Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 4 Kž-8/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoje Viskovića, kao predsjednik vijeća, Ivana Markovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AD, zbog kaznenih djela iz čl. 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K- 417/2021-9 od 4. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom pod uvodno označenim poslovnim brojem Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim optuženika AD za pod točkom 1) kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11, a pod točkom 2) kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano po čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženiku AD je za kazneno djelo iz točke 1) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.2. Temeljem čl. 278. st. 3. KZ/11 optuženiku AD je za kazneno djelo iz točke 2) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.3. Temeljem čl. 228. st. 1. i čl. 278. st. 3., a u svezi čl. 51. KZ/11 optuženi AD je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je temeljem čl. 56. KZ/11 optuženom AD izrečena uvjetna osuda kojom je istodobno određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi AD osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 od optuženika AD oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz točke 1).

1.5. Sukladno čl. 560. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) utvrđuje se da novčani iznos od 1.701,54 kune predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni AD ostvario kaznenim djelom iz točke 1). Utvrđuje se da je novčani iznos od 1.701,54 kuna postaje vlasništvo odnosno imovina Republike Hrvatske pa se nalaže okrivljeniku AD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da u roku od 15 (petnaest) dana iznos od 1.701,54 kuna uplati u korist Državnog proračuna RH.

1.6. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi AD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 kn paušala.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 4. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državno odvjetništvo u žalbi navodi da iako je sud ispravno ocijenio otegotne okolnosti na strani optuženika da nije cijenio u dovoljnoj mjeri njegovu višestruku osuđivanost upravo zbog raznih imovinskih pa i najtežih kaznenih djela za koje je osuđen u pet navrata. Pored toga, da je prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave optuženik od 2019. u pet navrat osuđen za prekršaje i to dva puta zbog prekršaja iz Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju droga te jedan put zbog Zakona o osobnoj iskaznici. Sve navedeno da ukazuje da se radi o specijalnom povratniku koji je u konkretnom slučaju iskazao visoki stupanj ostvarene kriminalne volje, što je trebalo cijeniti kao otegotnu okolnost.

7. Suprotno tvrdnjama Općinskog državnog odvjetništva, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio optuženiku sve okolnosti važne za individualizaciju kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža i te okolnosti je u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je optuženiku olakotnim cijenjeno da je predmetna kaznena djela u cijelosti priznao, iskazao kajanje i spremnost za prihvaćanje kazne i odricanje od posljedica počinjenja djela. Pored toga, sud je imao na umu da je optuženik uredno zaposlen, da ostvaruje prihode i živi u izvanbračnoj zajednici s HD i njezinim djetetom iz prvog braka, s tim da njih dvoje očekuju zajedničko dijete. Sud je opravdano ove osobne i imovinske prilike optuženika uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7.1. Pored navedenog prvostupanjski sud je sagledao i raniji život optuženika, prije počinjenja predmetnog kaznenog djela i nesporno utvrdio da je višestruko pravomoćno osuđivan na uvjetne osude, ali i bezuvjetne zatvorske kazne, što ukazuje na upornost optuženika u protupravnom ponašanju, imajući pritom u vidu i njegovo traumatično djetinjstvo koje je opisao u zajedničkom životu s majkom koja je konzumirala alkohol i tablete i ocu koji se odao alkoholu. Sud je posebno cijenio da je od ranijih optuženikovih osuda proteklo više od deset godina, kao i da od 2017. kada je osuđen za kazneno djelo prijetnje nema novih osuda, što govori u prilog istinitosti navoda iz optuženikovog iskaza koji je izrazio iskreno žaljenje zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela.

8. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje optuženika sud je optuženiku za kazneno djelo pod toč. 1. izreke presude iz čl. 228. st. 1, KZ/11 utvrdio kaznu zatvora trajanju od osam mjeseci i za kazneno djelo pod toč. 2. izreke presude iz čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te ga uz primjenu odredbe čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optuženiku je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

9. I ovaj drugostupanjski sud smatra da s obzirom na sve utvrđene okolnosti optuženika nije potrebno osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora te da će se i izricanjem uvjetne osude s maksimalnim rokom kušnje od pet godine na istoga djelovati da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela kao i na druge da ne čine kaznena djela, čime će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11, dok je vrijeme kušnje od pet godina dovoljno za provjeru budućeg ponašanja optuženika.

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je nakon ocjene provedenih dokaza pravilno primijenio kazneni zakon, optuženika proglasio krivim i osudio po zakonu, pa kako u pobijanoj presudi nisu nađene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 8. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković