REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5689/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Mirjane Magud, članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, zastupan po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R – 191/2025-3 od 13. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 45/2022-10 od 3. travnja 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R – 191/2025-3 od 13. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 45/2022-10 od 3. travnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila pitanja:
„1. Može li se opasnost od nastanka invalidnosti radnika ako nastavi obavljati poslove radnika u poljoprivredi podvesti u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14 i 127/17) pod „trajne osobine ili sposobnosti“ radi kojih nije u mogućnosti obavljati svoje poslove?
2. Je li poslodavac dužan prilagoditi poslove radnika u poljoprivredi na način da utvrdi ograničenja za one poslove toga radnog mjesta čiji nastavak rada prijeti nastanku invalidnosti radnika prema mišljenju liječnika medicine rada?
3. Može li se smatrati da kod poslodavca ne postoji upražnjeno radno mjesto prema aktu o sistematizaciji radnih mjesta u trenutku donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku samo ako isto prvostupanjski sud utvrđuje iskazom zakonskog zastupnika poslodavca bez dostavljenog broja i popisa stvarnih izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, odnosno popisa zaposlenih radnika na pojedinom radnom mjestu kod poslodavca u trenutku donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku ukoliko je poslodavac je uskratio podnošenje tih isprava sudu?
4. Je li tužitelj kao radnik u radnom sporu kod osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu u obvezi utvrđivati stvaran broj zaposlenika za pojedino radno mjesto za koje smatra da se radi o poslovima na koje ga je poslodavac mogao i trebao rasporediti sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti u trenutku donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu?
5. Je li tužitelj kao radnik u radnom sporu kod osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu u obvezi utvrđivati stvarne potrebe poslodavca za izvršiteljem za pojedino radno mjesto za koje smatra da se radi o poslovima na koje ga je poslodavac mogao i trebao rasporediti sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti u trenutku donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu?“
4.2. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na činjeničnom utvrđenju (u bitnom s obzirom na pitanja kako ih je tužiteljica naznačila u prijedlogu): - „…da je tuženik dana 28. rujna 2018. donio Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sklopljenom dana 01.06.2015. iz razloga jer radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, uz pravo na otkazni rok, na razmjerni dio korištenja godišnjeg odmora za 2018. i prava na otpremninu…“, - „…da je tuženik nakon redovnog zdravstvenog pregleda tužiteljice dana 11. srpnja 2018. zbog utvrđene nesposobnosti pod točkom 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84 i i 71/2014- u daljnjem tekstu: Pravilnik), istu premjestio sa poslova radnika u poljoprivredi na rad u hladnjači…“, - „…da je tužiteljici na izvanrednom zdravstvenom pregledu dana 25. rujna 2018. nakon što joj je pozlilo na radu u hladnjači, utvrđena nesposobnost za rad i za poslove pod točkom 18. Pravilnika…“, - „…da je tužiteljica nakon redovnog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. srpnja .2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 18., 53. i 54., a nesposobna za točku 16. Pravilnika…“, - „…da je tužiteljica nakon izvanrednog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 25. rujna .2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom, zdravstveno nesposobna i za točku 18. Pravilnika…“, - „…da tužiteljica na ocjene zdravstvene sposobnosti nije uložila pisani prigovor drugostupanjskom povjerenstvu pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu…“, - „…da tuženik nije imao mogućnosti tužiteljici ponuditi neko drugo radno mjesto u svojoj organizaciji na kojem bi mogla obavljati poslove sukladno svojoj zdravstvenoj (ne)sposobnosti. Pored navedenog, kada tužiteljica nije navela niti jedno određeno slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik mogao rasporediti za rad u odnosu na njenu zdravstvenu (ne)sposobnost u trenutku kada joj je otkazao ugovor…“,
- „…Stoga ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da činjenica koja proizlazi iz pregledanog Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika, u kojoj je specijalist medicine rada dr. LJ naveo kategoriju „nesposoban“, ukazuje na zaključak da tužiteljica kao radnik ne može obavljati poslove za koje je sklopila Ugovor o radu, jer bi takav rad mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja radnika koje bi moglo dovesti do invalidnosti….“, te razlozima: - „…U navedenom pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik ko ji opravdano ima očekivanja da će njegov radnik moći obavljati poslove radnog mjesta za koji je sklopljen ugovor o radu, tužiteljici dao otkaz ugovora o radu upravo zbog toga što taj ugovor više ne može izvršavati, jer je imao opravdani razlog za osobno uv jetovani redoviti otkaz (bez krivnje radnika)…“.
4.3. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. U odnosu na daljnje navode tužiteljice iznesene u prijedlogu, valja reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
