REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-566/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice OL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu protiv 1. tuženice FL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Valentina Šekerija, odvjetnica u Popovcu, 2. tuženika ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , kojeg zastupa punomoćnik ĐL, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu 1. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-146/2025-2 od 6. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2025/2015-149 od 13. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog 1. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog 1. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-146/2025-2 od 6. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2025/2015-149 od 13. kolovoza 2024.

2. Prvotužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Može li se smatrati da je drugostupanjski sud povodom žalbe dao dostatne i pravno prihvatljive razloge za ocjenu svih žalbenih navoda u situaciji kada isti u bitnome tek ponavlja navode i zaključke prvostupanjske odluke u odnosu na koju su uloženi predmetni pravni lijekovi? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-4322/2018 od dana 06.02.2019. godine)?

2. Je li drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe stranke, dužan očitovati se na sve prigovore , odnosno žalbene razloge koje je stranka istaknula tijekom postupka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III- 4322/2018 od dana 06.02.2019. godine)?

3.Je li drugostupanjski sud propustio stvarno „saslušati“ odnosno propisno ispitati navode, prigovore i žalbene razloge stranke u postupku, u slučaju kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III- 3450/2020 od dana 17.05.2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)? 4. Je li drugostupanjski sud propustio provesti odgovarajuće ispitivanje navoda, prigovora i žalbenih razloga stranke u postupka u situaciji kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti, odnosno na taj način pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, učinio teoretskim i iluzornim, a ne praktičnim i djelotvornim? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-3450/2020 od dana 17.05.2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)?

5. Je li drugostupanjski sud u postupku, imajući u vidu pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, obvezan poduzeti odgovarajuće mjere, u vidu ispitivanja i davanja odgovora na odlučne tvrdnje iznesene od strane stranke u postupka i što se ima smatrati „odlučnim“, odnosno kakvo, kvalitativno i kvantitativno, je obrazloženje odnosno „ispitivanje i davanje odgovora“ nužno kako bi se moglo smatrati da je sud izvršio svoju obvezu propisanu člankom 375. stavkom 1. ZPP-a? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-3450/2020 od dana 17.05.2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)?

6. Je li počinjena apsolutno bitna procesna povreda u postupku iz članka 365., 354.stavka 2. točke 11. i 375. ZPP-a, u slučaju kada sud nije stvarno ispitivao istaknute žalbene navode stranke, već je paušalno konstatirao kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, pozivajući se na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo ? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-3450/2020 od dana 17.05.2023.)'

7. Kakvo, kvalitativno i kvantitativno, obrazloženje sudske odluke je nužno kako bi se moglo smatrati da je sud naveo dostatne i relevantne razloge kojima se vodio u donošenju svoje odluke, odnosno može li se pukim konstatiranjem kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, uz pozivanje na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo smatrati da je sud stvarno ispitao predmet i odgovorio na sve bitne navode stranaka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-1275/2023 od dana 10.04.2024. godine, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske)?

8. Da li usmeni sporazum suvlasnika nekretnine o načinu korištenja realnog dijela zajedničkih dijelova nekretnine u suvlasništvu ili faktično „izvršavanje posjeda“ na istom djelu nekretnine predstavlja valjanu pravnu osnovu („pravo“) temeljem kojeg, a primjenom odredbe članka 42. stavak 1. 163. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnik koji koristi isti dio nekretnine može pravno osnovano odbiti predaju u suposjed istog realnog dijela zajedničkih dijelova nekretnine u suvlasništvu drugim suvlasnicima iste nekretnine, te, ako da, pod kojim uvjetima i pretpostavkama ? (Revd 2187/2020, Revd 79/2019, Revd 752/2021)?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da 1. tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljeno pravo na pravično suđenje.

5. U odnosu na postavljena pitanja (1. do 7.) valja reći da ta pitanja nisu važna u smislu odredbe članka čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a posebice za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer se radi o pitanjima postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju. U situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda i o kojem postoji različita praksa nižestupanjskih sudova (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnim pitanjima u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a.

5.1. U odnosu na osmo postavljeno pitanje valja reći da je pitanje usko povezano za tužiteljevu ocjenu pojedinih dokaza i utvrđenih činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, te posljedično osporava primjenu materijalnog prava. Pitanje se, u suštini, temelji na tvrdnjama i stavovima tužitelja i teže preocjeni rezultata provedenog dokazivanja i drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja, a ne na pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda koje odstupa od prakse revizijskog suda ili prakse nekog drugog suda drugog stupnja, dok odluke na koju se tužitelj poziva u prijedlog nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

7. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljenog prava na pravično suđenje uz već navedeno u vezi postavljenih pitanja, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima 1. tužitelju bilo omogućeno da iznese odlučne činjenice te predloži dokaze za istaknuti zahtjev. U svojoj odluci, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, iznijeli su dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o činjenica odlučnim za ishod spora i te se odluke ne mogu smatrati neobrazloženim ili arbitrarnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je 1. tužitelju u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Dakle, kako 1. tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a, točka II. izreke.

Zagreb, 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek