Poslovni broj: Usž-1191/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Burić, odvjetnica u Osijeku, Vukovarska 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Osijek, Ulica Hrvatske Republike 21, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1335/2023- 12 od 10. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1335/2023-12 od 10. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/23-01/367, urbroj: 443-02-01-11-23-1 od 4. listopada 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 4. listopada 2023. naloženo je trgovačkom društvu C-BIT d.o.o. za informatiku i građevinarstvo, OIB: 04318189011, sa sjedištem u Osijeku, Trg bana Josipa Jelačića 3, da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za radnika FR na puno radno vrijeme, počevši od 1. kolovoza 2023. te da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati za neprijavljenog radnika 2.650,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da iz obrazloženja osporene presude ne proizlazi iz čega sud zaključuje da je tužitelj osobno obavljao dio poslova iz Ugovora o održavanju računalnih sustava sklopljenog između društva CIT-BIT d.o.o. i Grada Beli Manastir te da su ti poslovi prelazili okvire prokure zbog čega imaju obilježje radnog odnosa. U bitnome prigovara što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja koji se odnose na saslušanje svjedoka OR i ER te pribavu podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Grada Beli Manastir i društva Libusoft Cicom d.o.o. Ističe da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je na temelju činjenice postojanja ugovora s Gradom Beli Manastir sud samoinicijativno zaključio da su se izvršavale ugovorene usluge bez utvrđivanja ostalih relevantnih činjenica. Navodi da su fizičke intervencije na računalnoj opremi Grada Beli Manastir obavljene putem vanjskog obrta te stoga zaključuje da stoga ne postoji osobni operativni rad kao element radnog odnosa. Ističe da radni odnos, prema Zakonu o radu i ustaljenoj sudskoj praksi, pretpostavlja osobno i kontinuirano obavljanje rada, uključenost u organizirani radni proces, postojanje podređenosti te obvezu rada u određenom vremenu. Smatra da u konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje radnog vremena, niti je utvrdio kontinuiranost rada i hijerarhijsku podređenost tužitelja kao radnika društvu C-BIT d.o.o. Ističe da u konkretnom slučaju nije utvrđeno ni postojanje obveze osobnog izvršenja poslova jer je dio poslova obavljao vanjski izvođač, a održavanje programa provodila je druga pravna osoba. Ističe da je sud pogrešno poistovjetio nadzor nad izvršenjem ugovora i povremenu dostupnost telefonom s postojanjem radnog odnosa. Navodi da je održavanje programa provodilo trgovačko društvo Libusoft Cicom d.o.o. te da tužitelj nije imao administrativne ovlasti niti tehnički pristup računalnom sustavu Grada Beli Manastir. Nadalje, smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te ističe da se presumpcija rada u punom radnom vremenu može primijeniti nakon što je nesporno utvrđeno postojanje radnog odnosa. Ukazuje da nadzor nad izvršavanjem ugovornih obveza, komunikacija s naručiteljem ili koordinacija s trećim osobama ne predstavljaju nužno rad u radnom odnosu. Prigovara što sud nije razgraničio status upravljačke funkcije od statusa radnika, nije pravilno ocijenio dokaze niti je utvrdio postojanje svih konstitutivnih elemenata radnog odnosa, već je zaključak o postojanju radnog odnosa izveo iz činjenice postojanja ugovora između pravnih osoba. Ukazuje da je ugovor sklopljen s Gradom Beli Manastir procesne naravi o održavanju računalnog sustava nužno potreban u gradskoj ili državnoj instituciji u kojima se intervencije obavljaju po potrebi. Predlaže da Sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i poništi rješenje tuženika, odnosno podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezu provođenja predloženih dokaza i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je suglasan s odlukom suda te smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Zaključuje da je tužitelj ujedno i prokurist društva obavljao poslove koji prelaze okvire prokure te se radom na predmetnim poslovima ostvaruju sva bitna obilježja radnog odnosa, a posljedično i sva prava i obveze koje radniku po toj osnovi pripadaju, a među kojima i interes da radnik bude mirovinski i zdravstveno osiguran. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu pro izlazi da je 27. svibnja 2025. viša inspektorica rada obavila inspekcijski nadzor nad radom poslodavca C-BIT d.o.o. za informatiku i građevinarstvo, sa sjedištem u Osijeku, o čemu je sastavljen zapisnik od 2. lipnja 2024. U provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj, prokurist trgovačkog društva C-BIS d.o.o. dana 20. veljače 2023. sklopio ugovor o održavanju računalnih sistema osobnih računala s Gradom Beli Manastir i to za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. čiji je predmet održavanje računala koje podrazumijeva instalaciju, reinstalaciju, podešavanje licenciranog softwarea, uklanjanje virusa, pomoć u radu korisnika, konzalting i ostale radnje koje se odnose poglavito na uslužne radnje izvođača, a koje održavanje se odvija po pozivu naručitelja i na zahtjev izvođača te se može obavljati na lokaciji naručitelja ili izvođača ili putem udaljene kontrole računala. Također je utvrđeno da je temeljem tako sklopljenog ugovora poslove održavanja iz ugovora obavljao tužitelj osobno i to dio „remote“, a dio fizičkim dolaskom, kao i da se ti poslovi uredno izvršavaju na zahtjev zaposlenika kao i da za navedene poslove Grad Beli Manastir paušalno isplaćuje tužitelju naknadu koja je vezana za održavanje određenog broja računala, a ne za broj dolazaka te da Grad Beli Manastir za obavljanje istih poslova nema sklopljene ugovore s trećim osobama. Obzirom da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da po navedenom ugovoru tužitelj obavlja poslove koji po svojoj naravi predstavljaju radni odnos, a da predmetni poslodavac nije tužitelja prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada 1. ožujka 2023. utvrđen je neprijavljen rad u smislu članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj: 151/22.).

8. Prema ocjeni ovoga Suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno relevantne odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.

9. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNP-a propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog i obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. Člankom 7. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovog Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovog Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplate iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

11. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne zakonske odredbe, i prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je naloženo poslodavcu CIT-BIT d.o.o. da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za tužitelja podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 1. ožujka 2023. koji je zapisnikom od 3. listopada 2023. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca.

12. Tužitelj i u žalbi ponavlja navode iz tužbe kako u konkretnom slučaju poslodavac nije obvezan zaposliti tužitelja jer se djelatnost tužitelja odnosi samo na povremeno telefonsko savjetovanje te daljinsko uključivanje u program pojedinog djelatnika naručitelja posla Grada Beli Manastir.

13. U odnosu na navedeno ističe se da iz Zakona o radu nedvojbeno proizlazi da se radni odnos zasniva ugovorom o radu za sve poslove koji, s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos te se radnikom smatra osoba koja za poslodavca obavlja određene (ne nužno fizičke) poslove za poslodavca. Posebno se ističe da i fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima ovlaštena voditi poslove poslodavca može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Naime, u konkretnom slučaju obveze preuzete ugovorom izvršavane su putem telefonskog savjetovanja i udaljenim priključivanjem u računalo, što predstavlja rad na izdvojenom mjestu rada odnosno rad na daljinu u smislu Zakona o radu. Slijedom navedenog, i takav oblik rada smatra se radom za koji je potrebno zasnovati radni odnos stoga je poslodavac tužitelja trebao prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada.

14. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužitelja da je drugi dio poslova preuzetih predmetnim ugovorom obavljalo trgovačko društvo LIBUSOFT CICOM d.o.o. iz razloga što povremeno izvršavanje poslova od strane druge pravne osobe preuzetih ugovorom koji je sklopio tužitelj ne isključuje postojanje radnog odnosa između poslodavca C-BIT d.o.o. i tužitelja niti predstavlja zapreku za zasnivanje radnog odnosa.

15. U pogledu žalbenih prigovora da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge ističe se da u smislu odredbe članka 33. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima Sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, pa je i po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno našao da je u upravnom postupku tuženik pravilno zaključio da je tužitelj obavljao poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koje se zasniva radni odnos i da je poslodavac tužitelja trebao prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje, ocijenio je nepotrebnim dokazne prijedloge za saslušanjem.

16. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u inspekcijskom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima su se tuženik i prvostupanjski sud detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

17. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

18. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno mu je u smislu odredbe članka 147. stavka 1. naloženo naknaditi trošak upravnog spora.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković