Poslovni broj: Usž-4954/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AUDITUS d.o.o. za revizorske poslove, Osijek, Ivana Gundulića 5/II, OIB: 18675153495 i CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi ukidanja odobrenja za rad revizorskom društvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-818/2025-10 od 3. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-818/2025-10 od 3. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-818/2025-10 od 3. studenoga 2025. u točki I. odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-440-82/24-01/9, urbroj: 513-11-25-23 od 16. lipnja 2025. te se točkom II. odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 16. lipnja 2025. revizorskom društvu AUDITUS d.o.o. izrečena je nadzorna mjera ukidanja dozvole za rad radi onemogućavanja provođenja nadzora osiguranja kvalitete rada, a ovlaštenom revizoru CV izrečena je nadzorna mjera ukidanja certifikata od 20. lipnja 1995. u dijelu u kojem je ovlašten obavljati revizorske usluge, zbog onemogućavanja provođenja nadzora kvalitete rada, sve uz brisanje revizorskog društva iz registra revizorskih društava, a revizora iz registra ovlaštenih revizora. Rješenje je izvršno danom dostave strankama.

3. Protiv navedene presude tužitelji podnose žalbu iz svih žalbenih razloga te ističu kako prvostupanjski sud polazi od tuženikove teze i prejudicira da su tužitelji onemogućavanjem provedbe nadzora pričinili štetu određenim osobama te da je stoga tuženik opravdano donio osporeno rješenje, što je u potpunosti apsurdno i neutemeljeno. Prije svega, tužitelji ističu kako nikada i nikome u svom radu nisu pričinili štetu pa je tuženikovo stajalište, kao i prvostupanjskog suda o tome, potpuno proizvoljno i apsolutno ničim dokazano. Nadalje, prvostupanjski sud potpuno pogrešno zanemaruje činjenicu i okolnosti kako niti jedno jedino pismeno ili poziv od strane tuženika nije uopće dostavljen na adresu drugotužitelja. Pozivaju se na članak 81. Zakona o reviziji te navode kako je u konkretnom slučaju subjekt nadzora bilo revizorsko društvo odnosno prvotužitelj, a ne drugotužitelj, slijedom čega se osporeno rješenje nije moglo odnositi na drugotužitelja koji nije bio subjekt nadzora. Tužitelji navode kako je drugotužitelj obavijestio tuženika o tome da je sva dokumentacija dostupna u sjedištu društva i da nadzor može u svakom trenutku izvršiti uvid u istu. Nadzor je u četiri navrata najavio dolazak u sjedište društva, odnosno poslovne prostorije prvotužitelja, no isti se nisu niti jednom pojavili, iako su dokumentacija, podaci i isprave bili pripremljeni. Jedini put kada je nadzor došao nenajavljeno bilo je 16. listopada 2024., no tada isti nisu uopće zahtijevali provedbu nadzora, odnosno nisu zahtijevali da im se uruči dokumentacija, već su tražili drugotužitelja, koji tada zbog bolesti nije bio nazočan na radu. Nadalje, tužitelji ističu kako je, prema obavijesti o provedbi nadzora, obuhvaćeno razdoblje od 2023. godine. Prema toj obavijesti su traženi podaci i dokumenti koji se odnose na ranije poslovne godine, konkretno poslovne godine od 2019. do 2022. godine. Dakle, nadzor je zahtijevao dostavu određene dokumentacije za razdoblje koje nije bilo predmetom nadzora. Pored navedenog, tuženik je zahtijevao dostavu podataka i dokumentacije s kojima tužitelji nisu raspolagali i nisu bili primjereni njihovom poslovanju, kao i podatke i dokumentaciju koja nije propisana zakonom. Drugotužitelj je u ovom sudskom postupku dostavio medicinsku dokumentaciju s kojom je dokazao kako je u vrijeme provedbe nadzora bio bolestan. No, iako je bio bolestan, drugotužitelj je nastojao svoje zakonske obveze izvršiti radi sprječavanja nastanaka štetnih posljedica za klijente, jer je dolazio na posao koliko je mogao i morao, a što se tiče revizije koje su obavljene, dokumente ionako ima te ih je drugotužitelj kao revizor pregledavao i davao svoje mišljenje. Tužitelji se pozivaju i na članak 80. stavak 4. točku 5. Zakona o reviziji kojom je propisano kako ovlašteni državni službenici koji provode nadzor iz članka 75. ovog Zakona, moraju prije početka nadzora dati pisanu izjavu da ne postoji sukob interesa između njih i revizorskog društva koje je predmet nadzora. Međutim, takvu pisanu izjavu nadzor nikada nije predočio tužiteljima. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu poništiti osporavanu prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti rješenje tuženika od 16. lipnja 2025. uz naknadu troška ovog žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje pri svojim navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Tuženik kao nadležno tijelo sukladno Zakonu o reviziji, kako bi utvrdilo kvalitetu rada tužitelja, nije moglo provesti nadzor nad tužiteljem od 13. rujna 2024. do dana izdavanja rješenja 16. lipnja 2025., odnosno nije bilo u mogućnosti provjeriti jesu li zakonske revizije, koje je obavio tužitelj i izrečena pripadajuća revizorska mišljenja, u skladu s međunarodnim revizijskim standardima, odredbama Zakona i drugim propisima u svojoj cjelini. Budući da se godišnji financijski izvještaj poduzetnika nad kojima je tužitelj obavio reviziju, slijedom zahtjeva iz članka 47. Zakona o računovodstvu, javno objavljuju u registru godišnjih financijskih izvještaja koji je središnji izvor informacija o financijskom položaju i uspješnost poslovanja poduzetnika u Republici Hrvatskoj, u slučaju obavljenih zakonskih revizija koje nisu u skladu sa zakonom u zabludu bi bio doveden i širi krug korisnika javno objavljenih godišnjih financijskih izvještaja, opća javnost i investitori. Stoga je u provedenom upravnom postupku, radi onemogućavanja provedbe postupka nadzora osiguranja kvalitete rada od strane tužitelja, kao nadležno tijelo, sukladno članku 95. stavku 2. točki 2. Zakona, uz primjenu odredbi članka 96. Zakona, tuženik izrekao rješenjem nadzornu mjeru ukidanja rješenja kojim je izdana dozvola za obavljanje usluga revizija i dodatnih djelatnosti uz revizorske usluge revizorskom društvu. Ovlaštenom revizoru tužitelju CV kao odgovornoj osobi društva izrečena je nadzorna mjera ukidanja rješenja kojim je izdano odobrenje za rad ovlaštenom revizoru, zbog onemogućavanja provođenja nadzora osiguranja kvalitete rada. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi nove činjenice i okolnosti, već opetovano iznosi činjenice koje ne potkrjepljuje nikakvim dokazima, posebice u odnosu na tvrdnje kako je isti obavijestio tuženika o tome da je sva dokumentacija potrebna za provođenje postupka nadzora dostupna u sjedištu društva te da se nadzor mogao izvršiti uvidom u istu, predlažu odbijanje žalbe i žalbenog zahtjeva u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. ZUS-a. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave 20. listopada 2025., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS -a, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je predmet neposrednog nadzora ispitivanje i provjera postupanja subjekata nadzora u skladu sa Zakonom o reviziji ("Narodne novine", broj: 127/17., 27/24., 85/24. i 145/24. – dalje u tekstu: Zakon) i ako je to primjenjivo Uredbom EU broj: 537/2014 te provjera osiguranja kvalitete rada koja podrazumijeva ocjenu pridržavanja zahtjeva Međunarodnih revizijskih standarda (dalje u tekstu: MRS) i zahtjeva neovisnosti te u slučaju provjere izvještaja o održivosti standarda provjere izvještaja o održivosti kvantitete i kvalitete angažiranih sredstava zaračunatih revizorskih naknada i sustava unutarnjeg upravljanja kvalitetom revizorskog društva potkrijepljen odgovarajućim testiranjem odabranih revizorskih spisa, odnosno spisa o provjeri izvještaja o održivosti za razdoblja od početka obavljanja revizija financijskih izvještaja klijenata za 2023. godinu od strane revizorskog društva AUDITUS d.o.o. te je utvrđeno da za nadzorom obuhvaćeno razdoblje upravu društva predstavlja drugotužitelj CV, direktor i ovlašteni revizor, koji je ujedno jedini osnivač i član društva.

9. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je revizorsko društvo 12. lipnja 2024. dostavilo tuženiku godišnji upitnik revizorskog društva za 2023. godinu iz kojeg proizlaze ukupni prihodi društva od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. te da je društvo ugovorilo ukupno 129 revizijskih angažmana od kojih se 106 angažmana odnosi na reviziju godišnjih financijskih izvještaja, a 23 na ostale revizijske angažmane te da je CV ovlašteni revizor potpisnik revizorskog izvještaja za sve obavljene zakonske revizije godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika za 2023. godinu. Po pozivu tuženika da se dostavi dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora, tražena dokumentacija nije dostavljena, a što tužitelji niti ne osporavaju. Dopisi za dostavu relevantne dokumentacije upućeni su putem e-mail adrese društva, a tuženik je 16. listopada 2024. putem ovlaštenih državnih službenika i osobnom dostavom uručio društvu u poslovnim prostorijama sjedišta društva obavijest o obavljanju neposrednog nadzora sa popisom dokumentacije koja je potrebna za obavljanje tog nadzora s datumom početka 24. listopada 2024. I po nastavnim pozivima za dostavu relevantne dokumentacije radi obavljanja nadzora, ista nije dostavljena, a nije dostavljena niti medicinska dokumentacija kojom bi se potkrijepila obavijest od strane društva da je direktor CV, ovlašteni revizor, na bolničkom liječenju. Usprkos činjenici da je direktor društva CV, ujedno i ovlašteni revizor, bio odsutan zbog bolničkog liječenja, istovremeno je utvrđeno da tužitelj obavlja poslove revizije, odnosno utvrđeno je iz javno dostupnog izvora registra godišnjih financijskih izvještaja pri Financijskoj agenciji da je do 23. svibnja 2025. obavljeno 25 revizorskih izvještaja za obavljanje zakonske revizije financijskih izvještaja za 2024. godinu potpisanih od strane društva i CV, ovlaštenog revizora. Nastavno, zatražena dokumentacija potrebna za obavljanje neposrednog nadzora i dalje nije dostavljena niti je dostavljena informacija o postojanju potencijalnih prepreka za obavljanje neposrednog nadzora u društvu, a obzirom na zdravstveno stanje direktora društva CV, ovlaštenog revizora.

10. Člankom 94. stavkom 1. Zakona propisano je da Ministarstvo financija može izreći jedno ili više sljedećih nadzornih mjera, propisanih tom odredbom, dok je člankom 95. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano da će Ministarstvo financija ovlaštenom revizoru izreći nadzornu mjeru iz članka 94. stavka 1. točke 10. ovog Zakona, odnosno ukinuti rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako ovlašteni revizor na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranje kvalitete rada, a stavkom 2. istog članka ovog Zakona Ministarstvo financija će revizorskom društvu izreći nadzoru mjeru iz članka 94. stavka 1. točke 9. ovog Zakona, odnosno ukinuti rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako revizorsko društvo na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranje kvalitete rada.

11. Sukladno citiranim propisima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik opravdano donio osporavano rješenje kojim ukida rješenje kojim je izdano odobrenje za rad kako revizorskom društvu tako i ovlaštenom revizoru obzirom da je nespornim utvrđeno kako nisu omogućili provođenje nadzora osiguranja kvalitete rada, obzirom da je kvalitetno obavljanje poslova revizora jedan od temelja kvalitetnog sustava korporativnog upravljanja nužnog za postizanje konkurentnog i održivog gospodarstva te je i element zaštite povjerenja javnosti u istinitost financijskih izvještaja poduzetnika putem izraženog revizorskog mišljenja odnosno obavljenog revizorskog izvještaja. S tim u svezi, ističe se da je i kvalitetan nadzor obavljenih revizora jedan od temeljnih alata za podizanje kvalitete financijskog izvještavanja i revizije. Nastavno, potrebno je naglasiti da je odredba članka 95. stavka 1. i 2. Zakona kogentna norma obzirom je tuženik dužan ukinuti rješenje kojim je izdano odobrenje za rad ako revizorsko društvo odnosno ovlašteni revizor na bilo koji način onemogućuje provođenje nadzora osiguranja kvalitete rada.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud raspravio je sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.

13. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković