REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-528/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROTEHNIKA d.o.o., Križevci, Nikole Tesle 16, OIB: 36530679543, zastupanog po punomoćnici Vesni Rajić, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženika ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt]“, [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 3719/2025-4 od 18. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-293/2025-29 od 7. srpnja 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3719/2025-4 od 18. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-293/2025-29 od 7. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Može li se smatrati da je tuženik prihvatio platiti cijeli dug, ako je zaprimio račun tužitelja, zaveo ga u svoje poslovne knjige i odbio po istom računu pretporez u cijelosti, a kako je to propisano odredbom članka 221.b. stavak 2. Zakona o parničnom postupku?
2. Smatra li se priznajem duga kada tuženik po svom punomoćniku ponudi zaključenje nagodbe, te obročnu otplatu duga tužitelju sve do konačnog namirenja utuženog iznosa?
3. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 385., čl. 365., čl. 369, i čl. 375. u svezi povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je propustio obrazložiti odnosno iznijeti valjane razloge u odluci o navodima tužitelja iz podneska od 17. lipnja 2025. godine uz koji podnesak su dostavljeni novi dokazi, koji se ranije nisu mogli iznijeti, jer su nastali nakon donošenja prvostupanjske presude, koja je bila prvotno donijeta, a u kojim navodima tužitelj obrazlaže i dokazuje da mu je tuženik ponudio sklapanje nagodbe radi plaćanje utuženog iznosa?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja istaknuti kako u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-263/2025-2 od 27. veljače 2025., poslovni broj Pž- 3664/2024-3 od 27. lipnja 2025., poslovni broj Pž-265/2025-2 od 9. srpnja 2025., poslovni broj Pž-1239/2025-3 od 1. listopada 2025. i poslovni broj Pž-3380/2021-2 od 1. prosinca 2021.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, potrebno je napomenuti kako iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, slijedom čega su i u odnosu na navedeno pitanje izostali razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Također valja istaknuti kako je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja zauzetih, primjerice, u odlukama ovog suda broj Rev-724/2007- 2 od 30. prosinca 2008. i broj Rev-x-216/2015-2 od 6. listopada 2015., pri čemu se ne radi o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
8. U pogledu trećeg postavljenog pitanja, ocijenjeno je kako navedeno pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, a što nije slučaj u ovom predmetu.
9. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
11. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
