Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: UsI-2534/2022-12

1

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik 6 i 8                                              Poslovni broj: UsI-2534/2022-12

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E N J E

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice T. L. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: , radi utvrđivanja obveze doprinosa, 12. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21-01/449, URBROJ: 513-04-22-2 od 15. srpnja 2022.

 

r i  j e š i o  j e

 

Odbija se prijedlog tužiteljice da tužba ima odgodni učinak.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/21-01/449, URBROJ: 513-04-22-2 od 15. srpnja 2022.odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave D., KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00171, URBROJ: 513-07-01-03-2020-01 od 27. listopada 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se kao osiguraniku po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva / likvidatora / upravitelja zadruge, utvrđuje za 2019. godinu obveza doprinosa, u iznosima, kako je navedeno u izreci toga rješenja.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je s D. K. kao prenositeljem i jedinim članom društva kao stjecatelj sklopila Ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji čini 100% temeljnog kapitala u društvu N. A. j.d.o.o., međutim da prenositelj nije ispunio obveze iz navedenog ugovora, odbio je predati pečat društva, poslovnu dokumentaciju, rješenje o upisu promjena u registar i drugo, radi čega je podnijela žalbu na rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Zg/Tt18/36338-2 od 15.10.2018. godine kojim je upisana kao nositelj udjela i član društva, međutim, ta je žalba odbijena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-406/2019-2. Ističe dalje da je višestruko pozivala prenositelja na ispunjenje obveza iz Ugovora, međutim, imenovani na navedeno nije pristao, pa u situaciji kada je drugi puta uhićen zbog prijevara kupaca sa stanovima, po izlasku iz istražnog zatvora obvezao se sporazumno s tužiteljicom ponovno preuzeti firmu, te je na temelju takvog dogovora sklopljen Ugovor o prijenosu (vraćanju) 100% poslovnog udjela tako da je od 17. veljače 2020. D. K. preuzeo sve udjele u navedenom društvu. Nadalje navodi da nema osnova za utvrđenje obveze doprinosa za 2019. na način kako je to napravilo prvostupanjsko tijelo, pozivom na navode  koje je iznijela u žalbi, jer faktičnu vlast nad društvom nije imala, nikada nije otvorila poslovni račun niti je faktično bila zaposlena u društvu čiji je postala član i nije poduzela nijedan pravni ili trgovački posao u ime tog društva, a također joj nije isplaćen niti dohodak koji bi trebao poslužiti kao osnovica za izračun doprinosa. Navodi da je na sve ovo ukazala i u žalbi, ističući da je bez svoje krivnje na nezakonit način bila onemogućena u ostvarivanju prava i obveza osnivača odnosno člana društva, a navedeno nije mogla otkloniti bez pokretanja odgovarajućih postupaka, pa je u tom pravcu iscrpila sve mogućnosti, a ove okolnosti tuženik nije  uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje.

Predlaže nadalje da sud donese odluku o odgodnom učinku tužbe, jer bi joj izvršenjem odluke nastala nepopravljiva šteta, budući da nije u radnom odnosu i nema primanja niti kakve imovine osim neispravnog automobila starog preko 20 godina koji nije u voznom stanju i na kojem je od nedavno upisana zabrana otuđenja, obzirom na to da zbog trenutne blokade računa teško može zasnovati radni odnos, a uzdržavaju je roditelji s kojima živi u zajedničkom kućanstvu.

Također zahtjeva oslobođenje od plaćanja troškova sudske pristojbe, jer istu ne može platiti bez štetnih posljedica za sebe i članove svoje obitelji.

             

4.              Tuženik  u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi spor bez rasprave te tužbu odbije kao neosnovanu.

 

5.              Presuda u ovom sporu donosi se nakon održane rasprave 12. siječnja 2024., na koju su pozvane strane spora. Rasprava je održana u odsutnosti stranaka, na temelju ovlaštenja iz odredaba članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), koje iako uredno pozvane raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale. Tijekom spora strankama je dana mogućnost strankama da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke te spornim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog spora, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen  tužiteljici 27. listopada 2022.

 

6.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog sudu uz odgovoru na tužbu.

              Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice i svjedoka J. S., na okolnosti sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela društva N. A. j. d.o.o.

 

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

8.              Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, u kojemu je utvrđeno da je prema podacima OIB sustava tužiteljica bila član uprave/izvršni direktor/likvidator/upravitelj zadruge u vremenu od 01.01.2019. do 31.12.2019. kod N. A. j.d.o.o., a u istom razdoblju prijavljena i kao osiguranik prema osnovi osiguranja: radni odnos, osnovica za obračun doprinosa: 1.922,60 kn.  Rješenje je doneseno pozivom na odredbe Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18., dalje: Zakon), a temeljem članka 187.c  Zakona u vezi s člankom 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ).

 

9.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u cijelosti prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog rješenja, pozivom na odredbe Zakona. Žalbene navode tuženik cijeni neosnovanima, te žalbu odbija na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

 

10.              U konkretnom predmetu činjenice od kojih ovisi primjena prava nisu sporne. Naime, tužiteljica niti ne tvrdi niti ne dokazuje da u razdoblju od 1.1.2019. do 31.12.2019. ne bi bila kao član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge upisana u trgovački registar, te u istom razdoblju osigurana osnovom radnog odnosa kod navedenog društva.

 

11.                Prema članku 187.c  stavku 1. Zakona član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. ovoga Zakona odnosno člankom 37. stavkom 2. ovoga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.              Prema članku 187.d Zakona doprinosi se obračunavaju na godišnju osnovicu iz članka 187.e ovoga Zakona, i to: 1. doprinos za mirovinsko osiguranje, 2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika toga osiguranja) i 3. doprinos za zdravstveno osiguranje.

Prema članku 187.e Zakona godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje se kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona odnosno članka 37. stavka 2. ovoga Zakona.

Prema članku 187.f Zakona razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa je razdoblje od imenovanja do opoziva člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge odnosno do nastupa pravnih učinaka otvaranja stečajnog postupka i/ili likvidacije trgovačkog društva odnosno zadruge, prema podacima iz nadležnog sudskog registra (stavak 1.). Kada se doprinosi obračunavaju prema osnovici iz članka 187.e ovoga Zakona, a razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće je od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza (stavak 2.).

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Upravna su tijela imala osnova temeljem odredaba Zakona koje se citiraju tužiteljici utvrditi obvezu plaćanja doprinosa u iznosima određenima u izreci prvostupanjskog rješenja, za koje postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa.

 

13.              Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je tuženik odluku o neosnovanosti žalbe utemeljio na odlučnoj činjenici, koja tijekom postupka pred upravnim tijelima, a niti tijekom ovog spora, nije dovedena u pitanje, da je tužiteljica tijekom 2019. bila član uprave predmetnog društva, osigurana osnovom radnog odnosa.

 

14.              Kraj nesporno utvrđene činjenice da je tužiteljica sklopila Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, te da su odluke na koje se poziva u tužbi upisane u sudski registar pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, budući da je žalba tužiteljice izjavljena protiv tog rješenja odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda, dakle, imajući u vidu da je tužiteljica 2019. bila upisana kao direktor toga društva, razlozi koje ističe a koji se tiču okolnosti sklapanja Ugovora, ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Ostali razlozi tužbe, a koji se tiču financijske i obiteljske situacije ne mogu se cijeniti osnovanima, jer ne utječu na zakonitost odluke i pravilnost utvrđene obveze. Ovo zato, jer je obveza doprinosa vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja, a početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnovu osiguranja utvrđuju nositelji obveznih osiguranja (čl. 5. stavak 1. Zakona).

 

15.              U konkretnom slučaju nema osnova niti za primjenu iznimke od utvrđenja obveze plaćanja doprinosa koju Zakon propisuje u članku 187.c stavak 2. kojim je propisano da se za člana uprave, izvršnog direktora trgovačkog društva, likvidatora i upravitelja zadruge koji je osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, osim ako je korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne utvrđuje obveza doprinosa prema stavku 1. ovoga članka. Ova pretpostavka u slučaju tužiteljice nije ispunjena.

 

16.              Okolnosti koje navodi tužiteljica kada tvrdi da je žrtva počinjenog kaznenog djela prijevare, pa u tom smislu ističe da je podnijela kaznenu prijavu protiv D. K., o čemu u spisu postoji potvrda IV. policijske postaje Z. URBROJ: 511-19-30-3/3-170/20 od 19. rujna 2022., slijedom čega da je ništav Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, također ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

              Naime, ukoliko i kada tužiteljica uspije osporiti Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, pa slijedom toga i posljedice sklapanja takvog ugovora, upisom promjena u sudski registar, navedeno može biti nova činjenica odnosno dokaz koji u skladu sa zakonskim odredbama u propisanim rokovima, daje mogućnost preispitivanja osporenog rješenja donesenog u predmetu utvrđivanja obveze doprinosa, po izvanrednim pravnim lijekovima propisanima odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

 

17.              Kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice i predloženog svjedoka na okolnosti iz tužbe. Ovo zato, jer  saslušanje stranke i svjedoka nije prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje odlučne činjenice tužiteljice kao osobe upisane u registar trgovačkog suda kao člana uprave trgovačkog društva, kraj zakonom ustanovljene i propisane evidencije koju vodi nadležni Trgovački sud, o čemu u spisu postoji dokumentacija u vidu izlista Povijesnog izvatka iz sudskog registra.

              Slijedom navedenog, raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka odbijeno je kao nepotrebno i neučinkovito, u skladu s načelom učinkovitosti propisanim člankom 8. ZUS-a.

 

18.              Stoga navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

19.               Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

20.              Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

21.              Prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe nije osnovan. Ovo zato, jer uvjeti iz odredbe članka 26. stavka 2. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni.

              Naime, tim je člankom propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.              Člankom 235. Zakona propisano je, između ostaloga da postupke utvrđivanja odnosno obračunavanja obveze doprinosa provodi Porezna uprava prema odredbama Općega poreznog zakona.             

Člankom 186. stavkom 2. OPZ-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.             

Stoga, budući da u konkretnom slučaju žalba ne odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja, nije ispunjen jedan od tri kumulativna uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe, pa razmatranje preostalih razloga vezanih za štetne posljedice, ne dovodi do drugačije odluke.

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci rješenja.

 

22.              U odnosu na prijedlog tužiteljice za oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe, napominje se tužiteljica da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, oblik sekundarne pravne pomoći (čl. 12. stavak 2. točka b) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, „Narodne novine“ broj 143/13. i 98/19., dalje: ZBPP), te da se postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu (čl. 16. stavak 1.), a da oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je upravnom tijelu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije (čl. 19. stavak 8. ZBPP-a).

 

U Zagrebu, 12. siječnja 2024.

Sutkinja

 Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).

Protiv rješenja žalba nije dopuštena.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu