nije suglasan ovaj žalbeni sud.

11. U ovom predmetu je utvrđeno, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka da je tužitelj bio zaposlenik prvo tuženika, da je svoje vozilo parkirao na spornom parkiralištu dok je bio zaposlenik prvo tuženika, da je nakon odlaska u mirovinu i dalje povremeno parkirao svoje privatno vozilo na spornom parkiralištu jer nije vratio poslodavcu daljinski upravljač, iako ga j, bio dužan vratiti; da mu je djelatnik prvo tuženika ŠF rekao da će na parkiralište postaviti rampu i da više neće moći ulaziti na parking niti se tamo parkirati. Nakon toga, tužitelj je kontaktirao i s djelatnikom prvo tuženika DF, tražeći daljinski upravljač od nove rampe, no i U mu je u telefonskom razgovoru rekao da ne može dobiti daljinski upravljač koji bi mu omogućio ulaz na predmetno parkiralište nakon postavljanja rampe.

12. Utvrđeno je i da je prijepor prije postavljanja rampe bio jedno vrijeme otvoren za korištenje, dakle, i za vozila koja nisu bila službena vozila prvo i drugo tuženika (tu je parkirao tužitelj i nakon odlaska u mirovinu, njegovi podstanari i pokojni FF, te neke druge osobe), dok je nakon postavljanja rampe, korištenje ograničeno na zaposlenike prvo i drugo tuženika.

13. Na temelju prednjih utvrđenja te polazeći od odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) koja propisuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, ili drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta, pa s tim u vezi za zaključiti je da u postupanju tuženika (postavljanje rampe) nema samovlasnog postupanja, jer je kao posjednik i vlasnik nekretnine, bio ovlašten postaviti rampu na ulazu u svoje parkiralište.

14. Osim toga, faktična vlast ne podrazumijeva svaku fizičku uporabu stvari, već takav odnos prema stvari koji omogućuje stvarnu i relativno trajnu kontrolu nad njom, uključujući i mogućnost isključenja drugih osoba iz njezine uporabe.

15.1. U konkretnom slučaju takva vlast na strani tužitelja ne postoji. Naime, tužitelj nije imao mogućnost raspolagati parkirnim mjestom na način da druge osobe spriječi u njegovu korištenju. Parkirno mjesto nije bilo rezervirano, označeno nit na drugi način stavljeno pod njegovu isključivu kontrolu. Činjenica da su isto mjesto koristili i djelatnici tuženika dodatno potvrđuje da tužitelj nije imao faktičnu vlast nad stvari, već je njegovo korištenje bilo uvjetovano isključivo trenutnom dostupnošću.

15.2 Drugim riječima, njegova se „vlast“ svodila na vrijeme dok je vozilo bilo parkirano, bez postojanja trajne mogućnosti upravljanja stvari, što predstavlja bitno obilježje posjeda. Izvan tih situacija, tužitelj nije imao nikakav utjecaj na to tko će i kada koristiti predmetno parkirno mjesto.

16. Prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno ocijenio provedene dokaze, te pogrešno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o smetanju posjeda tužitelja od strane prvo tuženika. S tim u vezi, valjalo je preinačiti pobijanu odluku u dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke osim u dijelu kojim je tužitelj već odbijen sa zahtjevom u donosu na parkirno mjesto P2, označeno na skici izmjere geodeta VF, i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP.

17, Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačit odluku o troškovima postupka, te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

18. Tužitelju nije priznat trošak odgovor a na žalbu prvo tuženika, obzirom navedena radnja nije bila nužna za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sudac

Ana Gradišek