Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-595/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimica kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ismaru Avdagiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, zastupanog po Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2266/2023-21 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 06. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2266/2023-21 od 8. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I Utvrđuju se ništetnim odredbe odlomka III. Ugovora o kreditu br. 17092 i čl. 5. toč. 5. 1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2005-01 Ugovora o kreditu br. 17092 od 17. siječnja 2006. godine, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, vrijedećem na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule tijekom trajanja otplate kredita, koji ugovor je sklopljen između tuženika Porsche Leasing d.o.o., iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 i tužitelja JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
II Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 2.678,87 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim:
- na iznos od 2,31 EUR od 5.11.2008. do isplate
- na iznos od 11,88 EUR od 5.1.2009. do isplate
- na iznos od 15,74 EUR od 10.2.2009. do isplate
- na iznos od 17,49 EUR od 5.3.2009. do isplate
- na iznos od 13,10 EUR od 6.4.2009. do isplate
- na iznos od 10,84 EUR od 5.5.2009. do isplate
- na iznos od 6,90 EUR od 5.6.2009. do isplate
- na iznos od 3,80 EUR od 6.7.2009. do isplate
- na iznos od 3,77 EUR od 4.8.2009. do isplate
- na iznos od 7,09 EUR od 4.9.2009. do isplate
- na iznos od 5,12 EUR od 5.10.2009. do isplate
- na iznos od 5,01 EUR od 5.11.2009. do isplate
- na iznos od 6,66 EUR od 4.12.2009. do isplate
- na iznos od 11,24 EUR od 5.1.2010. do isplate
- na iznos od 14,26 EUR od 5.2.2010. do isplate
- na iznos od 14,52 EUR od 6.4.2010. do isplate
- na iznos od 24,05 EUR od 6.4.2010. do isplate
- na iznos od 19,87 EUR od 5.5.2010. do isplate
- na iznos od 23,90 EUR od 4.6.2010. do isplate
- na iznos od 39,23 EUR od 5.7.2010. do isplate
- na iznos od 33,89 EUR od 4.8.2010. do isplate
- na iznos od 51,19 EUR od 6.9.2010. do isplate
- na iznos od 43,56 EUR od 5.10.2010. do isplate
- na iznos od 37,36 EUR od 5.11.2010. do isplate
- na iznos od 55,66 EUR od 6.12.2010. do isplate
- na iznos od 72,94 EUR od 5.1.2011. do isplate
- na iznos od 60,85 EUR od 4.2.2011. do isplate
- na iznos od 65,49 EUR od 4.3.2011. do isplate
- na iznos od 54,07 EUR od 5.4.2011. do isplate
- na iznos od 60,72 EUR od 5.5.2011. do isplate
- na iznos od 85,21 EUR od 6.6.2011. do isplate
- na iznos od 77,40 EUR od 4.8.2011. do isplate
- na iznos od 113,54 EUR od 5.9.2011. do isplate
- na iznos od 131,42 EUR od 5.10.2011. do isplate
- na iznos od 84,72 EUR od 14.10.2011. do isplate
- na iznos od 88,58 EUR od 4.11.2011. do isplate
- na iznos od 86,71 EUR od 5.12.2011. do isplate
- na iznos od 91,47 EUR od 5.1.2012. do isplate
- na iznos od 96,93 EUR od 5.3.2012. do isplate
- na iznos od 95,46 EUR od 5.4.2012. do isplate
- na iznos od 92,97 EUR od 4.5.2012. do isplate
- na iznos od 93,99 EUR od 5.6.2012. do isplate
- na iznos od 96,59 EUR od 11.7.2012. do isplate
- na iznos od 94,54 EUR od 11.7.2012. do isplate
- na iznos od 95,52 EUR od 5.9.2012. do isplate
- na iznos od 92,44 EUR od 5.10.2012. do isplate
- na iznos od 89,63 EUR od 6.11.2012. do isplate
- na iznos od 93,57 EUR od 7.12.2012. do isplate
- na iznos od 91,39 EUR od 8.1.2013. do isplate
- na iznos od 94,28 EUR od 16.1.2013. do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe članka. 4. toč. 4. 4. i čl. 9. toč. 9. 1. Ugovora o kreditu br. 17092, Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2005-01 od 17. siječnja 2006. godine, u dijelu u kojem se navodi “...Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u toč. 9. 1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita...“ (čl.4.toč.4.4.) i „...Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit...“ (čl.9.toč.9.1.), bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu, koji ugovor je sklopljen između tuženika Porsche Leasing d.o.o., iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 i tužitelja JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
IV Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 1.321,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim:
- na iznos od 5,23 EUR od 6.10.2006. do isplate
- na iznos od 5,24 EUR od 6.10.2006. do isplate
- na iznos od 5,19 EUR od 10.11.2006. do isplate
- na iznos od 5,20 EUR od 12.12.2006. do isplate
- na iznos od 10,89 EUR od 9.1.2007. do isplate
- na iznos od 10,87 EUR od 9.2.2007. do isplate
- na iznos od 10,86 EUR od 13.3.2007. do isplate
- na iznos od 10,84 EUR od 10.4.2007. do isplate
- na iznos od 10,61 EUR od 11.5.2007. do isplate
- na iznos od 10,61 EUR od 27.6.2007. do isplate
- na iznos od 15,92 EUR od 10.7.2007. do isplate
- na iznos od 16,01 EUR od 17.8.2007. do isplate
- na iznos od 16,09 EUR od 7.9.2007. do isplate
- na iznos od 15,84 EUR od 5.10.2007. do isplate
- na iznos od 15,86 EUR od 5.11.2007. do isplate
- na iznos od 16,03 EUR od 18.12.2007. do isplate
- na iznos od 16,14 EUR od 11.1.2008. do isplate
- na iznos od 16,20 EUR od 6.2.2008. do isplate
- na iznos od 16,64 EUR od 7.3.2008. do isplate
- na iznos od 16,62 EUR od 8.4.2008. do isplate
- na iznos od 16,11 EUR od 7.5.2008. do isplate
- na iznos od 16,29 EUR od 6.6.2008. do isplate
- na iznos od 16,21 EUR od 10.7.2008. do isplate
- na iznos od 15,97 EUR od 8.8.2008. do isplate
- na iznos od 16,02 EUR od 8.9.2008. do isplate
- na iznos od 16,42 EUR od 3.10.2008. do isplate
- na iznos od 17,26 EUR od 5.11.2008. do isplate
- na iznos od 16,95 EUR od 5.12.2008. do isplate
- na iznos od 17,81 EUR od 5.1.2009. do isplate
- na iznos od 18,04 EUR od 10.2.2009. do isplate
- na iznos od 18,14 EUR od 5.3.2009. do isplate
- na iznos od 17,88 EUR od 6.4.2009. do isplate
- na iznos od 17,76 EUR od 5.5.2009. do isplate
- na iznos od 17,52 EUR od 5.6.2009. do isplate
- na iznos od 17,34 EUR od 6.7.2009. do isplate
- na iznos od 17,94 EUR od 4.8.2009. do isplate
- na iznos od 18,14 EUR od 4.9.2009. do isplate
- na iznos od 18,02 EUR od 5.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,01 EUR od 5.11.2009. do isplate
- na iznos od 16,17 EUR od 4.12.2009. do isplate
- na iznos od 16,53 EUR od 5.1.2010. do isplate
- na iznos od 16,70 EUR od 5.2.2010. do isplate
- na iznos od 16,71 EUR od 6.4.2010. do isplate
- na iznos od 17,24 EUR od 6.4.2010. do isplate
- na iznos od 17,01 EUR od 5.5.2010. do isplate
- na iznos od 17,23 EUR od 4.6.2010. do isplate
- na iznos od 18,07 EUR od 5.7.2010. do isplate
- na iznos od 17,78 EUR od 4.8.2010. do isplate
- na iznos od 18,73 EUR od 6.9.2010. do isplate
- na iznos od 18,31 EUR od 5.10.2010. do isplate
- na iznos od 17,97 EUR od 5.11.2010. do isplate
- na iznos od 18,97 EUR od 6.12.2010. do isplate
- na iznos od 19,93 EUR od 5.1.2011. do isplate
- na iznos od 19,26 EUR od 4.2.2011. do isplate
- na iznos od 19,52 EUR od 4.3.2011. do isplate
- na iznos od 18,89 EUR od 5.4.2011. do isplate
- na iznos od 19,25 EUR od 5.5.2011. do isplate
- na iznos od 20,60 EUR od 6.6.2011. do isplate
- na iznos od 20,17 EUR od 4.8.2011. do isplate
- na iznos od 22,16 EUR od 5.9.2011. do isplate
- na iznos od 23,14 EUR od 5.10.2011. do isplate
- na iznos od 20,57 EUR od 14.10.2011. do isplate
- na iznos od 20,79 EUR od 4.11.2011. do isplate
- na iznos od 20,68 EUR od 5.12.2011. do isplate
- na iznos od 20,94 EUR od 5.1.2012. do isplate
- na iznos od 21,24 EUR od 5.3.2012. do isplate
- na iznos od 21,16 EUR od 5.4.2012. do isplate
- na iznos od 21,03 EUR od 4.5.2012. do isplate
- na iznos od 21,08 EUR od 5.6.2012. do isplate
- na iznos od 21,23 EUR od 11.7.2012. do isplate
- na iznos od 21,11 EUR od 11.7.2012. do isplate
- na iznos od 21,17 EUR od 5.9.2012. do isplate
- na iznos od 21,00 EUR od 5.10.2012. do isplate
- na iznos od 20,84 EUR od 6.11.2012. do isplate
- na iznos od 21,06 EUR od 7.12.2012. do isplate
- na iznos od 20,94 EUR od 8.1.2013. do isplate
- na iznos od 21,10 EUR od 16.1.2013. do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V. Utvrđuju se ništetnim odredbe odlomka II. i III. Ugovora o kreditu br. 17092 od 17. siječnja 2006. godine, u dijelu u kojem se određuje trošak zaključenja ugovora u iznosu od 1.058,57 CHF (uklj. PDV 22%) te se za isti iznos umanjuje ukupan iznos isplate kredita od strane tuženika, koji ugovor je sklopljen između tuženika Porsche Leasing d.o.o., iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 i tužitelja JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
VI Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 674,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20.01.2006. godine po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.331,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5.
3. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
4. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi razlozi ni nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi moglo ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli CHF te u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te posljedično navedenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa s osnove tih ništenih ugovornih odredaba ugovora o kreditu jer da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojim je povrijeđeno tužiteljevo potrošačko pravo.
6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom, davateljem kredita sklopio 17. siječnja 2006. ugovor o kreditu broj 17092 u iznosu od 31.303,30 CHF (švicarskih franaka) u protuvrijednosti kuna,
- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavio tuženik (trgovac, davatelj kredita) tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi te nije bio upoznat na rizik kredita s valutnom klauzulom CHF, a niti je upoznat s metodom izračuna jednostranog promjenjive kamatne stope,
- da je tim ugovorom određena kamatna stopa od 6,50% i da je ugovorena promjenjivost kamatne stope,
- da je kredit tužitelju odobren isplaćen za kupnju osobnog automobila,
- da je ugovor zaključen u trajanju od 84 mjeseca,
- da je tijekom otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao.,
-da je tužitelju naplaćena naknada za zaključenje ugovora u visini od 674,57 EUR. , - da je sporno je su li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te jesu li kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. -
-da je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja, a konačno, sporna je i valjanost odredbe kojom je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za zaključenje ugovora u protuvrijednosti od 674,57 CHF,
-da iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podignut za kupovinu osobnog automobila koji je koristio za privatne potrebe jer je zaposlen u MUP-u i nikada nije obavljao poduzetničku djelatnost, a što je nespojivo s tužiteljevom profesijom. U autosalonu se odlučio za vozilo i oni su mu ponudili ugovore u valuti EUR i CHF no sugerirali su mu ovaj u CHF kao povoljniji. Rečeno mu je dapače da je valuta CHF stabilnija od EUR-a. Nitko ga nije upozorio na to da bi rata mogla za toliko narasti. Razumio je što znači valutna klauzula, i prije ovoga dizao je neke kredite, međutim kod njih su rate rasle neznatno te nije bio svjestan velikih oscilacija do kojih će ovdje doći. Vidio je da je ugovorena promjenjiva kamata no nitko mu nije objasnio zašto se ona mijenja kao niti da će se toliko mijenjati. Također je vidio i da je ugovorena naknada za obradu ugovora, o tome nije mogao pregovarati već je sve bilo praktički na gotovo. Ugovor ga je čekao unaprijed sastavljen i preuzeo ga je samo radi ovjere. Da je znao da će mu rate u konačnici toliko rasti ne bi se odlučio na taj ugovor. Iskazuje da je sve rješavao u auto kući, u leasing firmi nije niti bio, te mu nitko nije rekao razlog zašto se plaća naknada za obradu kredita niti čemu služi,
- da je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. KV iz kojeg nalaza proizlazi da je zbog rasta tečaja više plaćen iznos od 2.678,87 EUR, dok je zbog rasta kamatne stope tužitelj preplatio 1.321,00 EUR, dok troškovi zaključenja ugovora iznose 674,57 EUR,
-da tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje, dok tuženik ne prigovara matematičkom izračunu, ali i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.
- da je sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a., obzirom da tuženik ne ističe nikakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, već ponavlja osporavanje osnove potraživanja tužitelja,
- Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev na ime preplaćenog tečaja u ukupnom iznosu 2.678,87 eura, kao i zahtjev na ime preplata zbog rasta kamatne stope od 1.321,00 EUR,
- da je sud dopustio preinaku kako je tužitelj to zatražio svojim zahtjevom uređenim nakon provedenog vještačenja. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP -a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su - IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem,
- da je neosnovan prigovor zastare.
7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.
8. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 17. siječnja 2006., a utuženi period je od studenog 2008. do siječnja 2013.) za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje, ZZP/03), koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje ZZP/07), koji je bio važeći u vrijeme otplate u utuženom periodu.
Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Prema odredbi članka 84. ZZP-a/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Navedena odredba identična je odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava (sada ništetna).
Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP-a/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
9. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
10. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99., dalje: ZOO/91), u svezi s odredbom članka 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO/05), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
11. Nadalje, prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11.1. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
11.2. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
12. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci davatelja kredita (trgovca) je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci davatelja kredita (trgovca).
12.1 U konkretnom slučaju to znači da je u predmetnom ugovoru o kreditu davatelj kredita (tuženik) morao tužitelju na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
12.2 Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
12.3. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
12.4. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci kreditora (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
13. U predmetnom slučaju tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi. Nadalje, do promjene kamatne stope dolazi na temelju jednostrane odluke kreditora, dakle, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i davatelja kredita (trgovaca) kao kreditora, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP-a.
13.1. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 81. stavak 1. ZZP-a/03 odnosno 96. stavak 1. ZZP-a/07 u svezi odredbi iz članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. ZOO-a. Naime, kako je naprijed objašnjeno odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 6,50 % koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.
13.2. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja te je tuženik kao savjesni trgovac trebao odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. Umjesto toga, tuženik je tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koje ga stavlja u neravnopravan položaj, a koja odredba prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
14. Također su prava i interesi tužitelja, kao potrošača, povrijeđeni ugovaranjem nepoštene, a time i ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli CHF u predmetnom ugovoru o potrošačkom kreditiranju. Naime, u predmetnom ugovoru ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Međutim, tijekom pregovora, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik, kao trgovac, nije tužitelja, kao potrošača, u cijelosti informirao o riziku tečajne razlike, odnosno o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, sve bez mogućnosti posebnog ugovaranja i pregovora, a što je za posljedicu imalo nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, trgovac, kao jača ugovorna stranka, trebao je potrošača, kao slabiju ugovornu stranu, upozoriti na rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta. Međutim, tuženik to nije učinio, usprkos svijesti o tome da prosječni potrošač to ne zna pa mu je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva. Stoga je potrošaču potrebno razumljivo upozorenje na rizik tečajne razlike kod valute CHF, kako bi na temelju takve obavijesti bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U takvim okolnosti kreditor nije postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno zbog čega je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu CHF došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Za istaknuti je i to da neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga o tome kreditor (trgovac) nije informirao. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipski formuliranom ugovoru koji je kreditor sam sastavio unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, bi postojala. Dakle, neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak, ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je odredba nepoštena, a time i ništena. Time je tuženik postupio suprotno citiranim odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP-a/03 i članaka 96. i 97. ZZP-a/07 te suprotno citiranim odredbama članka 272. ZOO-au svezi s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. ZOO- a.
15. Odredbom članka 1101. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.
16. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
17. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike više plaćenog s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, jer je banka nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe. To pravo tužitelja proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio stručno i u skladu s danim zadatkom te dostatno obrazloženo.
17.1 Suprotno žalbenim navodima proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).
18. Neosnovan je i žalbeni razlog tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Naime, potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. ZZP-a/03 i ZZP-a/07), što je uostalom navedeno i u Uvjetima ugovora o kreditu članak 1. „Određivanje pojmova“ (str. 7. prvostupanjskog predmeta). Prvostupanjski je sud na temelju iskaza tužitelja i čitanjem predmetnog ugovora o kreditu utvrdio kako tužitelj ima svojstvo potrošača. Predmetni kredit podigao je radi rješavanja kupnje osobnog vozila za svoje osobne potrebe.
18.1. Također iz predmetnog ugovora i više nego jasno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu koji je sklopljen između tužitelja, kao potrošača, i tuženika kao davatelja kredita (trgovca).
19. Suprotno žalbenim navodima među strankama nije sporno da ugovor u svojim odredbama članka 2. i 3., ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora u iznosu od 1.057,58 CHF, a koji trošak se umanjuje za iznos isplaćenog kredita, obzirom da ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točka 3. ZZP/03, činjenicu da nije riječ o samo razumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja člankom 2. i 3. ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obveza koja ima učinak da je tuženik defacto oslobođen obveze iz članka 59. točka 3. ZZP/03 da dokazuje da su prije isteka kredita stvarno nastali troškovi stvarno pružene usluge u iznosu od 1.057,58 CHF / 674,57 eura utječe prema shvaćanju suda na pravni položaj tužitelja i stvara na njegovu štetu značaju neravnotežu te je u suprotnosti sa zahtjevom vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
20. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo je stav prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
21. Odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu pod točkom V. Izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.
23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci.
U Splitu,6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević