Poslovni broj: Usž-1279/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AĆ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3138/2025-6 od 9. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3138/2025-6 od 9. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, klasa: UP/II-560-01/25-01/99, urbroj: 512M-02-03-25-2 od 17. srpnja 2025. i rješenja Ministarstva obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb-Centar, klasa: UP/I-560-01/23-01/340, urbroj: 512M2-01-04-16-25-4 od 13. lipnja 2025.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 13. lipnja 2025. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Zbora Narodne garde od 16. listopada 1991. do 8. rujna 1992.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da prema evidenciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske ima status hrvatskog branitelja kao pripadnik Dobrovoljačke oružane snage (DOS) Maksimir za razdoblje od 9. srpnja 1991. do 15. listopada 1991. Smatra da mu neosnovano prvostupanjski sud nije priznao sudjelovanje u Domovinskom ratu u pričuvnom sastavu Zbora Narodne garde za vrijeme koje je proveo na bolovanju nakon stradavanja 9. srpnja 1991. Navodi da upravo iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je ozlijeđen kao rezervist Zbora Narodne garde te da prema materijalnim dokazima u spisu proizlazi da je također bio ozlijeđen u pokaznoj vježbi, iz čega upravo proizlazi da je dokazao pripadnost pričuvnom sastavu Zbora Narodne garde. Navodi da je presuda prvostupanjskog suda donesena prije održanog ročišta te da je u cjelokupnom upravnom postupku bio u podređenom položaju jer njegovi dokazi nisu prihvaćeni. Predlaže usvojiti žalbu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora kao i navoda iz pobijanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) ovaj Sud žalbene navode tužitelja ne nalazi osnovanim. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je primijenio mjerodavno materijalno pravo, te prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba upravnog spora. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je prije donošenja presude održao raspravu 9. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je predmet zahtjeva tužitelja priznavanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Zbora Narodne garde u razdoblju od 16. listopada 1991. do 8. rujna 1992., s obzirom na to da već ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, od 9. srpnja 1991. do 15. listopada 1991. kao pripadnik DOS-a. Uz zahtjev je priložena potvrda Ministarstva obrane od 10. veljače 1992. iz koje proizlazi da je tužitelj bio pripadnik DOS Maksimir u razdoblju od 9. srpnja 1991. do 15. listopada 1991. Iz potvrde Ureda za obranu od 20. listopada 1992. proizlazi da je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava ZNG-a dana 9. srpnja 1991. stradao na obuci. Iz sadržaja iskaza tužitelja kao i iskaza saslušanog svjedoka ZĆ proizlazi da je tužitelj obavljao poslove dežurstva opremljen lovačkom puškom i da u tom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja, dok se iskaz svjedoka OĆ odnosi na činjenice koje su povezane sa trenutkom kada je tužitelj stradao dana 9. srpnja 1991.
8. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku, te je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika navodeći da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 1/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR). Naime, u predmetnom razdoblju tužitelj nije evidentiran kao pripadnik pričuvnog sastava zbora Narodne garde (ZNG) i koje razdoblje je, što ne spori, proveo u oporavku nakon ranjavanja. Ovo neovisno o tome što je tužitelju na osnovu tog ranjavanja priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kao i status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 9. srpnja 1991. do 15. listopada 1991., na temelju pripadnosti DOS Maksimir.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka, i ovaj Sud je stava da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje traženog statusa za predmetno razdoblje u smislu odredbe članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a.
10. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do donošenja drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
