REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-18/2025

(Kzd-29/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika IR i II. okrivljenice PR zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I. i II. okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Sandre Dkaralić, odvjetnice u Vukovaru, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj Kzd- 29/2024 od 23. siječnja 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. okrivljenika IR i II. okrivljenice PR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 23. siječnja 2025. Općinski sud u Vukovaru je I. okrivljenika IR proglasio krivim da je pod točkom 1.) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22. i 114/23.), te II. okrivljenu PR da je pod točkom 2.) počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te je uslijed toga temeljem čl. 3., čl. 41., čl. 44. st. 1., čl. 177. st. 2. KZ/11, I. okrivljeni ZR osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te II. okrivljena PR osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca

1.1. Temeljem čl. 54. Kaznenog zakona I. okrivljenom IR se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jedan) dan 21. ožujka 2024. u 10,15 sati kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 22. ožujka 2024. do 19. rujna 2024.

1.2. Temeljem čl. 54. Kaznenog zakona II. okrivljenoj PR se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jedan) dan 25. ožujka 2024. u 15,30 sati sati kao i vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 26. ožujka 2024. do 19. rujna 2024.

1.3. Temeljem čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 II. okrivljenoj PR izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 I. okrivljeni ZR i II. okrivljena PR su dužni platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka solidarno iznos od 203,17 eura na ime troškova provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 1.312,05 na ime troškova provedenih psihijatrijskih vještačenja i paušalnu svotu u iznosu svaki od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjima.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli I. okrivljeni ZR i II. okrivljena PR putem braniteljice Sandra Dkaralić, odvjetnice u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. KZ/11 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. KZ/11. Predlaže se da sud drugog stupnja prihvati žalbu I. i II. okrivljenika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, te predlaže odbiti žalbu I. okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba I. i II. okrivljenika nije osnovana.

6. Iako I. i II. okrivljenici pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne navode u čemu bi se konkretno sastojala citirana bitna povreda, dok u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da žalitelji sadržajno dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a I. okrivljenik i pravilnost odluke o kazni, odnosno činjenice da prema I. okrivljeniku nisu primijenjene odredbe Zakona o sudovima za mladež, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu obrazloženja.

6.1. Suprotno navodima žalbe I. i II. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, odnosno, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su i valjano obrazloženi, a druga je stvar što ih žalitelji kao takve ne prihvaćaju te ih vide proturječnim i tumače na sebi prihvatljiv način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, I. i II. okrivljenici problematiziraju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode počinili kazneno djelo iz čl. 177. st. 2 KZ/11, za koje su proglašeni krivima pobijanom presudom.

7.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenici ustvari ne iznose ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemiziraju s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuju rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz svjedoka žrtve AR, te svjedoka KR, brata žrtve i KR, oca žrtve, a koje iskaze prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojne i istinite, s obzirom da se međusobno podudaraju.

7.2. Naime, svjedok žrtva dijete AR prilikom ispitivanja u okviru svojih intelektualnih sposobnosti (budući se radi o invalidnoj osobi sa fizičkim i intelektualnim poteškoćama) je opisao radnje koje su u odnosu na njega poduzeli njegov brat ZR i majka PR te je naveo da su ga mama i brat ZR istukli. Mama ga je udarila po tijelu i po glavi rukama, a kada joj je uzeo mobitel ona ga je nakon toga istukla i gušila ga je. Tada je brat ZR ušao u sob i udarao ga rukama po tijelu, nogama i po vratu a kada su ga mama i brat udarali on je ležao. Brat ZR ga je gurnuo nakon čega je pao na pod od čega je zadobio ozljede po vratu i po rukama, bolio ga je vrat. Mama i brat su pili alkohol, znali su mu malo govoriti ružne riječi kao što je "kretenu, budalo, da je jadan", a jedan mamin poznanik mu je znao govoriti da će ga ubiti, a to je govorio u njenom prisustvu. Brat ZR ga je jedanput udario rukom u glavu, ranije ga je znao udariti i govoriti mu da je bolestan.

7.3. Navode navedenog svjedoka potvrdio je svjedok mlt. KR, brat žrtve djeteta AR, koji je naveo da je majka znala reći njegovom bratu AR da nešto ne radi, da će udariti to govno, a jedanput ili dvaput mu je udarila otvorenim dlanom šamar. Znala mu je govoriti "koji si ti bolesnik". Brat ZR mu je znao pomoći srediti stan jer bi majka negdje otišla, napila se i došla bi drugi dan. O higijeni u stanu, o odjeći i pripremi hrane se brinuo otac, a majka nije. Brat ZR je znao AR reći "da je invalid, da je glup", a nije vidio da bi ga udario.

7.4. Osim toga, iskaz svjedoka žrtve mlt. AR je potvrdio i saslušani svjedok MR, otac mlt. žrtve, koji je također detaljno, životno i logično opisivao postupanje I. i II. okrivljenika prema svjedoku žrtvi djetetu ĐR. Također, iskazi kako žrtve djeteta, tako i navedenih svjedoka, potvrđeni su nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka. Tako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. Ante Blažanovića dr. med. od 25. travnja 2024. (list 139) proizlazi da je AR **.**.2024. zadobio sljedeće ozljede: nagnječenje vrata, lijevog ramena i petog prsta lijeve šake. Nagnječenje vrata, lijevog ramena i petog prsta lijeve šake kao ozljede nisu objektivno opisane ni dokazane, te nisu prihvatljive u sudsko medicinskom smislu. Bol nije kvalifikacijska veličina. Vještak ne isključuje mogućnost zadobivanja nekih udaraca u navedena područja pa ako su isti i bili realizirani nisu ostale promjene koje bi se mogle shvatiti kao ozljeda u klasičnom smislu.

7.5. Ističe se da je I. okrivljeni ZR u svojoj obrani djelomično priznao počinjenje navedenog djela, navodeći da je znao svog brata vrijeđati, govoriti mu da je "budala, konj", da ga je znao ponekad udarati otvorenim dlanom po glavi i tijelu, a jednom prilikom, kad su se on i njegova majka verbalno sukobili, da je brata AR udario u predjelu rebara. II. okrivljena PR je pak u obrani navela da je svom sinu AR, koji je osoba sa fizičkim i intelektualnim poteškoćama, kojemu je u normalnom funkcioniranju potrebna njezina pomoć kao majke, znala reći "kretenu, idiotu" te ga je prilikom događaja, kada je uzeo mobitel, ćušnula po obrazu. Iz ovakve obrane II. okrivljene proizlazi da ona djelomično priznaje inkriminacije koje joj se stavljaju na teret u činjeničnom opisu izreke presude. Pravilno prvostupanjski sud pod toč. 14. i 15. obrazloženja pobijane presude navodi iz kojih razloga ne prihvaća daljnju obranu I. i II. okrivljenika, u dijelu gdje negiraju da bi postupili na inkriminirani način, kako se to terete u ovom postupku, te drži da su njihove obrane u tom pravcu usmjerene prema izbjegavanju kaznene odgovornosti u ovom postupku, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelje.

7.6. Iako žalitelji problematiziraju vrijeme inkriminacije, nasuprot takvim navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud smatra dokazanim da su kaznena djela za koja su I. i II. okrivljenici proglašeni krivima počinjena u vremenu od točno neutvrđenog dana od početka 2023. do 21.ožujka 2024., kako im se to stavlja na teret u činjeničnom opisu izreke presude, jer navedeno činjenično utvrđenje proizlazi iz dokaza provedenih tijekom postupka, a kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi.

7.7. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da su I. i II. okrivljenici postupili na inkriminirani način, odnosno da su ostvarili sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje iz čl. 177.st.2. KZ/11 za koje su proglašeni krivima, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelje.

7.8. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da su I. i II. okrivljenici ostvarili obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ih je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivima.

7.9. Stoga, nije osnovana žalba I. i II. okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje su okrivljenici proglašeni krivima.

8. Nadalje, okrivljenici se žale i glede odluke o kazni, međutim, žalba niti u tom dijelu nije osnovana.

8.1. Pri tome, i po stavu ovog vijeća, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu I. i II. okrivljenikovih inkriminiranih radnji, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. KZ/11, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pri čemu na strani I. okrivljenog otegotne okolnosti nisu nađene, kako je to navedeno na str. 10 i 11 obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće.

8.2. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi da je prema I. okrivljeniku trebalo primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež, pa i ovo vijeće smatra da ovakvo opisano postupanje I. okrivljenika kritične prigode nije rezultat mladenačke nepromišljenosti niti je u velikoj mjeri odraz životne dobi I. okrivljenika, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost ne opravdavaju uvjerenje da bi se svrha kažnjavanja postigla izricanjem maloljetničkih sankcija, kako to uostalom proizlazi i iz mišljenja stručne suradnice – defektologa od 11. travnja 2024.

9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se u odnosu na I. okrivljenika izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, te u odnosu na II. okrivljenu izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, uz izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11, koja je izrečena II. okrivljenoj, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 11 prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

10. Budući da žalbe I. i II. okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu I. i II. okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 8. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

za mladež

Dijana Grancarić