REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5669/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Mirjane Magud, članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ČIJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČI iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tonćiu Miliću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženice JIJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 58/2023-3 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P - 74/2022 od 15. studenog 2022., ispravljene rješenjem istoga suda broj P - 74/2022 od 28. studenog 2022., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 58/2023-3 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P - 74/2022 od 15. studenog 2022., ispravljene rješenjem istoga suda broj P - 74/2022 od 28. studenog 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im tuženica preda u suposjed nekretninu kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], dvorište -297 m2; stambena zgrada-110 m2.

4.1. Tuženica je u prijedlogu naznačila pitanje:

„Može li tužiteljica biti aktivno legitimirana, odnosno je li postupak valjano vođen kada tužiteljica, koja pokreće postupak, zbog očitog teškog mentalnog poremećaja nije bila sposobna samostalno zastupati svoje interese niti razumjeti pravne posljedice postupka, a sud je propustio utvrditi njezinu parničnu sposobnost i pritom joj nije osigurao zakonskog zastupnika?“

4.2. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da među strankama nije sporno da su tužiteljice upisane kao suvlasnice svaka u 1/8 dijela, a tuženica u 6/8 dijela predmetne nekretnine, da isključivi posjed navedene nekretnine drži tuženica…“, te - „…da tuženica neosnovano drži isključivi posjed prijepora bez dogovora s ostalim suvlasnicima te da je tuženica dužna predati spornu nekretninu u suposjed sukladno odredbama čl. 38. i čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV)...“.

4.3. Pravno pitanje kako ga je u prijedlogu naznačila tuženica ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelje nižestupanjske odluke, pa isto nije važno za odluku u ovom sporu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnost i nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, kod paušalnih navoda o tome da je riječ o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada podnositelj prijedloga ne tvrdi da bi praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima bila nejedinstvena, odnosno da praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske) odgovor na postavljeno pitanje ne bi prelazio okvire važnosti konkretnog spora.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP -a, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa