REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-647/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ŽUVELA d.o.o. Hvar, Ulica uvala Vira 5, OIB 67047530380, zastupan po UK, direktoru Društva, a ovaj po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž R-63/2025-2 od 5. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-172/2022-49 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto komercijalista
– prodajnog predstavnika, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.214,53 Eura kao neosnovan.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik pozivanjem na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Iz navoda prijedloga dade se razabrati da tuženik ističe povredu ustavnog prava na pravično suđenje.
6. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a, to tim više što biti prigovora tuženika se sastoje u isticanju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu se u ovoj fazi postupka ne može raspravljati niti se izvanrednim pravnim lijekom može osporavati.
7. Zbog izloženog riješeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić