Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-980/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužiteljice AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženice pod 1) ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 2) HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn- 141/2025-77 od 26. veljače 2026., dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn-141/2025-77 od 26. veljače 2026. i to u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.270,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. svibnja 2026. do isplate na način da se u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženicima ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplate 1.270,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn-141/2025-77 od 26. veljače 2026. i to baš u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatom više zatraženih zateznih kamata na iznos dosuđene glavnice od 1.270,92 eura za razdoblje od 29. listopada 2017. do 5. svibnja 2026.

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pn-141/2025-77 od 26. veljače 2026. na način da se nalaže tuženicima ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 3.112,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: Pn-141/2025-77 od 26. veljače 2026. kojom je presudio kako slijedi: „Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Nalaže se tuženicima ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade imovinske štete na automobilu, isplate novčani iznos od 1.270,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od nastanka štete 29. listopada 2017. do isplate, po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za razdoblje dulje od godine dana uvećano za 3 % poena, a počev od 1. siječnja 2023. pa na dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužiteljici AU naknade parnični trošak počev od donošenja Presude do isplate, po istoj visini kamatne stope kao prethodno, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete nastale na njezinom osobnom automobilu.

6. Tužbeni zahtjev zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je imovinska šteta na njezinom automobilu nastala kao posljedica pada crijepova s nekretnine tuženika.

7. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz zaključak da tužiteljica nije dokazala da je crijep na njezin automobil pao baš s kuće tuženika. Također prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da je crijep na njezin automobil pao zbog protupravnog postupanja tuženika pod 1) LU i pod 2) HU (neodržavanje vlastite zgrade, odnosno krovišta zgrade) već kao posljedica olujnog vjetra.

8. Tužiteljica u žalbi, pored ostalog ističe, kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda: 1) kako tužiteljica nije dokazala da je na njezin automobil pao crijep baš s kuće tuženika i 2) da bi oštećenje na automobilu tužiteljice nastalo uslijed olujnog vjetra.

9. Iz izvedenih dokaza i isprava priloženih u spis proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica vlasnica osobnog automobila marke „Mercedes“, reg. ozn. [registarska oznaka],

- da je suprug tužiteljice 29. listopada 2017. oko 14:50 sati navedeno vozilo parkirao na označenom uličnom parkiralištu u [adresa],

- da se navedeno ulično parkiralište nalazi nasuprot caffe bara „Marabu“ u kojem je bio suprug tužiteljice,

- da je na predmetno vozilo dok je bilo parkirano na uličnom parkiralištu palo nekoliko crijepova i oštetilo ga,

- da je toga dana oko 14-15 sati na području [adresa] zabilježen umjereno jak vjetar jačine 17 do 21 čvorova, što sve proizlazi iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda od 23. rujna 2019.,

- da je suprug tužiteljice pozvao policiju koja je izašla na teren,

- da je policajac JU, koji je zajedno s kolegicom bio na intervenciji predmetnog dana, po vrsti crijepa zaključio s koje kuće je pao crijep na automobil tužiteljice,

- da su u [adresa] u vrijeme predmetnog štetnog događaja bile kuće u nizu s različitim vrstama crijepa,

- da je jedna kuća imala biber crijep (vučeni crijep bez utora), koji je drugačiji od crijepa koji je pao,

- da je crijep koji je pao stari crijep četvrtastog formata,

- su po vrsti crijepa policajac JU i njegova kolegica zaključili da je na automobil tužiteljica pao crijep s kuće koja ima kućni broj 11,

- da su policajci utvrdili da je na krovu te stare kuće s koje je pao crijep, bilo još rupa zbog čega su pozvali vatrogasce na sanaciju krovišta kako bi se spriječilo ozljeđivanje prolaznika,

- da su policajci osiguravali to mjesto do dolaska vatrogasaca kako prolaznici ne bi nastradali,

- da su vatrogasci skinuli ostale crjepove koji su visili s krova te kuće, odnosno sanirali krovište sukladno svojoj nadležnosti u kojem je i dalje ostala rupa,

- da je svjedok JU, policajac, na fotografiji priloženoj u spis na str. 40., pokazao kuću s koje je pao crijep (kuća tuženika), a što sve proizlazi, kako iz iskaza neutralnog svjedoka ŠU (policajca) koji je bio na intervenciji toga dana, tako i iz dopisa MUP RH, PU Vukovarsko-srijemska, PP Vinkovci od 30. listopada 2017. (str 5. spisa),

- da je kuća u [adresa] u vlasništvu tuženika, što proizlazi iz priloženog vlasničkog lista,

- da je tužiteljici dio štete nastale u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 2.375,00 kuna (sada 315,21 eura)[1] zbog oštećenja vjetrobranskog stakla naknadilo njezino osiguravajuće društvo,

- da tužbom tužiteljica potražuje preostalu štetu nastalu na njezinom automobilu i to zbog oštećenja krova automobila, polustranice vrata, stupa, blatobrana i haube,

- da trošak popravka navedenog oštećenja iznosi 1.270,92 eura , kako je to utvrđeno vještačenjem po sudskom vještaku Davoru Saviću, dipl. ing.

10. Dopunskim vještačenjem, pregledom predmetnog automobila i usmenim saslušanjem sudski vještak je uspješno otklonio prigovore na svoj nalaz i mišljenje.

11. U odnosu na navode prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala svoj navod da je oštećenje na njezinom automobilu nastalo zbog pada crijepa s kuće tuženika iz razloga što nije bilo neposrednih očevidaca za navesti je slijedeće. ZPP ne propisuje da se određene činjenice dokazuju određenim dokaznim sredstvima. Štoviše, ZPP omogućuje slobodu dokazivanja raspoloživim dokaznim sredstvima. Stoga analizom izvedenih dokaza sud izvodi zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi između štetne radnje i štete kao posljedice štetne radnje. U predmetnom slučaju policajci koji su izašli na intervenciju na terenu izvršili su usporedbu vrste crijepa koji je pao i crijepa na kućama u nizu te utvrdili da je crijep pao upravo s kuće tuženika tj. kuće u [adresa]. Kako bi se zaštitili prolaznike policajci su pozvali vatrogasce na intervenciju kako bi vatrogasci hitno sanirali rupu u krovištu kuće tuženika radi zaštite osoba i imovine, a što su vatrogasci i učinili. Stoga iako u predmetnom slučaju nije bilo očevidaca, vrsta crijepa je ona odlučna okolnost koja ukazuje s koje kuće je crijep pao na automobil tužiteljice. Nadalje, umjereno jak vjetar nikako se ne može smatrati višom silom, već vremenskom pojavom koju redovno održavano krovište odnosno crijep na krovu treba izdržati.

12. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje!

Odredbom članka 150. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13., 20/17., dalje uredba), kao tad važećeg materijalnog prava. propisano je da je vlasnik građevine odgovoran za njezino održavanje. Stavkom 3. istog članka propisano je da u slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja.

1 Fiksni tečaj konverzije 1,00 euro = 7,53450 kuna.

Odredbom članka 4. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine br. 64/97.) propisano je da se sredstva zajedničke pričuve, pored ostalog, koriste za održavanje pokrova. Člankom 6. uredbe propisano je da se, pored ostalog, nužnim popravcima smatraju popravci kosih krovova.

13. S obzirom da je na predmetnom vozilu nastala šteta kao posljedica pada crijepova kuće tuženika u ukupnom iznosu od 1.270,92 tužbeni zahtjev u pogledu glavnice u cijelosti je osnovan, a sukladno odredbi članka 1085. stavak 4. ZOO-a i članka 1089. stavak 1. ZOO-a u svezi s odredbama članka 1045. stavak 1. ZOO-a i članka 150. stavak 1. i 3. Zakona o gradnji te člancima 4. i 6. Uredbe o održavanju zgrada.

14. U predmetnom slučaju tužiteljica nije predložila dokaze (račune) da je popravkom predmetne štete imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga je iznos štete procijenjen po sudskom vještaku zbog čega se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti.

Sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje. Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe članka 21. ZOO-a može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom. Stoga naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe članka 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata osnovan od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a, dok nije osnovan za više zatražene zatezne kamate od 29. listopada 2017. do 5. svibnja 2026.

15. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu te djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. S druge pak strane, iz navedenog proizlazi kako je žalbu tužitelja djelomično trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbena zahtjev za isplatom više zatraženih zateznih kamata na iznos dosuđene glavnice od 1.270,92 eura za razdoblje od 29. listopada 2017. do 5. svibnja 2026. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a.

17. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

18. Tužiteljica je popisala parnični trošak na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2024. i 5. veljače 2026. kada je rasprava i zaključena.

19. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.270,92 eura i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje "Tarifa")., proizlazi kako je tužiteljica imala trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 "Tarife"), za zastupanje na ročištima na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 2. travnja 2019., 25. veljače 2020., 1. lipnja 2021., 27. veljače 2024., 23. svibnja 2024., 10. prosinca 2024., 5. veljače 2026. u visini od po 75,00 bodova (Tbr. 9/1 "Tarife"), za zastupanje na jednom ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja održano 14. veljače 2019. 17,75 bodova (Tbr. 9/5 "Tarife"), za zastupanje na ročištu za objavu presude 37,50 bodova (Tbr. 9/3 "Tarife"), za sastav dvije žalbe i to protiv ukinute presude od 7. veljače 2025. i presude od 11. ožujka 2026. (T.br. 10. točka 4. „Tarife“) po 93,75 bodova, dakle ukupno 993,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. "Tarife", ukupno iznosi 1.987,50 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati i trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46. "Tarife") što iznosi 496,87 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i 150,00 eura, te trošak sudske pristojbe na prvu i drugu žalbu u iznosu od po 103,06 eura. Slijedom navedenog proizlazi kako ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 3.112,18 eura.

Trošak pristojbe na tužbu nije priznat, kao i presudu od 29. siječnja 2025. koja je ukinuta, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužiteljica doista snosila taj trošak. Također nije priznat ni trošak pristojbe na ovu presudu jer se na presudu donesenu nakon ukidne odluke ne plaća pristojba za novu presudu (T.br. 2. Napomena br. 3. Uredba o tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“, br. 37/23.).

Na dosuđeni iznos troškova tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi članka 29. ZOO-a i članka 112. stavak 2. ZPP-a.

20. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke, a na temelju odredbi članaka 166. stavak 2., 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.

U Splitu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Mr. sc. Zrinka Tironi