Poslovni broj: Gž-2621/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Anamarija Šarić Adžić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Split, Put Supavla 1, koga zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Pupić, Pisarnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-1017/05 od 29. travnja 2009., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

i

r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je opravdan prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pred ovim sudom, pa se ukidaju rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžnš-60/10 od 24. ožujka 2011. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1829/11-2 od 26. siječnja 2016.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, polovni broj IP-1017/05 od 29. travnja 2009. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 113.500,00 kuna / 15.064,04 eura, skupa s dosuđenim kamatama na taj iznos.

III. Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, polovni broj IP-1017/05 od 29. travnja 2009. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura sa zatraženim kamatama, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i za ovaj iznos, te se sudi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju i iznos od iznos od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. travnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj I P-1017/05 od 29. travnja 2009. u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka tako da se rješava:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 13.336,35 eura u roku od petnaest dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 113.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2009. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 30.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je odbijen i za više zatraženi tijek zakonske zatezne kamate od 22. travnja 2005. do 28. travnja 2009. (točka I. izreke). Istom je presudom odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete od 3.000,00 kuna, i to za razdoblje od 22. travnja 2005. do 31. ožujka 2008.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku (točka I. izreke). Istim je rješenjem obvezan tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.242,45 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv navedene presude i rješenja žale se obje stranke.

3.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za iznos od 30.000,00 kuna, kao što pobija i rješenje u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a shodno tome donese i odluka o parničnom trošku.

3.2. Tuženik žalbu izjavljuje protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i protiv dijela prvostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se presuda ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima tuženika kao neosnovanim, predlažući da se žalba kao takva odbije. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 13. listopada 2003., a u kojoj je tužitelj nastradao kao vozač motocikla krivnjom osiguranika tuženika.

7. U ovom stadiju postupka nije sporna odgovornost tuženika za naknadu, kao što nije sporno ni to da je tuženik nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu podneskom od 28. ožujka 2008. priznao tužiteljev tužbeni zahtjev (u iznosu zatraženom tužbom), i to na ime nematerijalne štete iznos od 40.000,00 kuna i na ime materijalne štete iznos od 3.000,00 kuna.

7.1. Isto tako, nije sporno da je prvostupanjski sud donio i objavio djelomičnu presudu pod brojem IP-1017/05 na ročištu održanom 1. travnja 2008., kojom je, s obzirom na tuženikovo priznaje tužiteljevog tužbenog zahtjeva prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u navedenim iznosima koji su zatraženi tužbom. Nije sporno ni to, da nijedna stranka protiv te odluke nije izjavila žalbu, dakle, ta odluka je postala pravomoćna u pogledu navedenih iznosa.

7.2. Također, nije sporno ni da je tužitelj na navedenom ročištu, i to nakon što je objavljena citirana presuda kojom je u cijelosti prihvaćen njegov postavljeni tužbeni zahtjev povisio svoj zahtjev, jer tužitelj smatra da mu navedenom isplatom od 43.000,00 kuna nije u cijelosti namirena šteta, dok tuženik smatra da nakon što je o cijelom tužiteljevom tužbenom zahtjevu donesena pravomoćna presuda, dodatno traženje sa istih osnova da se ne smatra povećanjem postojećeg zahtjeva, već novim zahtjevom, odnosno novom tužbom, pa kako je o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti pravomoćno odlučeno, naveo je da je tužbu s novim zahtjevom trebalo odbaciti.

7.3. Kako je u ovom slučaju prvostupanjski sud donio presudu kojom je prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev nakon izričitog priznanja tuženika, to je ovaj sud rješenjem smatrao da je tužbu trebalo odbaciti, a ne među istim strankama nastaviti parnicu o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, primjenjujući odredbu članka 366. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je rješenjem poslovni broj Gžnš-60/10 od 24. ožujka 2011. ukinuo pobijanu presudu i odbacio tužbu, s time što je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Rev 1829/11-2 od 26. siječnja 2016. odbio kao neosnovanu reviziju tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja ovoga suda.

7.4. Međutim, postupajući po zahtjevu tužitelja protiv Republike Hrvatske, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je i objavio 20. veljače 2024. presudu broj: 14692/18 kojom je u bitnom presuđeno da je zahtjev HU (tužitelja u ovoj parnici) dopušten, te da je u predmetnom postupku tužitelju-podnositelju zahtjeva povrijeđeno pravo na pristup sudu i da je došlo do povrede prava iz članka 6.1. Konvencije, te da prema domaćem pravu može zatražiti obnovu građanskog postupka u odnosu na povredu koju je sud utvrdio jer da se podnositelju zahtjeva ne može zamjeriti što je bio oprezan tako što je u početku svoj zahtjev na ime nematerijalne štete postavio niže, a kasnije ga povećao.

7.5. Imajući u vidu izneseno u citiranoj odluci Europskog suda za ljudska prava, tužitelj je pravovremeno podnio zahtjev prvostupanjskom sudu za izmjenu odluke pozivom na odredbu članka 428.a stavka 1. ZPP-a, koja regulira institut ponavljanja postupka u povodu konačne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbuorgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode. Prema stavku 2. ovoga članka, postupak iz stavka 1. istoga članka, provodi uz odgovarajuću primjenu odredba o ponavljanju postupka, a to je u ovom slučaju iz članka 428. ZPP-a.

7.6. Odredbom članka 428. stavkom 1. ZPP-a propisano je, ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tome višem sudu radi donošenja odluke.

7.7. Prema odredbi članka 428. stavku 4. ZPP-a, kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji, i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

7.8. Budući da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud nakon što je primio tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka održao ročište, a na kojem je obavio i radnje za koje nije bio ovlašten, jer se razlozi za ponavljanje postupka odnose isključivo na postupak pred ovim višim sudom, to se ističe da tako obavljene radnje ne utječu na odluke koje je donio ovaj sud u izreci ovih odluka, jer je ovaj sud na temelju citirane odredbe ukinuo svoju odluku i odluku Vrhovnog suda Republike i donio novu odluku o glavnoj stvari u povodu žalbi stranaka, a što je sve u skladu s citiranom odredbom iz prethodne točke 7.7.

8. U odnosu na visinu nematerijalne štete koja je sporna u ovoj fazi postupka, navodi se da iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke kirurga, ortopeda, neurokirurga i psihijatra, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio komplicirani prijelom u predjelu lijeve natkoljenice i to u predjelu kuka, prijelom palčane, kosti, ogrebotine u predjelu prsišta i trbuha s lijeve strane, te ogrebotine u predjelu lijeve potkoljenice i desne nadlaktice, zbog kojih je ozljeda isti dan operiran, pa mu je postavljena pločica s vijcima u gornjem dijelu lijeve natkoljenice i u predjelu lijeve podlaktice, a zbog zadobivenih ozljeda imao četiri operacije i proveo je rehabilitacije.

8.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka trpio fizičke bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta četiri tjedna i slabog intenziteta devet tjedana.

8.2. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda trpio sekundarni strah jakog intenziteta oko sedam dana, potom strah srednjeg intenziteta četiri do šest tjedana i blažeg intenziteta u trajanju od tri do četiri mjeseca, s time što se strah javljao dva dana prije i dva dana poslije operativnih zahvata.

8.3. Kod tužitelja je zbog zadobivenih ozljeda prema nalazu i mišljenju vještaka zaostala naruženost između blagog i srednjeg stupnja zbog uočljivih ožiljaka u predjelu lijeve natkoljenice i lijeve podlaktice, u vrijeme ljetnog perioda i obnaženosti, kao i povremeno šepanje.

8.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je zaostala ukupno smanjenje životne aktivnosti od 42%, a ogleda se u oštećenju živaca lijeve ruke, ozljede vrata, pretrpljenog potresa mozga i posljedice ozlijede lijevog donjeg ekstremiteta.

9. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini naknade nematerijalne štete, osnovano tužitelj prigovora da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99., 88/01. - u daljnjem tekstu: ZOO), koji se Zakon u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada tužitelju nije dosudio cijeli zatražen iznos s ove osnove, pa ovaj sud smatra da tužitelju pripada i preostali traženi iznos od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredama koje je tužitelj doživio izazvanih fizičkih bolova, strahu, smanjenoj životnoj aktivnosti i naruženosti, pa nije u pravu tuženik kada uopćeno tvrdi da je uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja tužitelju dosuđena previsoka naknada po ovoj osnovi za svaki vid štete, a imajući u vidu i iznos koji nije osporio od 40.000,00 kuna / 5.308,91 eura.

9.1. Naime, tužitelj je doživio predmetnu nesreću u dobi od 19. godine života, te je zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda više mjeseci liječen na način što je obavio niz medicinskih pregleda, operacija i rehabilitacija, a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stajališta da tužitelju pripada cijeli zatraženi iznos nematerijalne štete skupa sa zatraženim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, dok imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege u ovoj fazi postupka nije bila sporna.

10. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari tako da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, kako u osnovi tako i u visini, to je odluku o troškovima postupka trebalo donijeti na temelju odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa. – koja je stupila na snagu 25. studenog 2023.) prema tom uspjehu, a u odnosu na vrijednost predmeta spora koja se mijenjala tijekom postupka, i to za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja. Naime, u pogledu odluke o naknadi parničnog troška primjenjuje se ta Tarifa i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za sve radnje poduzete prije stupanja na snagu te Tarife, odnosno prije 25. studenoga 2023

10.1. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosila je 40.000,00 kuna, a ta vrijednost predmeta spora bila je važeća do povišenja tužbenog zahtjeva na ročištu 1. travnja 2008. na iznos od 403.000,00 kuna, da bi potom tužbeni zahtjev na ročištu 22. travnja 2009. bio smanjen na iznos od 143.500,00 kuna.

10.2. Tužitelju je zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika priznat trošak prema Tbr. 7. točki 1. Tarife za sastavljanje tužbe 100 bodova, prema Tbr. 9. točki 1. Tarife za zastupanje na jedno ročište (19. studenog 2007.) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi 100 bodova, za zastupanje na pet ročišta (1. travnja 2008., 4. lipnja 2008., 11. studenog 2008., 10. prosinca 2008. i 25. veljače 2009.) po 500 bodova i za zastupanje na jedno ročište (22. travnja 2009.) 250 bodova, prema Tbr. 8. točki 1. Tarife za sastavljanje četiri obrazložena podneska (6. kolovoza 2008., 10. studenog 2008., 26. studenog 2008. i 24. ožujka 2009.) po 500 bodova i prema Tbr. 8. točki 5. Tarife za sastavljanje dvaju podnesaka (11. rujna 2007. i 26. studenog 2007.) po 25 bodova, ukupno 5000 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz Tbr. 54. Tarife čini iznos od 10.000,00 eura, a što uz pripadajući PDV čini iznos od 12.500,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti i predujam plaćen na ime vještačenja u iznosu od 632,29. eura, koji je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban za parnicu, tako da trošak prvostupanjskog postupka iznosi 13.132,29 eura, a kojem iznosu treba pribrojiti i trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 204,06 eura za sastavljanje žalbe jer je tužitelj uspio u cijelosti sa svojom žalbom, dok mu troška sastavljanja odgovora na žalbu tuženika nije priznat iz razloga što je ovaj sud mišljenja da ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

11. Za navesti je i to, a imajući u vidu da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22. – ispravak) s 1. siječnja 2023., euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, kao i da je prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj o isteku razdoblja obveznog dvojnog iskazivanja ("Narodne novine ", broj 85/22.), dosuđeni iznos troška iskazan samo u euru, dok je dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđen u zatraženim kunama i euru.

12. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 428. ZPP-a, članka 368. stavka 1. ZPP-a, članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovih odluka.

U Splitu 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović