Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-405/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Ivani Miloš odvjetnici u OD Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & Patneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Tamare Mušnjak Špišić odvjetnice u Karlovcu i zamjenice punomoćnice tuženika Andreje Nejak Bićanić odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.412,94 eura (slovima: devet tisuća četiri sto dvanaest eura i devedeset četiri centa), zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje i dalje teku na iznos od 8.051,82 EUR (slovima: osam tisuća pedeset jedan euro i osam deset jedan cent) od 01. prosinca 2017. godine nadalje, sve do isplate, sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.467,43 eura (dvije tisuće četiri sto šest deset sedam eura i četrdeset tri centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (7. svibnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 63.242,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ističe da je tužiteljica dana 21. prosinca 2015. s tuženom sklopila Dodatak Ugovora o kreditu kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Bez obzira što je tužiteljica konvertirala kredit i na ime te konverzije dobila određenu svotu, njezino potraživanje nije u cijelosti isplaćeno. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 5. veljače 2026. (list br. 297-298).

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdi kako je tužitelj u ovom predmetu bitna činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj pristao na Dodatak ugovora o kreditu. Smatra da je tužitelj već restituiran nakon što je sklopio Dodatak ugovora o kreditu u kojem je kredit u CHF konvertiran u kredu u EUR sukladno odredbama ZID ZPK. Utuženi iznosi već su obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak., Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice US kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 17. kolovoza 2006. sa lista br. 7-9, Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011797504 od 14. prosinca 2015. godine sa lista br. 10-13, plan otplate sa lista br. 13-14, 30-35, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 241-249, plan otplate sa lista br. 250-291. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) i promjene visine kamatne stope, te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica i ništetnosti odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamata u skladu sa Odlukama banke.

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

7. Tužiteljica US je potvrdila Ugovor o kreditu sklopila je kod tuženika jer je išla na kupnju nekretnine i 2006. g. je bila velika reklama da se kod tuženika daju povoljni stambeni krediti za osobe do 40-te godine. Tuženik je tada imao najmanju kamatnu stopu 4,01% i tada je kredit bio u CHF koja je bila stabilan valuta. Otišli su kod tuženika oni su imali svoje ugovore i odmah smo pristali jer nisu mislili da neće moći sljedećih 20 godina otplaćivati kako je prvobitno ugovoreno. Ugovor je složila banka, nisu o ničemu raspravljali pa niti o valuti. Nisu s referentom razgovarali o valuti CHF a sjeća se da je tada kamatna stopa u eurima bila preko 6% i stoga se nisu dvoumili da uzmemo kredit. Nije znala što je promjenjiva kamatna stopa. Imala je povjerenje u banku i nije posebno obraćala pažnju na odredbe ugovora o kreditu. Navodi da je klijent tuženika. Radili su konverziju jer kada je CHF počeo rasti njena rata je bila 1.900 kn a narasla je 3.700 a to je za kućni budžet bilo previše i onda se nudila konverzija na koju su pristali. Banka je sve sastavila. Bila joj je rata nešto smanjena. Iz konverzije godinu ili dvije dana su prihvatili kao pretplatu, a to je prihvatila jer nije znala koliko će rata ići na gore. Kupili su kuću na moru i to je za njihove privatne svrhe, nije vlasnik obrta niti tvrtke, i kuću ne iznajmljuje. Na pitanje pun. tuženika kod potpisivanja prvotnog kredita je li znala što je valutna klauzula odgovara da nije znala, a je li tražila službenika banke da joj pojasni valutnu klauzulu odgovara da nisu jer su suprug i ona prihvatili ono što im je referent banke prvotno ponudio. Ne razumije se ekonomski dio. Prije ovog kredita nije imala kredite s valutnom klauzulom. Kredit ima za otplatiti do kraja 8.mj. 2026. Naime, sud je dao povjerenje iskazu tužiteljice US iz razloga što je životno i uvjerljivo iskazivala.

8. Zatim, sud ocjenjuje da sklapanje Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužiteljice nastalih zbog sklapanja ništetne odredbe Ugovora o kreditu (valuta) i ništetne odredbe Ugovora o kreditu (kamatna stopa), dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužiteljicu i u cilju da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredaba nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredaba, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužiteljice i da tužiteljica ima pravo na punu restituciju. Ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF označava pravno stanje u kojem su odredbe ugovora o kreditu koje vežu glavnicu kredita za švicarski franak proglašene nevažećima i nepoštenima zbog neinformiranosti potrošača i neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, kao o odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci Bakne. Takve odredbe su ništetne jer nisu bile predmet pojedinačnog pregovaranja, nisu pružale potrošaču potrebne informacije o valutnom riziku, te su dovele do nepravednog povećanja obveza potrošača. Posljedica ništetnosti je pravo potrošača na povrat svih preplaćenih iznosa i potpuna restitucija, uključujući i pravo na povrat razlike u glavnici i zatezne kamate, bez obzira na kasniju konverziju kredita u EUR, jer konverzija ne uklanja ništetnost niti pravo na restituciju. Ovo pravo je zaštićeno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača i sudskom praksom, te se ne može ograničiti ni ugovorom o konverziji niti zakonskim izmjenama koje nisu jasno i nedvosmisleno propisale takvo ograničenje.

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 17. kolovoza 2006. (list br. 7-9 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 63.242,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja stambenog objekta,

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 288,19 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,75 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4.1. ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011797504 dana 14. prosinca 2015. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 3.210,89 eura,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 288,19 eura i ukupni dug od 27.467,63 eura.

10. Nesporno je da je da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

11. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

13. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

18. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

20. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 07. lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužiteljica potražuje za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute i kamatne stope u ukupnom iznosu od 9.412,94 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018.

21. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je u odnosu na valutu zastara počela teći ispočetka, odnosno pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 15. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 07. lipnja 2019. u odnosu. u odnosu na valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Nadalje, zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, radi čega nije protekao rok zastare od pet godina.

29. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužiteljica preplatila zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatila na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužiteljici isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima, da utvrdi da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno da li je način izračuna konverzije izvršen prema odredbama članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. - u daljnjem tekstu: ZID ZPK), i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen.

30. Iz nalaza financijskog vještaka (list 241-249) proizlazi:

-po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata – 30.11.2017. godine iznosi 70.921,81 kunu, odnosno 9.412,94 eura,

- od ukupnog iznosa duga 60.666,41 kunu (8.051,82 eura) odnosi se na glavnicu duga, a 10.255,40 kuna (1.361,13 eura) na zateznu kamatu,

- povratom priznate preplate isplaćen je dio zateznih kamata u iznosu od 25.058,79 kuna, odnosno 3.325,87 eura. Zatezna kamata na glavnicu teče i dalje od 1.12.2017. godine pa do isplate.

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 758,30 CHF, odnosno 3.496,28 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 464,04 eura,

- mišljenja smo da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama. Sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije uvažene su prilikom konverzije te je kod iste utvrđen višak u iznosu od 25.058,79 kuna odnosno 3.325,87 eura.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik prihvatio matematički izračun vještaka,

32. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 9.412,94 eura (za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF i za preplaćene kamate u iznosu od 8.051,82 eura na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, te na zakonsku zateznu kamatu obračunatu do 30. 11. 2017. u iznosu od 1.361,13 eura ), radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja. Sud ističe da je ovakav specificiran tužbeni zahtjev sukladan izračunu vještaka koji je dobiven po izvršenom prijeboju i uračunavanju sukladno članku 171 i članku 172. ZOO-a priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja.

33. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

34. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

36. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

37. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja.

38. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 9.412,94 eura pripada trošak sastava tužbe od 07. lipnja 2023. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV - om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 05. svibnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura (Tbr.8.t.6.), zastupanja na pripremnom ročištu 15. veljače 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.5.), zastupanja na ročištu 23. listopada 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 05. veljače 2026. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 23. veljače 2026. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 13. travnja 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 7. svibnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

39. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 600,75 eura. Tužiteljici je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 179,18 eura.

40. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 2.467,43 eura.

41. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 7. svibnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tamara Mušnjak Špišić odvjetnica u Karlovcu

2. Ivana Miloš odvjetnica u Zagrebu