REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3118/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Tkalčec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri u Varaždinu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3777/2024-3 od 5. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 39/2024-4 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3777/2024-3 od 5. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-39/2024-4 od 12. srpnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženika iz prijedloga i predložio prijedlog tuženika odbiti kao neosnovan, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 666/2024-2 od 15. srpnja 2025., prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). To što je tužitelj u sustavu poreza na dodanu vrijednost i što je, prema tvrdnji tuženika, kod kupnje predmetnog oštećenog vozila porez na dodanu vrijednost koristio kao pretporez, ne utječe na institut naknade štete.
5. Za drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti jer su odluke koje navodi kao razloge važnosti za isto donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa isto nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 3843/2020 od 26. travnja 2021. i broj Pž 2248/2019 od 2. rujna 2020., koje tuženik navodi kao razlog važnosti za drugo pravno pitanje, donesene u postupcima u kojima je predmet spora bio regresni zahtjev jednog osiguravajućeg društva prema drugom osiguravajućem društvu.
6. Treće, četvrto i peto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ni za razvoj prava u sudskoj praksi jer je pravno shvaćanja na kojem je utemeljena odluka o troškovima postupka podudarno ustaljenom pravnom shvaćanjem revizijskog suda (primjerice u odlukama broj Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024., broj Rev 1324/2024-2 od 15. listopada 2024., broj Rev 1298/2024 od 30. listopada 2024. i broj Rev 1210/2024-2 od 8. siječnja 2025.) prema kojem kad sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon 5. studenoga 2022. odnosno nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) kojom je izmijenjena vrijednost boda na 1,99 EUR, treba primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenoga 2022.
7. Slijedom navedenog pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su nižestupanjski sudovi u postupku u kojem je donesena pobijana presuda počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija). U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da odredbe čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
9. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno da radnja sastavljanja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila potrebna za donošenje odluke.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
