REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1050/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr.sc Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate troškova prijevoza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 347/2024-2 od 29. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-883/2016-24 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-347/2024-2 od 29. studenoga 2024. i rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-883/2016-24 od 28. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja od dana 21. siječnja 2023. radi nedopuštenosti.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-883/2016-24 od 28. ožujka 2024.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2387/2025-2 od 11. lipnja 2025. dopustio podnošenje revizije tužitelju zbog povrede temeljnog prava na pristup sudu, zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencije).
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedenog rješenje tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje odnosno podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju je podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je dopuštenost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji zahtjev se odnosi na razliku neisplaćenih naknada troškova prijevoza na posao i sa posla za razdoblje od rujna 2011. do siječnja 2014. prema cijeni mjesečne karte.
8. Nižestupanjski sudovi su odbili prijedlog za donošenje odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu i to iz razloga jer je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova prijevoza dolaska i odlaska na posao i s posla (u odnosu na troškove međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obratno) odlučeno rješenjem Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 9. kolovoza 2010. protiv kojeg tužitelj nije podnio pravovremenu žalbu, a ujedno tužitelj nije podnio novi zahtjev za ostvarenje prava na troškove prijevoza ovlaštenoj osobi tuženika u smislu Pravilnika/13.Nadalje, da o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova prijevoza odlučeno gore navedenim rješenjem koje je postalo pravomoćno, sudovi su se pozvali na odredbu članka 12. ZPP-a. Sudovi su zaključili da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-888/2017-2 od 27. srpnja 2018. pravomoćno odlučeno i o kumuliranom tužbenom zahtjevu, zbog čega je odbačen prijedlog tužitelja da se ponovno raspravlja i odlučuje o kumuliranom tužbenom zahtjevu primjenjujući odredbu članka 333. stavka 2. ZPP-a.
9. U reviziji tužitelj ističe kako se u konkretnom predmetu radi o potraživanju tužitelja s osnova razlike naknade troškova prijevoza, odnosno da je predmet spora razlika u trošku prijevoza, odnosno novčanom potraživanju, a ne o odluci o priznavanju ili nepriznavanju samog prava na naknadu na trošak prijevoza.
10. Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili odredbe članka 333. stavka 2. ZPP- a, i time su počinili povredu prava tužitelja na pristup sudu, jer se ovdje ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, već se radi o tome da su nižestupanjski sudovi propustili odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja.
10.1. Naime, tužitelj je postavio dva tužbena zahtjeva (list 65 do 69 spisa), glavni tužbeni zahtjev kojim je tražio razliku neisplaćenih naknada troškova prijevoza na posao i sa posla za razdoblje od rujna 2011. do siječnja 2014. prema cijeni dnevne pojedinačne karte, i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio razliku neisplaćenih naknada troškova prijevoza na posao i sa posla za razdoblje od rujna 2011. do siječnja 2014.prema cijeni mjesečne karte. Prvostupanjski sud je odlučio o glavnom tužbenom zahtjevu, a eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu nije odlučio. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio glavni tužbeni zahtjev, a o eventualno kumuliranom zahtjevu nije odlučivao jer nije bio sadržan u prvostupanjskoj presudi. U odnosu na drugostupanjsku presudu tužitelj je podnio reviziju, koju je revizijski sud odbacio kao nedopuštenu, ali je u obrazloženju rješenja revizijskog suda sadržana uputa da je potrebno odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
11. Ne može se prihvatiti tvrdnja nižestupanjskih sudova da je o rješenju za naknadu troškova potrebno odlučiti u upravnom postupku, jer u ovom postupku nije sporno je li postoji navedeno rješenje o troškovima postupka, već je sporna njegova visina, odnosno način izračuna razlike za isplatu tih troškova. Obzirom je specifičnost kod troškova prijevoza tužitelja ta što je tužiteljevo radno vrijeme organizirano na način tako da radi u turnusima, što podrazumijeva i rad subotom, nedjeljom, blagdanom, prekovremeno te zbog navedenog nema mogućnost korištenja organiziranog prijevoza na predmetnoj relaciji.
12. Slijedom navedenog, budući da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pravomoćno odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu, a ne i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, a prvostupanjski sud je odbacio prijedlog tužitelja radi donošenja odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kao nedopuštenom smatrajući da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari (čl. 333. ZPP-a) što je potvrđeno drugostupanjskom odlukom, tužitelju je povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao temeljno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. stavka 1. Konvencije.
12.1. Do povrede prava na pristup sudu dolazi kada postupovna pravila zbog pretjeranog pravnog formalizma prestanu služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i počnu predstavljati prepreku za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema shvaćanja Europskog suda za ljudska prava, kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu, dolazi do povrede prava na pristup sudu (Esim protiv Turske, presuda od 17. rujna 2013., broj zahtjeva 59601/09 i dr.).
13. Iz tih razloga došlo je do povrede prava zajamčene člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. Konvencije, pa je valjalo ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjske rješenje, temeljem odredbe članka 391. stavka 7. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
