Poslovni broj: Usž-4012/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Instalater d.o.o., Ivankovo, Bošnjaci 205, OIB: 51379721415, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, povodom žalbe tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1216/2024-6 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1216/2024-6 od 17. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Osijeku odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Protiv označenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj u bitnom ističe da je uz tužbu i uz prijedlog za određivanje odgodnog učinak tužbe dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je obavio radove za koje porezno tijelo tvrdi da nisu obavljeni te mu iz tog razloga i određuje naplatu poreza, a tužitelj je u svrhu utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja angažirao stalnog sudskog vještaka koji je utvrdio da porezno tijelo nije dobro obračunalo iznos koji se tužitelju stavlja na teret. Navodi da je u prijedlogu obrazložio i za svoje navode dostavio dokaze da mu je iznos utvrđenog poreznog duga potreban radi isplate plaća i uplate materijala dobavljačima, budući da je tužitelj sudionik velikog infrastrukturnog projekta u izgradnji Hotela Marjan u Splitu te bi blokada njegova računa dovela do raskida ugovora o izvođenju radova. Ujedno ističe da mu je ovdje osporeno rješenje dostavljeno nakon deset mjeseci od podnošenja prijedloga te je tužitelj u tom vremenskom periodu platio iznos za koji ga porezno tijelo tereti, ali zbog isplate ima poteškoća u svom redovnom poslovanju na način da je skoro došlo do raskida navedenog ugovora. Tužitelj zaključno smatra da je odbijanje prijedloga u ovom predmetu doneseno bez da se u potpunosti sagledala cjelokupna tužiteljeva situacija i bez da je sud na bilo koji kritičan način doveo u usporedbu porezno rješenje i vještačenje stalnog sudskog vještaka. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe , bez obzira što je tužitelj platio porezni dug jer bi se na opisan način olakšalo daljnje poslovanje tužitelja.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje sukladno odredbi čanka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporeno žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje osporava, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rješenjem tuženika obvezan na plaćanje poreza i doprinosa te je tužitelj podnio tužbu osporavajući predmetno rješenje, a u tužbi je predložio i određivanje odgodnog učinka tužbe.
7. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).
8. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da tužitelj podnesenim prijedlogom i dostavljenim dokazima nije dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji uvjeti kako to i propisuje naprijed citirana odredba moraju biti kumulativno ispunjeni.
9. Navod tužitelja iz žalbe da je u međuvremenu platio porezni dug, čime je u biti i izvršio prvostupanjsko porezno rješenje nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj stvari. Ujedno se ističe da je neodlučan i navod tužitelja da je dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je obavio radove za koje porezno tijelo tvrdi da nisu obavljeni jer kod određivanja odgodnog učinka tužbe nisu od utjecaja navodi istaknuti u pogledu merituma spora.
10. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
