Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2864/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik DN iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića br. 33, OIB:26287994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete,, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pn-29/2021-46 od 13. listopada 2025., 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pn-29/2021-46 od 13. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i točka V. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete, isplati iznos od 8.432,97 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10.11.2020. pa sve do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju na ime tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 922,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu na ime tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 1.168,18 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate (točka III. izreke), kao što je odbijen i tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se nalaži tuženiku da mu na ime troškova liječenja, isplati iznos od 1.205,12 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom (točka IV. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 4.494,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučena tužba u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.045,89 eura / 7.880,23 kuna.

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja i u dijelu pod točkom V. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tuženi zahtjev, podredno, da se ukine, a tuženiku dosude troškovi postupka. Tuženik je zatražio i troškove za sastavljanje žalbe.

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tužitelj je zatražio trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 1. rujna 2019., u kojoj je tužitelj kao suvozač zadobio teške tjelesne ozljede, a koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija, kao ni nesporna visina štete koja je tužitelju isplaćena zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, i to u iznosu od 57.600,00 kuna / 7.644,83 eura na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.432,60 kuna / 322,86 eura i 8.381,20 kuna / 1.112,38 eura, dok je sporan zahtjev tužitelja i za daljnji iznos neimovinske štete od 8.432,97 eura i imovinske štete za iznos od 922,20 eura, sve sa zatraženim kamatama.

8. Iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju kao suvozač u osobnom automobilu zadobio iščašenje akromioklavikularnog zgloba lijevog ramena, prijelom kondila lijeve nadlaktične kosti u laktu s pomakom ulomaka, prijelom lijeve palčane kosti u lijevom ručnom zglobu s pomakom ulomaka, malu razderotnu ranu u području tjemena glave, natučenje desne strane prsnog koša i trbušne stijenke, oguljotine vrata, lijeve nadlaktice, lijeve šake i desnog koljena, zbog kojih je ozljeda liječen u bolnici 12 dana, te mu je učinjena operativna repozicija iščašenja akromioklavikularnog zgloba i fiksacija žicama, fiksacija ulomaka lijeve nadlaktične kosti i fiksacija ulomaka lijeve palčane kosti, a proveo je i fizikalnu terapiju.

8.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je po nalazu i mišljenju vještaka trpio fizičke bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta 10 dana i potom bolove manjeg intenziteta još tri mjeseca

8.2. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda osjećao strah jačeg intenziteta u trajanju od 13 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana, kao i strah slabog intenziteta u vidu bojaznost za ishod liječenja u trajanju od devet tjedana.

8.3. Kod tužitelja zbog zadobivene ozljede prema nalazu i mišljenju vještaka zaostalo je smanjenje životne aktivnosti od oko 20%, pa u tom obujmu kod istoga postoji potreba za ulaganjem pojačanih životnih napora u svakodnevnom životu.

8.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je zaostalo naruženost srednjeg stupnja zbog postoperativnih ožiljaka, povremeno vidljivo trećim osobama.

8.5. Tužitelju je zbog zadobivenih ozljeda trebala tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih potreba i to nakon prve operacije je bila potrebna u opsegu pet sati dnevno dva tjedna, u opsegu četiri sata dnevno dva tjedna, u opsegu tri sata dnevno četiri tjedna i u opsegu dva sata dnevno četiri tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene, za pomoć kod oblačenja i svlačenja u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., kao što mu je i nakon druge operacije (vađenje ostosintetskog materijala) bila potrebna tuđa pomoć u opsegu dva sata dnevno dva tjedna, u ukupnom trajanju od 288 sati.

9. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22 i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i za daljnji iznos od 8.432,97 eura, jer je taj sud utvrdio da je tužitelj doživio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da mu pripada i taj iznos, pored isplaćenog, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, straha i smanjenoj životnoj aktivnosti te naruženosti, kao i cilju kojem služi ta naknada, zbog čega nije u pravu tuženik kada prigovara da mu po ovoj osnovi ne pripada i navedeni daljnji iznos.

9.1. Naime, tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda u životnoj dobi od 36 godina, obavio niz medicinskih pregleda (rtg, MR i dr.), operativnih zahvata, potom fizikalne terapije, a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stava da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citirane odredbe, tužitelju dosudio i daljnji pripadajući iznos na ime pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete jer je tužitelj bio u dobi optimalne radne sposobnosti, a koji nakon ozljeđivanja više nije u mogućnosti obavljati poslove građevinskog radnika.

9.2. Stoga, ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom pobijanom dijelu.

9.3. U pogledu visine dosuđene imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege također je, pravilno istu utvrdio prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, pa na pravilnost pobijane odluke u ovom dijelu ne utječu ni tvrdnje tuženika da bi prvostupanjski sud u ovom dijelu odluke prekoračio tužbeni zahtjev, kada iz pobijane odluku proizlazi da je tužitelj zatražio iznos od 2.090,38 eura s ove osnove, dok mu je sud dosudio utvrđeni iznos od 922,20 eura, a dosuđujući ovaj iznos nije pogrešno primijenio ni iznos od 25,00 kuna / 3,32 eura, odnosno nije uzeo iznos od 4,86 eura po satu, kako to pogrešno tvrdi tuženik, sve imajući u vidu da je taj sud utvrdio kako je tužitelju tuđa pomoć i njega trebala ukupno 288 sati i da je cijenio sat s iznosom od 3,32 eura, pa bi mu pripadao i veći iznos nego što je dosuđen, ali kako se tužitelj nije žalio to je i u ovom dijelu odluku trebalo potvrditi.

10. Također je i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), zbog čega neosnovano tuženik tvrdi da podnesci tužitelja od 25. svibnja 2021. i 16. lipnja 2021. nisu bili potrebni za parnicu, kada iz sadržaja istih proizlazi suprotno, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka na ime sastavljanja žalbe odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP-a, dok tužitelju nije priznat zahtjev žalbenog postupka odgovora na žalbu iz razloga što je mišljenje ovoga suda da ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Splitu 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović