REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-295/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik AP, diplomirani pravnik zaposlen u INAŠ Sindikatu radnika INA-e i društva INA-a, protiv tuženika Tifon d.o.o., Zagreb, A. von Humboldta 4/V, OIB 77607495225, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Penić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budin-Penić-Skerlev u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1305/14-2 od 2. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-373/12-19 od 30. travnja 2014., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od 9. siječnja 2009. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju HP i odluka tuženika povodom zahtjeva za zaštitu prava od 30. siječnja 2009. te da radni odnos tužitelja nije prestao (stavak I/ izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto prodavača na benzinskoj postoji [adresa], a ako takvog radnog mjesta nema na druge odgovarajuće poslove (stavak II/ izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik s prijedlogom ovom sudu uvažiti reviziju, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. U revizijskom stupnju postupka sporan je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Naime, tužitelju koji je radio na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji, ugovor o radu je otkazan zbog ukidanja radnog mjesta na benzinskim postajama tuženika u noćnim smjenama, kao i zbog pada prometa. Međutim, tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, a što je potvrdio i drugostupanjski sud, utvrđeno je da je tuženik dana 29. prosinca 2008. od Radničkog vijeća radnika tuženika tražio da se očituje o prijedlogu otkaza tužiteljevog ugovora o radu, ali da je već 1. siječnja 2009. s drugim radnikom zaključio ugovor o radu upravo na radno mjesto prodavača na istoj benzinskoj postaji. Obzirom na navedeno sudovi nižeg stupnja su zaključili da je već samim time zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan s obzirom na naprijed navedenu činjenicu. To zato, što se iz navedenog može zaključiti da kod tuženika nije postojao razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
7.1. Suprotno revizijskim navodima u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP). Naime, iz utvrđenja pred nižestupanjskih sudova navedenih u prethodnoj točki obrazloženja, razvidno je, zašto su sudovi utvrdili da je odluka o redovnom otkazu ugovora o radu tuženika nezakonita i nedopuštena.
7.2. Također, u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP jer je sud drugog stupnja ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
7.3. Pri tome, u svojim revizijskim navodima revident, zapravo, ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a što nije moguće iznositi u revizijskom stadiju postupka (argumentum a contrario odredbe iz čl. 385. ZPP).
7.4. Nadalje, u svojoj odluci drugostupanjski sud je pravilo obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog tuženika za ocjenom priloženog dokaza kao niti razmatrao novu činjenicu. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženika da je radnik kojega je tuženik s danom 1. siječnja 2009. zaposlio na radno mjesto prodavač na benzinskoj postaji već bio zaposlen na tom radnom mjestu, sud drugog stupnja je zaključio da navedena činjenica ne proizlazi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, a dodatak ugovoru o radu od 4. rujna 2008. sklopljen između tuženika i NP koji tuženik dostavlja uz žalbu novi je dokaz u spisu. Kako se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti dostavljati novi dokazi odnosno predlagati provođenje novih dokaza (čl. 352. st. 1. ZPP-a) to navod i dokaz tuženika nisu pravno relevantan i kao takvi ne mogu dovesti do donošenja drukčije odluke u ovom postupku.
8.1. Odredbom čl. 106. st. 1. alineja 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 142/03, 114/03, 30/04, 68/05 i 94/09 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), između ostalog i u slučaju: - ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
8.2. Dakle, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer nije prestala potreba za obavljanje poslova tužitelja.
8.3. Već samo iz tog razloga pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužiteljev tužbeni zahtjev.
9. Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
