REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4826/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Mirjane Magud, članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Jordanovac 104, Zagreb, OIB: 46377257342 (ranije: Klinika za plućne bolesti "Jordanovac"), zastupan po punomoćnici UVG, dipl.iur. radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž – 349/2024-4 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn - 38/17-68 od 3. svibnja 2023. i preinačena dopunska presuda istog suda broj Pn - 38/2017-77 od 9. prosnica 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž – 349/2024-4 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn - 38/17-68 od 3. svibnja 2023. i preinačena dopunska presuda istog suda broj Pn - 38/2017-77 od 9. prosinca 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnim navodima pogreške liječnika tuženika prilikom videotorakoskopskog operativnog zahvata abrazije apikalne parijetalne pleure (dalje: VATS), kojem je bila podvrgnuta kod tuženika 27. srpnja 2004.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila pitanja:
„1. Predstavlja li tumačenje suda prema kojem formalni izostanak primjedbi na iskaz svjedoka znači da se priznaju svi njegovi navodi pretjerani pravni formalizam, posebno unatoč činjenici da je revidentica tijekom cjelokupnog postupka iskazivala sadržajno suprotno iskazu svjedoka?
2. Je li informirani pristanak valjan ako pacijent nije obaviješten o mogućim rizicima tog postupka te odgovara li bolnica neovisno o krivnji u slučaju nepostojanja valjanog informiranog pristanka?
3. Predstavlja li elektroskalpel s bakrenom sondom proizvedenom od strane tuženika, čija djelatnost nije proizvodnja navedene tehničke opreme, opasnu stvar?
4. Odgovara li bolnica po načelu objektivne odgovornosti ako je zahvat izvođen predmetom koji se ima smatrati opasnom stvari?
5. Jesu li navodi vještaka proturječni među sobom, ali proturječni i medicinskoj dokumentaciji, razlog za provođenje novog vještačenja, ako je isto predloženo u postupku?
6. Je li nametanje znatnog opterećenja, odnosno visokih troškova postupka, nakon završetka postupka, može predstavljati ograničenje ustavnog prava na pristup sudu?“
4.2. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na činjeničnom utvrđenju (u bitnom s obzirom na pitanja kako ih je tužiteljica naznačila u prijedlogu): - „…iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica, saslušana kao stranka, sama iskazala da joj je u petak, 24. srpnja 2004. dr. DV objasnio operativni postupak, a da joj je sestra prije operacije donijela pisanu suglasnost za operaciju, koju je ona potpisala; da je dr. DV, saslušan kao svjedok na ročištima 16. listopada 2007. i 27. svibnja 2009., iskazao da je tužiteljici i njezinom ocu vrlo detaljno obrazložio i iznio tijek operativnog zahvata, kao i da tužiteljica nije imala primjedbi na iskaz svjedoka dr. FV, pa su žalbeni razlozi, da nije bila informirana o rizicima operacije, suprotni provedenim dokazima i ničim dokazani…“, - „…da iz suglasnih nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Rijeci, po dr. Aldi Ivančić i Medicinskog fakulteta u Osijeku po dr. Grguru Dulić, dr. Branku Radanović i dr. Ivanu Mihaljević, proizlazi da tijekom liječenja osnovne bolesti i komplikacija nastalih pri liječenju osnovne bolesti nije došlo do stručne pogreške, kako u stručnom pristupu, tako i u vremenskoj dinamici obavljanja medicinskih postupaka, da je kod tužiteljice prilikom izvođenja operativnog zahvata došlo do komplikacija koje se ne mogu pripisati nemaru ili propustu liječnika, operativni zahvat je izveden profesionalno i u skladu s pravilima struke, da su komplikacije koje su nastupile rijetke, ali moguće i mogu se pripisati anatomskoj varijaciji živaca i arterije koji su bili u neposrednoj blizini apikalne pleure na kojoj se vršila termobrazija, odnosno atipičnom položaju arterije…“, te „…da se korištenje sonde ne može povezati sa zdravstvenim stanjem tužiteljice…“, te razlozima: „…sonda, koja se nalazila na elektroskalpelu, kojim je obavljen VATS, po ocjeni ovog suda ne može se izdvojiti kao opasna stvar od cjelokupnog konkretnog medicinskog zahvata. Kada se radi o standardnom medicinskom zahvatu, kakva je bila operacija tužiteljice, koji je obavljen u skladu s medicinskom strukom, neovisno o tome kojim sredstvima je zahvat izvršen, za eventualne štetne posljedice takvog zahvata bolnica odgovara po načelu pretpostavljene krivnje. To znači da bi tuženik odgovarao za štetu, da je prilikom operacije tužiteljice bio učinjen propust ili da je operacija bila poduzeta i provedena protivno opće prihvaćenim pravilima za tu vrstu medicinskog liječenja. Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je operativni zahvat nad tužiteljicom izvršen u skladu s pravilima struke, i da pri tom nije bilo nikakvih propusta u postupanju liječnika tuženika, prvostupanjski sud je pravilo primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zaključujući da tuženik nije odgovoran za štetni događaj, prema članku 1063. ZOO…“.
4.3. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, 1., 2. i 5. pitanje kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Kod okolnosti da se pobijana presuda temelji na činjeničnom utvrđenju „…da se korištenje sonde ne može povezati sa zdravstvenim stanjem tužiteljice…“ to 3. i 4. pitanje kako ih je tužiteljica naznačila u prijedlogu nisu važna za odluku u ovom sporu. U odnosu na 6. pitanje koje se odnosi na troškove postupka, a kojim pitanjem tužiteljica problematizira primjenu pravnih shvaćanja iznesenih u odlukama Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 na ovaj predmet valja odgovoriti da obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP-a, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj - odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Međutim, s obzirom na sadržaj tog postavljenog pitanja, kao i na sadržaj navoda tužiteljice iz prijedloga za dopuštenje revizije neodlučno je pozivanje tužiteljice u smislu razloga važnosti na navedene presude Europskog suda za ljudska prava.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
