REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1468/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Garešnice, Garešnica, Vladimira Nazora 20a, OIB: 58382750026, zastupanog po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Mirku Bogdanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4016/2025-9 od 6. studenoga 2025., kojima je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-15/2018-20 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4016/2025-9 od 6. studenoga 2025., kojima je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-15/2018-20 od 14. veljače 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja glase: „1. Je li drugostupanjski sud postupio protivno čl. 188. st. 2. ZPP-a kada je odbio žalbu tuženika i odluku temeljio na razlozima podrednog tužbenog zahtjeva o kojem prvostupanjski sud nije uopće odlučivao te iako je istodobno ocijenio da razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud usvojio primarni tužbeni zahtjev (na koje tuženik u žalbi upire) nisu osnovani?
2. Je li drugostupanjski sud, u situaciji u kojoj je prvostupanjski sud usvojio primarni tužbeni zahtjev, ovlašten primjenom čl. 188. st. 2. ZPP -a u vezi s čl. 2., čl. 5. st. 4. i čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a odlučivati o žalbi na temelju razloga koji se odnose na podredni tužbeni zahtjev, o kojemu prvostupanjski sud nije odlučivao (pri čemu tuženiku nije bilo moguće se prethodno očitovati u odnosu na tu povredu, s obzirom da je ova apsolutno bitna povreda parničnog postupka počinjena tek u drugostupanjskom ponovljenom postupku)?
3. Sudi li drugostupanjski sud izvan granica usvojenog primarnog tužbenog zahtjeva u smislu čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a kada odbija žalbu tuženika pozivajući se na razloge podrednog tužbenog zahtjeva o kojem prvostupanjski nije uopće odlučivao te onemogućava li time drugostupanjski sud tuženiku pravo na pošteno suđenje i pristup sudu iz čl. 2. i čl. 5. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 29. Ustava RH te čl. 6. Konvencije te uskraćuje li se time tuženiku pravo na žalbu iz čl. 18. Ustava RH?
4. Je li drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ako obrazloženje o razlozima presude nije jasno ni razumljivo ako sud u njemu kontradiktorno navodi više tužbenih zahtjeva koji su po svom identitetu različiti jer se temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, zbog čega nije moguće utvrditi na kojem je tužbenom zahtjevu presuda utemeljena te je li time povrijeđeno pravo tuženika na obrazloženu presudu i pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije, a pri tome nije niti obrazložio iz kojih razloga ne cijeni i ne usvaja žalbene navode tuženika (iako iz obrazloženja proizlazi da drugostupanjski sud prihvaća žalbene razloge koje tuženik ističe kada osporava prvostupanjsku presudu, a sve u smislu čl. 375. st.1. ZPP-a)?
5. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je obvezao tuženika na snošenje parničnih troškova u cijelosti, iako su u postupku bili istaknuti i primarni i podredni tužbeni zahtjevi (u odnosu na koje je već podnošenjem tužbe nastupila litispendencija u smislu čl. 194. ZPP-a), a iz rezultata raspravljanja i pravnih shvaćanja sudova proizlazi da tužitelj nije uspio ni s primarnim ni s podrednim tužbenim zahtjevom, dok je tuženik u odnosu na oba zahtjeva uspio?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbiti i odbaciti, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, ocijenjeno je kako navedena pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, a što nije slučaj u ovom predmetu. Također valja istaknuti kako navedena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj postavio dva tužbena zahtjeva, jedan kao „primarni“ i drugi kao „podredni“, što ne koincidira sa sadržajem spisa iz kojeg proizlazi da je u ovom postupku bio istaknut samo jedan tužbeni zahtjev (radi isplate iznosa od 721.552,52 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama).
7. U odnosu na peto postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tuženika, valja istaknuti kako navedeno pitanje također polazi od pogrešne pretpostavke da su „u postupku bili istaknuti i primarni i podredni tužbeni zahtjevi“, kao i da je „tuženik u odnosu na oba zahtjeva uspio“, budući da navedeno ne koincidira sa sadržajem ovog spisa, a slijedom čega odgovor na navedeno pitanje nije važan za odluku u ovom sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Također valja napomenuti kako u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4902/2011 od 3. studenoga 2011., presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1131/2012 od 26. ožujka 2012. i presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-502/2021 od 7. lipnja 2021.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu, slijedom čega su u odnosu na navedeno pitanje izostali i razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uz poštivanje pravnih stajališta sadržanih u odluci ovog suda broj Rev-411/2022-2 od 2. srpnja 2025., slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
11. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga (toč. III. izreke).
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
