Poslovni broj: Usž-406/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3734/2023-9 od 5. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3734/2023-9 od 5. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/2246, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 30. lipnja 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4352, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 28. ožujka 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje u tekstu: Odluka/18). Smatra da je sporno, jesu li tuženik te prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti osporena rješenja jer su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022. koji je rok propisan u članku 6. Odluke/22, pri čemu je tužiteljica osporila nadležnost tuženika zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda. Navodi da je osporena presuda nezakonita jer tužiteljici nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora čime je počinjena bitna povreda članka 6. Zakona o upravnim sporovima te u odnosu na bitnu povredu upravnog spora ističe da je sud odbio saslušati tužiteljicu čime joj je uskraćeno pravo na pristup sudu. Nadalje ističe da u ovom upravnom sporu nije osporena zakonitost članka 10. Odluke, već je li pravilno primijeniti tu odredbu ili propise koji su hijerarhijski viši odnosno članak 164. Statuta i članak 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jer sve tri odredbe uređuju pravni lijek na pojedinačne upravne akte kada rješavaju u izvršavanju općih akata. S tim u vezi ističe da je sud uslijed pogrešnog pravnog shvaćanja uskratio tužiteljici mogućnost da ostvaruje još u upravnom postupku pravnu zaštitu od strane državnog tijela u drugom stupnju, pri tome argument suda da je osigurana dvostupanjska sudska zaštita nije jasan jer to nije dovedeno u pitanje, a postojala bi ista zaštita i da je pravni lijek žalba ministarstvu. Ovime je samo, između više pravnih lijekova nametnut onaj najmanje djelotvoran, čelniku tijela i to u sklopu istog javnopravnog tijela - Grada Zagreba. Smatra da je posljedično tome nezakonit i zaključak da je tuženik ovlašteno drugostupanjsko tijelo, a posebno ako se ima u vidu da je tuženik čelnik tijela, a ne službena osoba u upravnom tijelu te da isti po članku 23. Zakona o općem upravnom postupku nije ovlašten rješavati. Nadalje smatra da je sud zanemario i prigovor da drugostupanjskom rješenju nedostaje sastavni dio, potpis akta koji je nužan po samom članku 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tužiteljica upire i na pravno shvaćanje suda o prirodi roka iz članka 6. Odluke/22 jer smatra da je u pitanju instruktivni, a ne prekluzivan rok te se poziva na određivanje rokova iz članka 79. stavka 2. i stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a ujedno upire i na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Tužiteljica nadalje navodi da su tužbom osporena rješenja donijeta po članku 6. Odluke/22 i s njom se nesporno zadire u pravomoćno rješenje odnosno ista čine nova rješenja s modificiranim sadržajem. Ističe prigovor da osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala nije bila nenadležna te smatra da sud iznosi irelevantnu argumentaciji i sudi nezakonito. Naime, Sistematizacija na koju se sud poziva sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji odnosno potkategoriji službenika, a sud nije utvrdio koji je rang imala konkretna službena osoba i je li ista bila ovlaštena. Nadalje, sud pogrešno smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. Zakona o općem upravnom postupku te zbog toga nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njenih prava ili pravnih interesa te smatra da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer joj je sud onemogućio da se upozna s dokazima koje je izveo te ujedno ističe i prigovor retroaktivnosti. Iz navedenih razloga predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 28. ožujka 2023. zamijenjena točka II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/492, URBROJ: 251-21-21-1/008-20-2 od 7. kolovoza 2020. na temelju odredbe članka 6. Odluka/22, sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio rješenja samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sve sukladno odredbi članka 6. navedene Odluke. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio zaključka samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sve sukladno odredbi članka 6.

8. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

9. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

10. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani.

11. Nadalje, neosnovan je i prigovor tužiteljice da su prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022. jer osnovano prvostupanjski sud smatra da se radi o procesnom, a ne materijalnom roku, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

12. Nadalje, neosnovan je i navod tužiteljice da je prvostupanjsko rješenje donijela nenadležna osoba. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Služeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da u opisu poslova stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijela ovlaštena službena osoba. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno ističe da je odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano da se prigovor izjavljuje gradonačelniku Grada Zagreba koji je i donio osporeno rješenje , dok su paušalni navodi o njegovom potpisu. Navedeno stajalište potvrdio je i ovaj Sud u više svojih presuda, primjerice, u presudi, poslovni broj: Usž-1855/2025 od 20. svibnja 2025.

13. Nadalje, prvostupanjski je sud prihvatio pravilnim stajalište tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno što je u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a) te je prvostupanjski sud obrazložio iz kojeg su razloga nesvrsishodni dokazni prijedlozi tužiteljice.

14. Pored navedenog tužiteljica neosnovano prigovara i povredi prava na pravično suđenje, budući je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

15. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se na obrazloženje presude ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (točke 104. do 124.).

16. Slijedom navedenom, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković