Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtve fašizma 7
Poslovni broj: Kž-523/2025-5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Rijeci , kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić , predsjednika vijeća , te Mladenke Paro-Rudić i Sandre Juranović , članova vijeća , uz sudjelovanje Ivane Štefančić , kao zapisničara , u kaznenom predmetu protiv optuženika JC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika izjavljenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , poslovni broj K-1285/2025, od 24. srpnja 2025. , u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026. ,
pretpostavljam da je
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika JCte se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu , poslovni broj K-1285/2025, od 24. srpnja 2025. , optuženik JCproglašen je krivim da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 , pa je temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci u koju kaznu zatvora mu je, temeljem članka 54. KZ/11 , uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. ožujka 2025. do 24. srpnja 2025.
1.1. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen snašenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 .
2. Protiv te presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o kazneno j sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Žalbu je protiv citirane presude izjavio i optuženik JC putem branitelja Ive Farčića, odvjetnika iz Zagreba, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni izricanjem blaže kazne optuženiku.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Ive Farčića, odvjetnika iz Zagreba, u kojem navodi da su navodi u žalbi državnog odvjetnika neosnovani predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u prevelikoj mjeri cijenio olakotne okolnosti utvrđene kod optuženika poglavito imajući u vidu njegovu dosadašnju osuđivanost i činjenicu da bi optuženik kao otac maloljetnog djeteta trebao biti primjer drugima, a činjenjem kaznenih djela da pruža pogrešan primjer svom djetetu, da je optuženik već u tri navrata pravomoćno osuđivan, u dva navrata zbog imovinskih kaznenih djela sa izrečenim uvjetnim osudama i u jednom navratu zbog istovrsnog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci zamijenjenu radom za opće dobro na slobodi te da je u tijeku još jedan kazneni postupak povodom potvrđene optužnice zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, smatrajući da prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri ne cijeni optuženikovu raniju osuđivanost i činjenicu da ranije izrečene sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje sukladno pozitivnim propisima te da je optuženik nekritičan prema svom protupravnom postupanju obzirom da na njega nisu u dovoljnoj mjeri utjecale ranije izrečene sankcije pa da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti izrečenom sankcijom za predmetno kazneno djelo.
7. Optuženik žalbom osporava odluku o kazni smatrajući da je ista neprimjereno stroga obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito one koje se tiču osobe optuženika i težine samog djela jer da je optuženik tijekom cijelog postupka pokazao visoku razinu suradnje obzirom da je priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, izrazio iskreno žaljenje i kajanje izražavajući svijest o neprimjerenosti svoga ponašanja, da je nezaposlen, bez prihoda, bez imovine, otac jednog maloljetnog djeteta, da je pritisnut teškim životnim okolnostima, da je njegov otac s kojim da je imao blizak i emotivni odnos preminuo zbog teškog zdravstvenog stanja za vrijeme boravka optuženika u istražnom zatvoru te da se radi o incidentnom ponašanju optuženika u kontekstu složenih i dugotrajnih unutar obiteljskih sukoba oko imovinskih pitanja zbog čega da bi se svrha kažnjavanja, kako individualna tako i opća, ostvarila i blažom kazneno pravnom sankcijom.
8. Međutim, žalbe državnog odvjetnika i optuženika, obje u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji, nisu osnovane jer je ocjena ovog vijeća da nema uvjeta za strože odnosno blaže kažnjavanje optuženika budući je kod odlučivanja o kaznenoj sankciji izrečenoj optuženiku JC prvostupanjski sud okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja pravilno i potpuno utvrdio te odmjerio kaznu koja je primjerena težini predmetnog kaznenog djela, osobnim okolnostima optuženika i naravi počinjenog predmetnog kaznenog djela.
9. Tako pravilno prvostupanjski sud uzima u obzir kao olakotne okolnosti na strani optuženika njegovo priznanje koje je svakako doprinijelo efikasnosti i ekonomičnosti u utvrđenju činjenica predmetnog kaznenog postupka, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog što ukazuje na svijest optuženika o svom ponašanju kritične zgode i posljedicama počinjenja predmetnog kaznenog djela, te činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužan se skrbiti, kao i njegovo korektno držanje pred sudom što ukazuje na koji način se odnosi prema posljedicama počinjenja društveno neprihvatljivog djela, dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost ukupno u tri navrata, a u jednom navratu zbog istovrsnog kaznenog djela, pa mu je sukladno ukupnosti olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud izrekao kaznu zatvora blizu donje granice zakonom propisane kazne, pravilno zaključujući da će se tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kaznenopravnih sankcija pa time i adekvatan odvraćajući učinak u okvirima ciljeva individualizirane specijalne i generalne prevencije.
10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da će se izricanjem kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog početka radnji predmetnog kaznenog djela te će se ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika , kao i na druge, da se ne čine kaznena djela.
11. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povredu na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa su slijedećim naprijed navedenog temelja članka 482. ZKP/08 odbijene kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Riječi , 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća :
Srebrenka Šantić