REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-520/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. u Splitu, Hrv. mornarice 1 F, protiv 1. protivnika osiguranja ČM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. protivnika osiguranja CASA SOLIS d.o.o. iz Dugopolja, Ulica sv. Duje 8, OIB: 56201434976, oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Krželju, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi oba protivnika osiguranja protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-36/2024-3 od 27. listopada 2025., 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-36/2024-3 od 27. listopada 2025. u točkama I. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci sud ovog rješenja prvostupanjski je sud radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja da se utvrdi da je on suovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u društvu 2. protivnika osiguranja odredio privremenu mjeru zabranom protivniku osiguranja pod 1. svako raspolaganje, prodaja, otuđenje i opterećenje poslovnog udjela u društvu Casa Solis d.o.o. uz zabilježbu te zabrane u sudskom registru, zatim zabranu objema protivnicima osiguranja sklapanje pravnog posla kojim bi se otuđila ili opteretila imovina društva Cassa Solis d.o.o. uz zabilježbu te zabrane u sudskom registru kao i zabrana protivniku osiguranja pod 1. da pokrene postupak likvidacije društva Casa Solis d.o.o. uz zabilježbu te zabrane u sudskom registru, a tim je rješenjem ujedno protivnicima osiguranja zapriječeno izricanjem novčanih kazni za svaku radnju poduzetu protivno tim zabranama (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem prvostupanjski je sud odbio prijedlog za osiguranje u dijelu u kojem je predlagatelj osiguranja zahtijevao da sud zabrani protivniku osiguranja pod 1. svako drugo korištenje ili raspolaganje pravima po osnovi poslovnih udjela u društvu protivnika osiguranja pod 2. (točka II. izreke rješenja) te je naložio protivnicima osiguranja da naknade predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 420,93 EUR (točka III. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 346. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) jer je ocijenio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine budući da iz Sporazuma o diobi bračne stečevine od 23. veljače 2021. predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja pod 1. su suglasno utvrdili da (jedini) poslovni udjel u društvu Casa Solis d.o.o. predstavlja njihovu bračnu stečevinu, pa je stoga predlagatelj osiguranja suovlaštenik na poslovnom udjelu u smislu članka 417. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24) u vezi članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novineˮ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 75/14) odnosno članka 11. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novineˮ broj 103/15 i 98/19). Nadalje, u odnosu na određene privremene mjere kojima je protivnicima osiguranja zabranjeno poduzimanje radnji navedenih u toj mjeri, prvostupanjski je sud ocijenio da njima protivnici osiguranja trpe samo neznatnu štetu pa stoga sud prvog stupnja nije ispitivao vjerojatnost postojanja opasnosti za kasnije ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe 14. stavka 4. Ovršnog zakona.

2. Protiv rješenja žalbu su podnijela oba protivnika osiguranja ne navodeći pri tome žalbene razloge; s obzirom na to da iz njihove žalbe nije vidljivo koji dio prvostupanjskog rješenja pobijaju žalbom, ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 1. u vezi članka 21. Ovršnog zakona smatra da žalitelji ne pobija ju točku II. izreke rješenja jer su u tom dijelu uspjeli u postupku. Žalitelji u žalbi u bitnom navode da je sud pogrešno ocijenio da poslovni udjel predstavlja zajedničku (bračnu) stečevinu stranaka. Naime, društvo protivnik osiguranja pod 2. je osnovan Izjavom o osnivanju od 29. lipnja 2005., dok je brak stranaka sklopljen 28. lipnja 2008. Da bi poslovni udjel koji predstavlja 100 % temeljnog kapitala društva predstavljao zajedničku imovinu stranaka, to bi bilo potrebno da su predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja pod 1. živjeli u životnoj zajednici od 29. lipnja 2002., odnosno tri godine prije osnivanja društva. Međutim, to nije točno niti odgovara istini budući da je predlagatelj osiguranja 2002. bio student (kao i protivnik osiguranja pod 1.). Zato je potpuno netočna i nijednim dokazom potkrijepljena teza da bi protivnik osiguranja pod 2. bio osnovan za trajanja izvanbračne zajednice pa da bi time i poslovni udjel u protivniku osiguranja pod 2. trebao predstavljati zajedničku imovinu stranaka. U nastavku žalbe, žalitelji navode da se međusobni odnosi stranaka u odnosu na poslovni udjel mogu razvrgnuti/podijeliti ili na način predviđen člankom 9. Sporazuma o diobi bračne stečevine od 23. veljače 2021. ili člankom 10. tog Sporazuma, a nikako na način kako predlagatelj osiguranja traži da se utvrdi suovlaštenikom poslovnog udjela. Žalitelji osporavaju i samu mjeru osiguranja jer se društvu protivnika osiguranja pod 2. de facto zabranjuje obavljati registrirane poslovne djelatnosti (otuđiti imovinu s time da trgovačke zalihe predstavljaju imovinu) jer u slučaju da se proda dio robnih zaliha (nabavljenih radi prodaje) protivnici osiguranja bi kumulativno morali platiti 8.000,00 EUR. Time se zadire u poslovanje protivnika osiguranja pod 2. što određenu mjeru čini potpuno neprimjerenom, nezakonitom i promašenom. Žalitelji predlažu preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog radi osiguranja odbije kao neosnovan, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno postupanje pred prvostupanjskim sudom.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba oba protivnika osiguranja je osnovana, ali ne iz razloga na koje ukazuju žalitelji.

3.1. Ispitavši pobijano rješenje u točkama I. i III. izreke temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 346. stavka 2. umjesto stavka 1. Ovršnog zakona.

4. Iz spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za osiguranje naveo da su on i protivnik osiguranja pod 1. dok su bili u izvanbračnoj zajednici osnovali društvo Casa Solis d.o.o., pa je stoga predlagatelj osiguranja ovlaštenik na (jedinom) poslovnom udjelu u tom društvu u ½ dijela. Osim toga, predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja pod 1. su 23. veljače 2021. pred javnim bilježnikom Mirjanom Popovac iz Splita pod poslovnim brojem ovjere OV -1271/2021 zaključili Sporazum o diobi bračne stečevine, a odredbom članka 1.4.4. (b) tog Sporazuma oni su potvrditi da se imovinom stečenom za trajanja braka odnosno bračnom stečevinom ima smatrati i jedan poslovni udjel nominalne vrijednosti 20.000,00 kn koji predstavlja 100% temeljnog kapitala u društvu Casa Solis d.o.o. nositelj kojeg je na dan zaključenja Sporazuma bio protivnik osiguranja pod 1. Međutim, budući da je zbog postupanja protivnika osiguranja pod 1. dioba predmetnog društva kao dijela bračne stečevine postala neprovediva i zbog bojazni da će protivnik osiguranja pod 1. poslovni udjel prenijeti na treću osobu zbog čega se bez izdavanja privremene mjere predlagatelj osiguranja neće moći upisati kao ovlaštenik na ½ poslovnog udjela protivnika osiguranja pod 2., to je on predložio određivanje predložene privremene mjere. Pri tome, predlagatelj osiguranja je u prijedlogu za osiguranje kao radnje protivnika osiguranja pod 1. naveo da je on donio odluku o opozivu imenovanja člana uprave kojom je predlagatelj osiguranja prestao biti član uprave protivnika osiguranja pod 2., a k tome 17. siječnja 2024. je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je predlagatelju osiguranja prestao radni odnos kod protivnika osiguranja pod 2. Međutim, predlagatelj osiguranje u svom prijedlogu za osiguranje nije ni naveo činjenicu da bi predloženim mjerama osiguranja protivnici osiguranja pretrpjeli samo neznatnu štetu. Uz prijedlog za osiguranje predlagatelj osiguranja je, između ostalog, dostavio i Sporazum o diobi bračne stečevine od 23. veljače 2021.

Postupajući prema tom prijedlogu za osiguranje, prvostupanjski je sud (djelomično) odredio predloženu privremenu mjeru.

5. Prema odredbi članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a zatim a) ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili b) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

5.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja meritorne odluke o osnovanosti predložene privremene mjere mora ispitati vjerojatnost nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja te vjerojatnost postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja bez predložene mjere osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno sud mora ispitati postoji li vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

5.2. Međutim, prema odredbi članka 346. stavka 2. u vezi članka 344. stavka 2. Ovršnog zakona predlagatelj osiguranje ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom osiguranja protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Prema tome, u slučaju ako bi predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja određivanjem predložene mjere osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, tada on ne mora dokazivati (i) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, nego samo vjerojatnost postojanja svoje nenovčane tražbine.

6. U konkretnom predmetu, predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za osiguranje nije ni naveo činjenicu da bi protivnici osiguranja predloženim mjerama osiguranja pretrpjeli samo neznatnu štetu, pa upravo zato prvostupanjski sud nije ni mogao ispitivati bi li protivnici osiguranja doista pretrpjeli neznatnu štetu što je prema obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja učinio – podredno, ovaj sud napominje da žalitelji osnovano u žalbi ukazuju da se mjerom zabrane otuđenja ili opterećenja imovine protivnika osiguranja pod 2, a koju imovinu predstavljaju (i) trgovačke zalihe pribavljene upravo radi prodaje može pričiniti šteta protivniku osiguranja pod 2 jer mu se time onemogućuje poslovanje odnosno stjecanje dobiti. Upravo suprotno, sud prvog stupnja je trebao ispitati (ne)postojanje vjerojatnosti opasnosti da bi bez predloženih mjera osiguranja protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine protivnika osiguranja za utvrđenje da je on suovlaštenik na poslovnom udjelu u društvu protivnika osiguranja pod 2., no to sud prvog stupnja nije ispitao pa je zato pobijano rješenje valjalo ukinuti.

6.1. Pri tome, ovaj sud posebno napominje da opasnost sprječavanja ili znatnog otežanja ostvarenja tražbine mora biti subjektivna što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje koje protivnik osiguranja poduzima ili koje namjerava poduzeti, a kako bi spriječio predlagatelja osiguranja u ostvarenju njegove tražbine odnosno kojima bi znatno otežao ostvarenje te tražbine. Međutim, predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje nije naveo niti jednu radnju koju protivnik osiguranja pod 1. poduzima odnosno koju namjerava poduzeti, a kako bi spriječio predlagatelja osiguranja u ostvarenju njegove tražbine za utvrđenje da je predlagatelj osiguranja suovlaštenik na poslovnom udjelu u društvu Casa Solis d.o.o. (protivniku osiguranja pod 2.). Naprotiv, premda je predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za osiguranje naveo da protivnik osiguranja pod 1. „nije ispunio više taksativno navedenih obveza u predviđenim rokovima sukladno naprijed istaknutom Sporazumu čime je spriječio ispunjenju uvjeta udovoljenjem kojih bi došlo do diobe trgovačkog društva Casa Solis d.o.o. kao bračne stečevineˮ, predlagatelj osiguranja nije naveo konkretne radnje koje protivnik osiguranja pod 1. poduzima odnosno koje namjerava poduzeti kako bi spriječio predlagatelja osiguranja u ostvarenju njegove nenovčane tražbine; pri tome, ni činjenica da „protivnik osiguranja pod 1. sustavno izbjegava priznati predlagatelju osiguranje njegovo suvlasništvo na poslovnom udjelu zbog čega postoji opravdana bojazan da će isti prenijeti na treću osobuˮ ne znači da time protivnik osiguranja pod 1. nastoji spriječiti ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Upravo suprotno, predlagatelj osiguranja je morao ukazati na konkretne radnje koje protivnik osiguranja pod 1. poduzima/namjerava poduzeti s ciljem prijenosa poslovnog udjela na treću osobu, a samo eventualno nepostupanje po Sporazumu od 23. veljače 2021. kojim su stranke tog Sporazuma (bez navođenja konkretnih radnji koje protivnik osiguranja pod 1. nije ili jeste poduzeo sukladno tom Sporazumu) ne znači da je time sprječava ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Jednako tako, time što je protivnik osiguranja pod 1. otkazao ugovor o radu predlagatelju osiguranja te opozvao imenovanje predlagatelja osiguranja kao člana uprave društva Casa Solis d.o.o. nema nikakvog utjecaja na samu nenovčanu tražbinu predlagatelja osiguranja koju on nastoji osigurati predloženom privremenom mjerom.

6.2. Prema tome, iako je predlagatelj osiguranja javnom ispravom – Sporazumom o diobi bračne stečevine od 23. veljače 2021. na kojem su potpisi predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja pod 1. ovjereni od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac pod poslovnim brojem OV-1271/2021. učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine budući da je u tom Sporazumu (članak 1.4.3. a) kao bračna stečevina naveden poslovni udjel u društvu Casa Solis d.o.o., predlagatelj osiguranje je dužan učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Međutim, upravo zbog toga što je sud prvog stupnja pogrešno ocjenjivao da protivnicima osiguranja određivanjem predložene mjere osiguranja ne bi nastala nikakva ili neznatna šteta (iako ni sam predlagatelj osiguranja na to nije ukazao u prijedlogu za osiguranje), to sud prvog stupnja nije ispitivao drugu zakonsku pretpostavku za određivanjem privremene mjere iz članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona.

7. Slijedom navedenog, žalbu oba protivnika osiguranja je valjalo uvažiti kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje u točkama I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a sukladno odredbi članka 380. točke

3. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona.

7.1. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ispitati je li ispunjena druga zakonska pretpostavka za određivanjem privremene mjere iz članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona, to jest postoji li subjektivna opasnost za ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja. Ovisno od navedenog, prvostupanjski će sud donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 7. svibnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran