Poslovni broj: Usž-291/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članice vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku ĐC iz Odvjetničkog društva Krka & Krka d.o.o., Split, Starčevićeva 13, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-112/2025-11 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-112/2025-11 od 26. rujna 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, klasa: UP/I - 710-03/24-01/596, urbroj: 514-03-03-02/02-24-09 od 12. studenoga 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-112/2025-11 od 26. rujna 2025. u točki I. poništava se rješenje tuženika klasa: UP/I-710-03/24- 01/596, urbroj: 514-03-03-02/02-24-09 od 12. studenoga 2024. i predmet vraća na ponovni postupak. Točkom II. određeno je da je u ponovnom postupku tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja te se točkom IV. izreke u ostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 12. studenoga 2024. odbija se zahtjev tužitelja, inženjera građevinarstva, za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje arhitekture, građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina.

3. Protiv naznačene presude prvostupanjskog suda tuženik izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Poziva se na odredbu članka 126. stavak 1. Zakona o sudovima kojima su propisani uvjeti za imenovanje za stalnog sudskog vještaka. Tuženik ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da se radom na poslovima u struci smatra rad u svojstvu stalnog sudskog vještaka, budući je sukladno članku 126. stavku 1. točkom 3. Zakona o sudovima izričito propisano kako je to preduvjet za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom, što znači da tek nakon dovoljnog broja godina rada na poslovima u struci (10 godina nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija) osoba može biti imenovana stalnim sudskim vještakom. Nadalje, tuženik se poziva i na odredbu članka 2. stavak 1. podstavak 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima te naglašava kako tužitelj završetkom stručnog studija graditeljstva 9. srpnja 2007. na Sveučilišnom studiju Centra za stručne studije u Splitu, Sveučilišta u Splitu nije ispunio osnovni uvjet za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom za područje građevinarstva, arhitekture i procjene vrijednosti nekretnina budući da je tužitelj od 1999. godine u mirovini dok se rad u svojstvu stalnog sudskog vještaka ne smatra radom na poslovima u struci u smislu članka 126. stavak 1. Zakona o sudovima. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbe članka 35. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ 21/22.), koja je primijenjena na konkretni slučaj, proizlazi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom, što je u konkretnom slučaju tuženik i odlučio. Ako bi se zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom usvojio samo zato što njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom to bi značilo oduzimanje prava ministru nadležnom za poslove pravosuđa da kod odlučivanja o zahtjevu za imenovanje sukladno članku 126. Zakona o sudovima utvrdi ispunjenost uvjeta za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom. Prema tome ranije imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom značilo bi garanciju da će ta osoba biti imenovana vještakom neovisno o tome ispunjava li uvjete za imenovanje. Ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o stečenom i legitimnom pravu tužitelja očekivati ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom, kako to smatra prvostupanjski sud, a kojeg je tužitelj stekao na temelju odluka Županijskog suda u Splitu koji je tužitelja imenovao stalnim sudskim vještakom prvi puta 1995. godine , budući da je istekom četverogodišnjeg trajanja mandata sudskog vještaka tužitelja propisano ovlaštenje tuženika da sukladno članku 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ 21/22.) ponovno ispita postojanje svih uvjeta propisanih tim Zakonom i u odnosu na navedeno donesene odluke o zahtjevu za imenovanje. Sukladno svemu navedenom, prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja u ovoj upravnoj stvari, nije pravilno utvrdio činjenično stanje niti je pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome je povrijedio odredbe upravnog spora pa se predlaže poništiti presudu Upravnog suda u Splitu od 26. rujna 2025. i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi radi kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

7. Rješenjem tuženika od 12. studenoga 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom uz obrazloženje kako iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta jasno proizlazi da je tužitelj od 1999. godine u mirovini te da je višu stručnu spremu stekao 9. srpnja 2007. u koje vrijeme je obavljao poslove stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, što se u konkretnom slučaju ne smatra radom na poslovima u struci u smislu članka 126. stavak 1. Zakona o sudovima.

8. Prvostupanjski sud navodi kako s pravom tužitelj upozorava na pretjerano formalističko tumačenje tuženika te smatra kako okolnosti na strani tužitelja istom daju dovoljno osnova za legitimno očekivanje da će temeljem stečene stručne spreme i nesmetanog obavljanja poslova temeljem pribavljenih rješenja kojim je imenovan za stalnog sudskog vještaka, da se u nepromijenjenim činjeničnim okolnostima ponovno imenuje za stalnog sudskog vještaka, koji još 1995. redovito obavlja poslove sudskog vještaka, a od 2007. godine i u svojstvu inženjera građevinarstva. Sada se kao dokaz o ispunjavanju traženog uvjeta traži potvrda poslodavca o obavljanju poslova u struci najmanje 10 godina, dakle, traži se dokaz o obavljanju poslova u struci , koju tužitelj, prema stavu prvostupanjskog suda, u promatranom razdoblju nesporno obavlja. U izloženom, prema ocjeni prvostupanjskog suda osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja zbog čega je osporeno rješenje trebalo poništiti i vratiti na ponovni postupak u kojem će tuženik sukladno članku 119. stavak 4. ZUP -a ispitati ispunjava li tužitelj ostale tražene uvjete.

9. Sukladno zauzetom stavu u prvostupanjskoj presudi razvidno je kako prvostupanjski sud smatra dokazanim da tužitelj ispunjava uvjet za imenovanje stalnim sudskim vještakom iz odredbe članka 126. stavak 1. točka 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13. – 36/24.) te da dokazuje rad na poslovima u trajanju od najmanje 10 godina nakon završenog stručnog studija graditeljstva na sveučilišnom studiju Centra za stručne studije u Splitu činjenicom obavljanja poslova sudskog vještaka. Stoga, iako je presudom osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvi put na ponovni postupak, ovaj Sud je uzeo u razmatranje žalbu tuženika sukladno odredbi članka 127. stavak 2. ZUS-a, sukladno pravilno danoj uputi o pravnom lijeku.

10. Člankom 126. stavak 1. Zakona o sudovima propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja, između ostalog, ispunjava uvjet da nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje 8 godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje 10 godina.

11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije u radnom odnosu od 16. siječnja 1998. godine, što tužitelj niti ne spori, te je 9. srpnja 2007. završio stručni studij graditeljstva na Sveučilišnom studiju Centra za stručne studije u Splitu. Stoga je razvidno da na poslovima u struci nije radio najmanje 10 godina nakon završenog stručnog studija graditeljstva. Iako je u tom periodu od 2007. godine pa do podnošenja zahtjeva tužitelj obavljao poslove stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine, isto se ne smatra radom na poslovima u struci u smislu odredbe članka 126. stavak 1. Zakona o sudovima.

12. Ostali prigovori tužitelja izneseni tijekom upravnog spora nisu osnovani obzirom se u konkretnom slučaju radi o njegovom zahtjevu za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom pa se u takvoj situaciji ponovno ocjenjuje ispunjavaju li se propisani uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom, sukladno važećem zakonu. Pored navedenog, pogrešno prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o povredi stečenih prava jer je tužitelj imenovan za stalnog sudskog vještaka na vrijeme od četiri godine te će moći nastaviti obavljati navedenu djelatnost samo ukoliko će i nadalje ispunjavati zakonom propisane pretpostavke za imenovanjem, pri čemu navodi o njegovoj stručnosti ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove predmetne upravne stvari.

13. Sukladno svemu navedenom, kako je iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj Sud je temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a poništio presudu Upravnog suda u Splitu od 26. rujna 2025. u točki I. izreke te riješio ovu upravnu stvar na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja tuženika od 12. studenoga 2024. u točki II. izreke presude.

14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija odluku tuženika od 12. studenoga 2024., to je u cijelosti tužitelj izgubio ovaj upravni spor, pa je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković