REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-50/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženika Merkur osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Kneza Ljudevita Posavskog 31, OIB: 08937835435, zastupanog po punomoćnici Heleni Sjauš, odvjetnici iz Zagreba, Ignjata Đorđića 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5/2021-33 od 18. prosinca 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice US iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5/2021-33 od 18. prosinca 2025.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni Pr-5/2021- 33 od 18. prosinca 2025. odlučeno je:

"I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 30.10.2020. godine nezakonita i nedopuštena te se utvrđuje da je Odluka o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa radnice US od dana 14.12.2020. godine kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nezakonita i nedopuštena.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 28.02.2014. godine s pripadajućim Aneksom ugovora o radu od 01.05.2014. godine, sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 18.07.2021. godine.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 4.512,58 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19.07.2021. g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciran ja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te nadalje naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 244,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30.01.2019. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime neisplaćene plaće za mjesece siječanj, veljača, ožujak travanj, svibanj, lipanj i dio srpnja 2021.g. iznos od 7.625,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.02.2021.g.

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.03.2021.g.

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.04.2021.g.

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.05.2021.g.

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.06.2021.g.

- na iznos od 1.155,35 EUR od 11.07.2021.g.

- na iznos od 693,21 EUR od 11.08.2021.g.

pa do isplate do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te nadalje naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 244,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30.01.2019. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećan jem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.“

2. Tužiteljica podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. do 3. ZPP-a. U žalbi ukazuje na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, postupanje suprotno čl. 315. ZPP-a, povredu Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da se sud uopće nije bavio dokazima koji idu u korist navodima tužiteljice, a svi dokazi koje je tuženik predložio u tijeku postupka izvedeni su u cijelosti, dok pojedini tužiteljičini dokazi uopće nisu izvedeni. Ponavlja da tužiteljicu nitko nije upozorio da ne smije raditi dok je na bolovanju, a takvo ponašanje se i podržavalo. Navodi kako svjedokinja ŠS u svom iskazu potvrđuje navode tužiteljice u dijelu u kojem iznosi ustaljenu poslovnu praksu kod tuženika i samo ponašanje tužiteljice prema kolegama. Nadalje, uzimanje dokumentacije iz poslovnice standardna je praksa tuženika u svrhu urednog obavljanja poslova njegovih radnika. Ponavlja kako je upravu tuženika u komunikaciju uključila slučajno jer nije toliko informatički obrazovana. Pobija i odluku o troškovima. Predlaže da sud preinači presudu i usvoji tužbeni zahtjev podredno predmet vra ti na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Uvidom u zapisnik od 21.svibnja 2025. sudac je utvrdio da glavna rasprava počinje iznova s obzirom na izmjenu raspravnog suca, da se dokazi obnavljaju čitanjem na što nema primjedbi stranka, iz čega proizlazi da je postupio sukladno odredbi čl. 315.st. 3. ZPP-a, te da zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužiteljica ukazuje u žalbi. Nadalje, na raspravi 20.listopada 2025. sud je donio rješenje da se daljnji dokazi neće izvoditi, odbio preostale dokazne prijedloge, budući je po ocjeni prvostupanjskog suda činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

11. Predmet ovog spora prvenstveno je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 30.10.2020. te se utvrđenje da je Odluka o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa radnice US od dana 14.12.2020. godine kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nezakonita i nedopuštena. Nadalje , tužiteljica traži da se raskine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 28.02.2014. godine s pripadajućim Aneksom ugovora o radu od 01.05.2014. godine, sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 18.07.2021. godine.

12. Među strankama je sporno da li je tužiteljica kršila obveze iz ugovora o radu, da li se na neprimjereni način ophodila prema drugim zaposlenima, da li se neovlašteno obraćala članovima uprave i neovlašteno odnosila dokumentaciju.

13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da iz priložene Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem proizlazi da tuženik kao poslodavac tužiteljici stavlja na teret da je kao radnik u više navrata kršila obveze iz ugovora o radu, a što se odnosi na neprimjereni način ophođenja prema drugim zaposlenima, neovlašteno obraćanje članovima Uprave, neovlašteno odnošenje dokumentacije, što je sve rezultiralo gubitkom povjerenja od strane tuženika kao poslodavca u tužiteljicu, i za što tuženik smatra da predstavlja opravdani razlog za otkazivanje uslijed skrivljenog ponašanja radnika;

- da iz pisanog očitovanja USĐ od 19. listopada 2020., proizlazi da ista potvrđuje navode tuženika o neprimjerenom ponašanju i postupanju tužiteljice, što uključuje i nepoštovanje upute da za vrijeme bolovanja ne dolazi na radno mjesto, iskazivanje samovolje, neprimjereno komentiranje rada naprijed imenovane (koja je u spornom razdoblju bila voditeljica tj. na rukovodećem položaju), i što je spomenuta NS ponovila u bitnome i u iskazu danom tijekom ovog postupka (na ročištu održanom 16. studenog 2021.);

- da iz iskaza svjedoka GS proizlazi da isti u svom iskazu potvrđuje navode tuženika kada iznosi da je tužiteljica za vrijeme bolovanja dolazila u prostorije tuženika, te da je bila upozorena da navedeno ne čini, kao što se neprimjereno izjašnjavala i o voditeljici, osporavajući njezin autoritet, a potvrdio je i okolnosti vezane za iznošenje dokumentacije tj. registratora iz prostorija tuženika;

- da iz Pisane opomene pred otkaz ugovora o radu (strana spisa 19) proizlazi da je ista opomenuta zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koju je počinila 23.9.2020. na način da je, iako je bila na bolovanju, došla u prodajni ured Merkur osiguranja dd u [adresa] te bez dopuštenja voditeljice prodajnog tima iz ormara otuđila veći broj registratora s podacima ugovornih partnera Merkur osiguranja, te iste automobilom odvezla u nepoznatom pravcu;

- da je tuženi u Odluci o redovnom otkazu ugovora o radu obrazložio upornost tužiteljice u kršenju obveza iz ugovora zbog nedopuštenog ophođenja prema voditeljici Prstac Odak koji su osim nje potvrdila i ostale dvije radnice CS i ŠS;

- nadalje u obrazloženju odluke proizlazi da je ista poslala mail članovima uprave poslodavca potajice od direktora Sektora prodaje iako za slanje maila članovima uprave poslodavca, a pogotovo potajice od direktora prodaje nije bilo nikakvog objektivnog razloga;

- da je na taj način iskazala nepoštivanje i nepovjerenje prema direktoru Sektora prodaje i postupila neprofesionalno;

- da sud u obrazloženju odluke navodi da se ne mogu prihvatiti obrazloženja tužiteljice koja iznosi tijekom postupka, pa i u svom iskazu od 20. listopada 2025., tj. da nije negativno govorila o voditeljici, da je do kontaktiranja Uprave došlo omaškom, da je do povremenih dolazaka u prostorije tuženika došlo uslijed potrebe za donošenjem doznaka i sl., kao i da se u slučaju izuzete dokumentacije tj. registratora nije radilo o službenoj dokumentaciji već prvenstveno osobnoj;

- da je vidljivo da je tužiteljica bila od strane predstavnika tuženika tj. nadređenih upozorena na pojedine postupke te da ih ne ponavlja, vezano za dolaske, odnošenje dokumentacije i dr., u vezi čega je dobila i pisano upozorenje, i što je sukladno odredbama priloženog Kodeksa ponašanja tuženika (str. 54. spisa), u kojem smislu se onda postupci tužiteljice imaju smatrati povredama obveze iz radnog odnosa, posebno iz razloga što je bila upoznata da se tuženik protivi predmetnim postupanjima.

14. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tuženik s pravom u Odluci o otkazu ističe da je tužiteljica bila uporna tj. da je ustrajala u kršenju obveza iz ugovora o radu, na što je prethodno bila upozorena, i za što se onda ima smatrati da predstavlja opravdani razlog u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, kako to smatra tuženik, koji kao poslodavac ima pravo tražiti od zaposlenih da se pridržavaju njegovih uputa vezanih za obavljanje radnih zadataka odnosno da se pridržavaju Kodeksa ponašanja, a što tužiteljica nije činila.

15. Zbog navedenog tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. a u vezi čl. 36. Pravilnika o radu tuženika, na koji način je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i posljedično u dijelu kojim se traži sudski raskid ugovora o radu, s pripadajućim isplatama, u kojem smislu je onda odlučeno kao pod točkom I. izreke osporene presude.

16. Svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je poslodavac iskoristio svoju poziciju nadređenog u odnosu na tužiteljicu kako to ista navodi, ne proizlazi da upravu tuženika u komunikaciju uključila slučajno, da nije kršila ponašanja propisana Kodeksom, da se prema voditeljici ophodila s poštovanjem, a nedvojbeno iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je poslovnu dokumentaciju iznijela iz ureda usprkos pokušaju svjedokinje USĐ da isto spriječi. Isto tako suprotno žalbenim navodima svjedok GS jasno iskazuje da je u tom vremenskom razdoblju tužiteljica bila na dugotrajnom bolovanju i svako malo dolazila u prostor tuženika, da ju je više puta usmeno upozorio da ukoliko je na korištenju bolovanja bude na bolovanju i ne dolazi u ured. Usprkos tome ista je dolazila u prostor tuženika, poslala sporni e mail te u konačnici iznijela poslovnu dokumentaciju iz ureda tuženika. Sve to ukazuje da tuženik s pravom u Odluci o otkazu ističe da je tužiteljica bila uporna tj. da je ustrajala u kršenju obveza iz ugovora o radu, na što je prethodno bila upozorena .

17. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Kako svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke sud je žalbu tužiteljice odbio i presudu potvrdio sukladno odredbi čl. 368.st.1. ZPP-a.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.1.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a.

U Požegi, 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević