Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2356/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Martinić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3057/2022-25 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3057/2022-25 od 16. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju BA iznos od 1.966,00 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.667,37 EUR teku od 8. kolovoza 2020., a na iznos od 298,63 EUR od 26. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BA za isplatu iznosa od 522,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2019. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.667,37 EUR teku od 3. prosinca 2019. do 7. kolovoza 2020., a na iznos od 298,63 EUR od 3. prosinca 2019. do 25. kolovoza 2020.

III. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. naknaditi tužitelju BA parnični trošak u iznosu od 1.974,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2025. do isplate.“

2. Protiv presude u dijelu u kojem je odbijen s tužbenim zahtjevom (točka II. izreke presude), tužitelj ulaže pravovremenu žalbu zbog: bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. i 2. točka 11. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 dalje ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači prihvaćanjem zahtjeva u točki II. izreke presude, uz nadoknadu tužitelju troškova postupka, uključivo i žalbenog, podredno da se presuda u točki II. izreke presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Pravovremenu žalbu podnosi i tuženik kojom se pobija presuda u točki I. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Osnovano ukazuje tuženik žalbom da prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja , pa u tom dijelu presuda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a.

8. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da se radi o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) nakon provedenog vještačenja, koja je moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), te se zastara prekida već podnošenjem tužbe.

9. Tužiteljica je tužbu podnijela 01. prosinca 2022., a štetni događaj datira od 02. prosinca 2019., pa obzirom da bitne činjenice o kojima ovisi osnovanost prigovora zastare među strankama nisu sporne, ovaj sud je temeljem članka 373.a. ZPP -a, unatoč bitnoj povrijedi odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, temeljem navedene zakonske odredbe, ocijenio prigovor zastare koji će dati u nastavku obrazloženja ove presude.

10. U preostalom dijelu donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbama upiru stranke, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11.Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

12. Predmet spora je naknada štete prouzročene tužitelju povodom štetnog događaja od dana 02. prosinca 2019. kada je u prometnoj nezgodi na njegovom automobilu nastupila šteta krivnjom osiguranika tuženika.

13. Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja. No, tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je na ime naknade štete na vozilu isplatom iznosa od 4.400,00 kn (583,98 eura), čime da je šteta podmirena u cijelosti, te osporava i uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja koja nisu u skladu sa izvidom štete tuženika.

14. U provedenom postupku prvostupanjski je sud provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za promet dipl. ing. Igoru Jakopliću prihvatio njegovog nalaza u dijelu u kojem je vještak utvrdio kako opseg i visina štete na vozilu tužitelja odgovaraju računu za popravaka vozila broj 6044/1/67 od 7. kolovoza 2020. i računu - otpremnici broj 345/1/1 od 25. kolovoza 2020. za kupnju dvije nove gume, dok sud isto nije prihvatio u dijelu u kojem je vještak izračunao visinu troška popravka prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja, imajući na umu da je šteta popravljena, a računi za navedeni popravak plaćeni, kao niti u dijelu u kojem visinu štete za kupnju novih guma umanjuje za 20% amortiziranosti, jer da je u suprotnosti s odredbom čl. 1090. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

15. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud nalazi da je nastala šteta u iznosu 2.251,35 EUR (16.962,83 kn) koliko je iznosio trošak popravka vozila i u iznosu od 298,63 EUR (2.250,00 kn) koliko je iznosio trošak kupnje novih guma , time da od navedenog iznosa oduzima nesporno po tuženiku plaćeni iznos od 583,98 EUR (4.400,00 kn) pa je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.667,37 EUR (trošak popravka vozila) i iznosa od 298,63 EUR (trošak kupnje novih guma), odnosno ukupno 1.966,00 EUR, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 522,57 EUR (visina štete određena prema cijenama na dan izrade vještva).

16. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika izveo zaključak o postojanju uzročno -posljedične veze između oštećenja na vozilu i samog štetnog događaja, neovisno od toga što sva oštećenja nisu navedena u izvidu štete tuženika od 27. travnja 2020. Naime, iako se vještak nije decidirano očitovanje u pogledu iste polazeći od dinamike predmet štetnog događaja i fotografija istoga priloženih spisu, čija vjerodostojnost nije sporna, vještak je dao mišljenje da izvid štete tuženika ne uključuje: izmjenu stražnjeg lijevog naplatka vozila na vozilu tužitelja iako je isto bilo potrebno zamijeniti; zamjenu stražnje desne gume vozila tužitelja iako se gume iste osovine uvijek zamjenjuju istovremeno; elementi ovjesa stražnjeg lijevog kotača vozila na kojima da su oštećenja mogla nastati s obzirom na intenzitet udarne sile između vozila, čime potvrđuje postojanje uzročno - posljedične veze između oštećenja na vozilu i samog štetnog događaja.

17. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud našao da nije bilo mjesta izvođenju dokaza novog prometnog vještačenja, a niti dopuni istoga na okolnosti koje je tuženik predložio ( izračun visine štete prema izvidu štete tuženika), pa je s osnovom isto odbio imajući u vidu odredbu iz članak 220. ZPP-a, te dajući u odluci o tome jasne i valjane razloge (članak 292. stavak 4. ZPP-a), koje prihvaća i ovaj sud.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja, odbio zahtjev tužitelja na ime naknadu štete u visini određenoj prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja vještaka. Navedeno iz razloga što u situaciji kada se radi o oštećenju svari, koju oštećeni nije popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje. U tom slučaju se visina naknade štete u smislu odredbe članak 1089. stavak 2. (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa dosuđenim iznosom oštećenik može popraviti oštećenu stvar ili kupiti novu. Druga je situacija kada oštećenik sam otkloni štetu prije sudske odluke, što je predmetno slučaj. Tada šteta i dalje postoji, ali je ona izražena u novčanom obliku – izdatku kojeg je oštećeni imao za popravljenu stvar ili kupljenu stvar umjesto one uništene. U tom slučaju osnovno pravilo o popravljanju štete uspostavom prijašnjeg stanja (naturalna restitucija) se ne primjenjuje, jer je sam oštećeni uspostavio stanje koje je bilo prije štetne radnje. Oštećenom u toj pravnoj situaciji pripada svota novca u visini izdataka koje je već imao, a to je upravo predmetno i dosuđeno tužitelju. Sada u žalbi iznesena tvrdnja tužitelja kako iznos od 522,57 eura predstavlja smanjenu vrijednost vozila predstavlja iznošenje nove činjenice, a što sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a nije dopušteno.

19. Isto tako pravilno prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, visinu štete za kupnju novih guma ne umanjuje za 20 % amortiziranosti. Radi se o izdatku koji je oštećeni, ovdje tužitelj, već imao, za koji je sudski vještak dao valjane i ovom sudu prihvatljive razlog da se gume mijenjaju u paru, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud okolnost da su se mogle kupiti samo nove, a ne i rabljene gume, ne može ići na štetu tužitelja koji nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, pa je tuženik dužan isplatiti isti.

20. Kako je tužba podnesena 01. prosinca 2022., a štetni događaj datira od 02. prosinca 2019, pa je tužba podnesena unutar trogodišnjeg roka propisanog člankom 230. ZOO-a, to tražbina po preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelja nije zastarjela.

21. Pored takvog stanja stvari ovaj sud drži pravilnom i zakonitom odluku prvostupanjskog suda.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Slijedom navedenoga a kako nisu ostvareni navodi žalbe, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 06. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević