Poslovni broj: Usž-4644/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice SŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j. t. d., iz Zagreba, Vlaška 50A, protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Maravić & Maravić j. t. d. u Ogulinu, Zrinski trg 5, radi prijma u državnu službu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-318/2025-12 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-318/2025-12 od 24. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/25-01/38, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 29. siječnja 2025. i Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I- 112-02/24-01/571, URBROJ: 511-01-156-24-1 od 10. prosinca 2024., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke je obvezana tužiteljica nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak spora u iznosu od 1.250,00 eura.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud zaključio da je rješenje o prijmu u državnu službu doneseno primjenom slobodne ocjene i da je sudski nadzor zakonitosti te odluke ograničen na zakonitosti takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ta ovlast dana. Tvrdi i da je sud povezano s time zaključio da je rješenje o prijmu u državnu službu zakonito, s obzirom na to da zainteresirana osoba ispunjava formalne uvjete za oglašeno radno mjesto te da je to

- 2

rješenje svrhovito, budući da je izabrana kandidatkinja bila prvorangirana, a što je razvidno iz zapisnika Komisije za provedbu javnog natječaja od 29. listopada 2024. Smatra i pogrešnim zaključak da pogreška u prikazu rezultata testiranja u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, iz kojeg je razvidno da ona i izabrana kandidatkinja imaju isti broj bodova ne utječu na konačnu odluku o izboru, predstavlja nedostatak koji nije utjecao na rješavanje predmet postupka. Smatra da iz obrazloženja osporenog rješenja, kojim je odbijena njezina žalba nisu razvidni konkretni razlozi zbog čega je ono doneseno. Tvrdi da nije obrazloženo zbog čega je izabrana kandidatkinja rangirana iznad nje unatoč tomu što je nesporno riječ o slobodnoj (diskrecijskoj) odluci (ocjeni) javnopravnog tijela. Ocijenila je pogrešnim utvrđenje da je nedvojbeno izabrana kandidatkinja bila prvorangirana, jer je, prema navodima tuženika i prvostupanjskog suda, greškom navedenom u osporenom rješenju da je tužiteljica na razgovoru ostvarila 7,6 bodova (umjesto 7,64), a zainteresirana osoba 9,6 (umjesto 9,75) i da ti bodovi predstavljaju bodove koje je dao samo jedan član Komisije, iako su pogrešno citirani u obrazloženju ukupni bodovi. Ocijenila je da iz toga proizlazi da je iz utvrđenoga izveden pogrešan zaključak o bitnim činjenicama i da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 126. stavak 4. ZUS-a. S tim u vezi tvrdi da iz osporene presude i rješenja ne proizlazi na temelju kojih parametara (osobina, vještina kandidata) je Komisija utvrdila rang listu te da je razvidno da članovi Komisije nisu bili suglasni glede bodovanja kandidata. Zaključno je istaknula da je sud počinio bitnu povredu upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a, jer nije naveo razloge na temelju kojih su utvrđene ključne činjenice, a što je, smatra, utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga je predložila poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora uključujući i žalbenog postupka.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu odgovorili na žalbu, iako im je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalni propis.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u izvanrednom postupku prijma izabrana kandidatkinje, ovdje zainteresirane osobe UŠ na radno mjesto referent na neodređeno vrijeme u Policijsku upravu karlovačku, Policijsku postaju Ogulin po javnom natječaju objavljenom 13. rujna 2024. i u „Narodne novine“, broj: 107/24, primjenom odredbi Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 155/23. i 85/24., u daljnjem tekstu: ZDS) i Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi („Narodne novine“, broj 78/17 ., 89/19. i 155/23., u daljnjem tekstu: Uredba).

7. Nije, u biti, sporno da je rješenje o prijmu u državnu službu doneseno na temelju i u okviru zakonske ovlasti. Nije, u biti, sporno ni da je javnopravno tijelo to rješenje donijelo u zakonom propisanoj proceduri u skladu s odredbama ZDS-a i Uredbe te da su utvrđivanje liste kandidata, testiranje i izbor kandidata za konkretno radno mjesto u prijelaznom razdoblju obavljen između najviše deset kandidata koji su postigli najbolje rezultate na provedenom testiranju i razgovoru (intervjuu) u skladu s odredbom članka 161. stavka 2. ZDS-a.

- 3

7.1. Nije sporno niti da je izabrana kandidatkinja UŠ ispunjavala formalne uvjete za prijam u državnu službu na konkretno radno mjesto.

7.2. Nije, u biti, sporno ni da je izabrana kandidatkinja UŠ postigla najbolje rezultate nakon provedenoga testiranja i razgovora te da je ona zauzela prvo mjesto na Rang listi kandidata s postignutih ukupno 17,25 bodova (na testiranju 7,50, a na razgovoru 9,75 bodova), a žaliteljica SŠ drugo mjesto s postignutih ukupno 17,14 bodova (na testiranju 9,50, a na razgovoru 7,64 bodova), što je razvidno iz Zapisnika Komisije za provedbu javnog natječaja od 29. listopada 2024.

8. No, pokazalo se u žalbenom stadiju postupka spornim je li zakonito rješenje o prijmu u državnu službu, s obzirom na pogrešku citiranja rezultata testiranja sadržanu u obrazloženju drugostupanjskog rješenja i s obzirom na to da, kako tvrdi tužiteljica, iz njega nisu razvidni konkretni razlozi izbora kandidatkinje UŠ. Pokazala se spornim i svrhovitost odluke o izboru navedene kandidatkinje, jer, kako općenito tvrdi žaliteljica, iz osporenih rješenja i prvostupanjske presude nisu razvidni parametri bodovanja kandidata osobito u dijelu razgovora i njihova rangiranja na rang-listu.

9. Prema odredbi članka 161. stavkom 2. ZDS-a kandidate s liste iz stavka 1. ovoga članka komisija za provedbu natječaja upućuje na testiranje i intervju radi utvrđivanja njihova znanja, vještina i sposobnosti te stečenog radnog iskustva, pri čemu se izbor kandidata za prijam u službu obavlja između najviše deset kandidata koji su postigli najbolje rezultate na provedenom testiranju i intervjuu. Izbor kandidata mora biti obrazložen.

10. Rješavanje uprave stvari prijma u državnu službu podrazumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene kao oblik slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku /"Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP/), a upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s člankom 4. stavkom 2. ZUS-a.

10.1. No, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o prijmu u državnu službu, to ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane i dostatno obrazložene razloge rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu. Riječ je o zakonskoj ovlasti da, uzimajući u obzir potrebe državne službe i njihova znanja, vještina i sposobnosti te stečena radna iskustva, izvrši izbor kandidata za prijam u državnu službu između najviše deset kandidata koji su postigli najbolje rezultate na provedenom testiranju i razgovoru. Dostatna obrazloženost rješenja o prijmu u državnu službu je nužna i radi mogućnosti ocjene je li izbor bio sukladan cilju zbog kojeg je to ovlaštenje dano (valja razumjeti cilju izbora kandidata za kojeg se u najvećoj mogućoj mjeri može očekivati da će stručno, učinkovito i uspješno obavljati poslove oglašenog radnog mjesta unutar državne službe), odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke u granicama ispitivanja određenim u članku 4. stavku 2. ZUS.

11. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da pogrešno citiranje rezultata testiranja u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja u kontekstu nespornih ključnih činjenica nije utjecalo na rješavanje predmeta upravnog postupka. Riječ je o procesnom nedostatku, koji sam po sebi ne čini nužno nezakonitim rješenje o prijmu u državnu službu u konkretnom predmetu. Sud smatra da bi ponovno vođenje upravnog postupka samo radi otklanjanja pogreške u obrazloženju drugostupanjskog

- 4

rješenja u situaciji kada je ocijenjeno da je odluka o upravnoj stvari sadržana u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a) zakonita, bilo nesvrhovito i protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, a što je upravo i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS- a.

12. Vezano za drugo dvojbeno, uzimajući u obzir sadržaj obrazloženja osporenih odluka javnopravnih tijela i prvostupanjske presuda te dovodeći ih u vezu sa sadržajem zapisnika Komisije za provedbu javnog natječaja od 29. listopada 2024. (riječ je o javnoj ispravi u smislu članka 76. stavka 5. u vezi s člankom 60. stavkom 2. ZUP-a, čija vjerodostojnost nije konkretno osporena), suprotno općenitoj tvrdnji žaliteljice, i ovaj Sud ocjenjuje da odluka o izboru kandidatkinje UŠ sadrži određene, jasne i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te koji imaju logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu u skladu sa zahtjevima iz članka 98. stavka 5. ZUP-a te da je ona zakonita s aspekta upravno-sudske kontrole prema članku 4. stavku 2. ZUS-a, prema kojem se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene.

13. U izloženom je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, razumno i dostatno obrazloživši, odbio tužbeni zahtjev.

14. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

15. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sanja Štefan