REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-684/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1736/2023 od 21. siječnja 2026., 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1736/2023 od 21. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku u roku od 8 dana dostaviti promet po kreditu po Ugovoru broj 3206885791/06; promjene kamatnih stopa po navedenom kreditu; izračun konverzije na 30. rujan 2015.; informativni sažetak izračuna konverzije.

2. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu te je zatražio da se tuženiku naloži dostava podataka, kojim on ne raspolaže. Sud je rješenjem od 2. lipnja 2025. odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, kojim su pozvane parnične stranke staviti na raspolaganje vještaku svu potrebnu dokumentaciju i sve ostale potrebne podatke koje će vještak od njih eventualno zatražiti za potrebe financijskog vještačenja. Vještak je zatražio od tuženika dokumentaciju navedenu u podnesku od 22. srpnja 2025., a koju tuženik nije dostavio niti je naveo razlog ne postupanja po zahtjevu vještaka. Ocijenio je postupanje tuženika i činjenicu da odbija dostaviti dokumentaciju bez koje tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu uz zaključak kako nije odlučno je li se tužitelj prije pokretanja ove parnice obratio tuženiku za dostavu te dokumentacije ili ne, jer nije postupio po pozivu vještaka niti suda. Primjenjuje odredbu čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv pobijanog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je kako smatra da bi za osnovanost manifestacijskog zahtjeva bilo nužno da je on prethodno, prije podnošenja tužbe sudu odbio dati zatražene podatke. Nadalje, da je pogrešan zaključak suda kako nije odlučno je li se tužitelj prije pokretanja ove parnice obratio tuženiku za dostavu te dokumentacije ili ne. Navodi da je tužba podnesena 13. lipnja 2023., dakle isti dan kad je podnesen zahtjev za dostavu dokumentacije. Smatra da pokušaj slanjem neodređenog zahtjeva tužitelj pokušava dokazati kako tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Pored toga žalitelj smatra da tužitelj nije imao ovlaštenja od davatelja kredita zatražiti predmetnu dokumentaciju jer ga na to nije ovlastio korisnik kredita. Žalitelj iznosi da osnovanost manifestacijskog zahtjeva treba cijeniti u vrijeme podnošenja tužbe sudu. Poziva se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. Predlaže ukinuti pobijano rješenje bez potrebe vraćanja na ponovno odlučivanje i odbaciti tužbu. Traži trošak žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) te je rješenje pravilno i zakonito.

6. Iz činjeničnih navoda tužbe - da je korisnik kredita koji je tužitelju ustupio tražbinu, preplatio iznose dospjelih anuiteta po osnovi nevaljanih odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u valuti švicarski franak, sklopljenog s tuženikom kao kreditorom, kao i da tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom da bi postavio određeni tužbeni zahtjev, jer mu je tuženik ne želi dostaviti, proizlazi da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio stupnjevitu tužbu, uređenu u odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP -a. Tom odredbom propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

7. Za ocjenu osnovanosti tužiteljeva manifestacijskog zahtjeva (da se tuženiku naloži predaja dokumentacije) po ovoj osnovi, nužno da je tužitelj zatražio od tuženika davanje podataka koje on ne želi dati i da ih je tuženik po sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno da se oni smatraju zajedničkim za obje stranke. U odnosu na tuženikove žalbene navode da nije on dužan pružiti podatke tužitelju, nego mu ih je dužan pružiti korisnik kredita, ovaj sud ističe sljedeće. Ustupanjem tražbine vjerovnik stječe ista prava koje je imao korisnik kredita (čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Dakle, ustupanjem tražbine dolazi do promjene na strani vjerovnika, ali se identitet tražbine ne mijenja. Iako je točna tvrdnja da je korisnik kredita kao ustupitelj tražbine dužan predati tužitelju kao primatelju isprave o dugu i druge dokaze (čl. 85. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) što je ujedno određeno i u odredbi čl. 2.4. Ugovora o ustupu tražbine to, prema mišljenju ovoga suda ne isključuje pravo ustupitelja da te podatke izravno traži od banke, jer je on ovlašten poduzimati sve radnje radi ostvarenja ustupljene tražbine pa tako i zahtijevati dokumentaciju koja je nužna radi razjašnjenja spornog odnosa. U protivnom, tužitelj kao novi vjerovnik ne bi imao mogućnost ostvariti svoju tražbinu, jer ustupitelj kao potrošač, za razliku od tuženika kao banke ne mora niti raspolagati ispravama u vezi sklopljenog ugovora o kreditu, niti postoji njegova obveza čuvanja tih podataka. Također, po prirodi stvari, dokumentacija iz ugovora o kreditu smatra se zajedničkom za obje stranke ugovora, pa tako i za tužitelja kao novog vjerovnika.

Time je ispunjena prva pretpostavka.

8. Nadalje, tužitelj je zatražio dostavu podataka od tuženika - obavijest i zahtjev za dostavom dokumentacije od 8. lipnja 2023. (zaprimljeno 13. lipnja 2023.) koje tuženik nije dao, dok je tužba podnesena sudu 13. lipnja 2023. Žalbenim navodima to nije osporavano. U konkretnom slučaju tuženikovo držanje tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom upravo ukazuje da tuženik ne želi/odbija dati traženu dokumentaciju (po zahtjevu vještaka i rješenju suda od 24. srpnja 2025.) . Zbog toga ovaj sud ne smatra odlučnim to što tuženik već prije pokretanja spora nije izričito odbio pružiti zatražene podatke, nego smatra dovoljnim to što je ova pretpostavka bila zadovoljena u trenutku donošenja odluke o osnovanosti manifestacijskog zahtjeva. Iako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje - kako nije odlučno je li se tužitelj prije pokretanja ove parnice obratio tuženiku za dostavu te dokumentacije ili ne, pobijana odluka je pravilna jer je tužitelj zatražio od tuženika dostavu dokumentacije prije podnošenja tužbe ili na isti dan, te u konačnici tuženik je u odgovoru na tužbu osporio pravo tužitelju na dostavu tražene dokumentacije te njegovo držanje tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom ukazuje da tuženik ne želi/odbija dati traženu dokumentaciju. Time je ispunjena druga pretpostavka.

9. Žaliteljevo pozivanje na obvezu čuvanja bankovne tajne u smislu odredbe čl. 157. st. 3. t. 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22 i 145/24) nije osnovano. Naime, sukladno čl. 157. st. 3. t. 9. tog Zakona, banka nema obvezu čuvanja bankovne tajne u slučaju da interesi klijenta zahtijevaju priopćavanje povjerljivih podataka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa između kreditne institucije i klijenta u sudskom postupku. S obzirom na to da nije sporno da je klijent banke ustupio tužitelju sva potraživanja s osnove spornog ugovora o kreditu, čime je prenio sva prava u vezi s ostvarenjem ustupljene tražbine, navedeno podrazumijeva njegovu suglasnost da banka podatke dostavi novom vjerovniku, odnosno sudu. Klijent banke je morao biti svjestan toga da će isprave i podaci u vezi odnosa iz ugovora o kreditu s bankom, koji je sporan, postati predmet rasprave pred sudom.

10. Dodatno se ističe da sud, sve i kada utvrdi da manifestacijski zahtjev nije osnovan, ne može o manifestacijskom zahtjevu donositi posebnu odluku, već će rješenjem naložiti tužitelju da u određenom roku odredi tužbeni zahtjev (čl. 186.b st. 4. u vezi čl. 325.a st. 2. ZPP-a). U toj bi situaciji tužitelj, radi izbjegavanja pravnih posljedica propisanih u odredbama čl. 109. st. 3. i 4. ZPP -a, svoj kondemnatorni zahtjev za isplatu trebao odrediti paušalno. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je već u tužbi predložio radi dokazivanja visine preplaćenih anuiteta, koje potraživanje je tuženik osporio, izvesti dokaz vještačenjem po stručnjaku financijske struke, za čiju je izradu predložio pribaviti od tuženika sve isprave vezane uz sporni ugovor o kreditu.

11. Slijedom svih iznesenih razloga, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 7. svibnja 2026.

Sudac

Ana Cvitković