REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-265/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja NG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-999/2025-11 od 17. listopada 2025. na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj: P-999/2025-11 od 17. listopada 2025.

II Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-999/2025-11 od 17. listopada 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12.3. ugovora o kreditu broj 9012556735 od 1.6.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. ugovora o kreditu broj 9012556735 od 1.6.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,50 EUR sa zateznom kamatom od 17. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U konkretnom predmetu sud nije utvrdio da je među ugovornim stranama zbog ugovaranja predmetne naknada nastala značajna neravnoteža, a naknada za prijevremenu otplatu nije naplaćena. Smatra da niti jedan od podnesaka tužitelja nakon tužbe kao ni prisustvovanje ročištima ne predstavljaju radnje potrebne za vođenje ove parnice. Predlaže županijskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku. Traži troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi članka 10. i 12.3. Ugovora o kreditu, sklopljenog 1. lipnja 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, u dijelu u kojem su između njih ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su one od strane tuženika, kao kreditora unesene u tzv. tipski ugovor sastavljenim od strane tuženika, na koji tužitelj kao potrošač nije moglo utjecati, a što je protivno kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (broj: 96/03, dalje: ZZP/93), koji je bio na snazi za vrijeme sk lapanja navedenog ugovora.

5. Iz Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 1. lipnja 2007. razvidno je da je u točki 10. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate, a u točki 12.3. ugovoreno je da se korisnik kredita obavezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.

6. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da o odredbama Ugovora o kreditu nije mogao pregovarati pa niti u vezi odredbi koje su predmet ovog postupka. Ništa mu nije objašnjeno oko plaćanja naknada, što te naknade obuhvaćaju, niti od čega zavisi visina te naknade. Troškove ovjere potpisa kod javnog bilježnika da je on platio. Ugovor da je pisala banka, to je bio obrazac i nije mogao pregovarati preko pojedinih odredbi Ugovora, koji je bio po sistemu „uzmi ili ostavi“. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i objektivan, a tuženik u tijeku postupka nije dostavio u spis dokumentaciju niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao suprotno od ovoga što tužitelj tvrdi u iskazu.

7. U odnosu na ove sporne ugovorne odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita radilo se je o ugovornim odredbama koje su u navedenom ugovoru o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika, kao trgovca te zbog toga tužitelj, kao potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i one su tužitelju kao prosječnom potrošaču bila nedovoljno jasne i razumljive. Ocjena je i ovog suda da su te ugovorne odredbe nepoštene jer su u okolnostima konkretnog slučaja, suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, posljedično čemu su one ništetne.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje temeljem izvedenih dokaza da tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora s tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi. Tuženik je propustio razjasniti tužitelju odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, odnosno strukturi i načinu obračuna tzv. ulazne naknade te isto nije počinjeno u dobroj vjeri, odnosno nije dokazano da je tuženik informirao tužitelja, kao potrošača, u predugovornom stadiju sklapanja Ugovora o kreditu, o strukturi naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Isto tako nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika te se ne može smatrati zabranom manjeg značaja.

10. Odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrđene su ništetnima u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev - 112/2018- 2 od 9. ožujka 2022. uz izraženo shvaćanje da banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

10.1. Budući da spornom odredbom nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već da je njome povrijeđen javni interes (s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama), onda se ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, nema mjesta ograničenju isticanja (djelomične) ništavosti spornog ugovora samo zbog toga što naknada nije naplaćena.

11. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, pri čemu je potrošač (tužitelj) bio ograničen uvjetima iz unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu, ostale ugovorne odredbe a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli (a i naknadi za prijevremenu otplatu kredita), za koje je iz prethodno navedenih razloga i prema navedenim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno da su nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženik nije postupio u dobroj vjeri i prilikom ugovaranja ovdje spornih ugovornih odredbi i da tužitelj, kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko spornih odredbi ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Nepoštenost ugovorne odredbe ocjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora. Činjenica da banka nije iskoristila tu odredbu, predmetnu odredbu ne čini valjanom.

13. Sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka koje se odnose za naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, bez obzira na činjenicu što ova naknada nije naplaćena od strane tuženika jer tužitelj ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti svake pojedine odredbe ugovora o kreditu zaključenog s protivnom stranom. Odredba je bila pravno obvezujuća za sve vrijeme trajanja ugovora i ograničavala je potrošačevo zakonsko pravo na prijevremenu otplatu kredita, a ista predstavlja neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača bez obzira što nije naplaćena.

14. U pogledu troškova postupka sud je pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

15. Kako svojim žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u točki I izreke presude.

16. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer sa istom nije uspjela temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Požegi, 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević