REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1093/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-55/2024-2 od 7. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-27/2016- 39 od 2. listopada 2023., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-55/2024-2 od 7. listopada 2025. radi povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
II. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (pogrešno naslovivši podnesak kao revizija) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-55/2024- 2 od 7. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-27/2016-39 od 2. listopada 2023.
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Može li sud svoju odluku temeljiti na tvrdnji da stranka nije ukazala na pravnu osnovu (u ovom slučaju osnovu diskriminacije – točka 12. i 17. pobijane presude), tj. može li sud postupiti protivno odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a koji propisuje kako će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan?
2. Iz prethodno navedenog pitanja nadovezuje se i dopunsko rješenje – je li stranka u postupku dužna naznačiti pravnu osnovu, a ako je naznačila čak i pogrešnu pravnu osnovu, je li sud vezan pogrešno naznačenom pravnom osnovom?
3. Može li sud ignorirati navode stranke u postupku i u svojem obrazloženju navesti tvrdnju koja je suprotna izričitim navodima stranke (u ovom slučaju drugostupanjski sud tvrdi kako tužitelj nije niti u tužbi, niti kasnije u postupku, naveo po kojoj je osnovi diskriminiran iako je to netočno obzirom da je tužitelj to izričito naveo u svojem podnesku od 26.04.2018. godine na str. 15. navedenog podneska i u podnesku od 19.01.2021. godine na str. 7. navedenog podneska kao i u podnesku od 13.02.2023. godine)?
4. Može li sud u drugostupanjskom postupku, bez da je iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge koji bi mogli opravdati njegovu odluku, odnosno gdje svoje stajalište nije obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost odlučivanja, odlučiti kako ne postoji diskriminacija tužitelja, odnosno da je zahtjev neosnovan, ako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je kod radnika došlo do uznemiravanja na radnom mjestu, a time i do povrede prava na dostojanstvo, čast, ugled te tjelesno i duševno zdravlje (a što je prvostupanjski sud utvrdio u točki 21. svoje presude i naveo kako je tužitelj učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a tuženik, na kome je onus probandi, nije dokazao da se tako nešto nije dogodilo, pa bi u tom smislu bio opravdan tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja u točki I. i II. preciziranog tužbenog zahtjeva)?
5. Može li sud usvojiti prigovor zastare tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev na uznemiravanje (diskriminaciju) i naknadu štete ako radnik nije prekinuo rad, odnosno gubi li radnik pravo na sudsku zaštitu iako je izložen višestrukoj, ponovljenoj i produljenoj diskriminaciji koja traje od svojeg početka pa sve do danas, i trajala je za čitavo vrijeme trajanja postupka?
6. Primjenjuje li se u ovakvim slučajevima jednokratna nagrada iz Tbr. 7 točke 2., Tbr. 10. toč. 2., 5. i 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (nadalje: Odvjetnička tarifa)?".
3. Nadalje, tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije utemeljio i na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s tvrdnjom da mu je pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pristup sudu i pravo da neovisni i nepristrani sud odluči o pravima i obvezama tužitelja, kao i njegovo pravo na rad i dostojanstven život bez diskriminacije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitom zbog diskriminacije i s tim u vezi zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.
6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u bitnom uz obrazloženje da je u predmetnom slučaju tužitelj dokazao vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, dok tuženik pak nije dokazao da se takvo nešto nije dogodilo pa bi u tom smislu bio opravdan tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja iz toč. 1. i 2. tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD), da tužbeni zahtjev u toč. 3. nije moguće prihvatiti jer tužitelj nije predlagao provođenje medicinskog vještačenja radi čega se nije mogla utvrditi uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastalih posljedica. Međutim, tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud odbio u cijelosti ocijenivši osnovanim prigovor zastare kojeg je iznio tuženik.
7. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu osim u dijelu odluke o trošku u kojem dijelu je preinačio prvostupanjsku presudu te naložio tužitelju platiti 5.076,65 EUR na ime naknade troškova postupka, te daljnjih 250,00 EUR na ime naknade troškova pravnog lijeka. U drugostupanjskoj presudi se navodi da tužitelj ne tvrdi kako je bio diskriminiran po nekoj od osnova iz čl. 1. st. 1. ZSD, slijedom čega se ne može raditi o diskriminaciji, a niti o uznemiravanju jer i za to moraju postojati osnove (čl. 3. st. 1. ZSD). Stoga jer nema osnove nema ni diskriminacije ni uznemiravanja radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Kako nema diskriminacije drugostupanjski sud navodi da tužitelj nema pravo niti na naknadu imovinske ili neimovinske štete po čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD, radi čega je pitanje zastare potraživanja naknade štete nebitno.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Postupajući u skladu s navedenom zakonskom odredbom imajući pritom na umu cjelokupni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije te obrazloženje drugostupanjske presude, ovaj sud je stava da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku. Naime, u pravu je tužitelj kada u prijedlogu navodi da je još tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom izričito naveo osnove po kojima je diskriminiran i to u podnescima od 26. travnja 2018. (list 398-412 spisa) i 19. siječnja 2021. (list 563-570 spisa). Izneseni navodi upućuju na arbitrarnost pobijane odluke, a s tim u vezi i na nedostatak jasnih razloga glede istaknutog prigovora zastare.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava (pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku) zajamčenog čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
11. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke, dok se u odnosu na pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
12. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije (pogrešno naznačeno "revizija") odlučit će se u konačnoj odluci – čl. 166. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
